Vizkulturin podcast zamišljen je kao dijaloška artikulacija aktualnih autorskih umjetničkih projekata, recentno izloženih u zagrebačkim galerijama.
Gost VK podcasta ovog je puta multimedijski umjetnik Darko Fritz s kojim smo razgovarali o njegovom projektu Zamišljene budućnosti (Turizam), nedavno predstavljenom u zagrebačkoj galeriji Kranjčar.
Gost: Darko Fritz
Razgovara: Tena Starčević / tekstove i podcast razgovore ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
Središnji motiv projekta Zamišljene budućnosti (Turizam) neostvareno je turističko naselje u uvali Plitvine pokraj Vele Luke na otoku Korčuli. Projekt je nastao na Drugim međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1970. godine, a njegov je autor kubanski arhitekt Ricardo Porro. On je učinio idejni projekt naselja u obliku ležećeg ljudskog tijela, a razrađivalo ga je tridesetak međunarodnih urbanista, teoretičara, arhitekata i umjetnika. Naselje je zamišljeno kao svojevrsni gesamtkunstwerk koji bi sintetizirao arhitekturu, skulpturu, slikarstvo i turizam. Administrativni dio naselja zamišljen je na mjestu glave, smještajne jedinice u ekstremitetima, restoran u želucu, park/labirint je na mjestu crijeva, dok je komunikacija s morem na mjestu genitalija.
Izložba i projekt Zamišljene budućnosti (Turizam) kroz film, VR instalaciju, grafike i skulpture oživljava neostvarene utopijske ideje prepletene s dokumentacijom arhitektonskih vizija i umjetničkih radova koji su osmišljeni za turisičko naselje: skulptura srca Aline Szapocznikow, land-art intervencija Uga la Pietre na obližnjem otočiću Ošjak, mozaik nepoznatog autora, funkcionalna skulptura „Tobogani” Pierrea-Martina Jaccota i „kuća za muzičara” slikara Claudea Bellegadea u obliku stiliziranog penisa. Projekt propituje zamišljanje mogućeg turizma kroz vizionarsku arhitekturu, ostavštinu modernizma 1970-ih, uspostavljajući odnos projekcije budućnosti i njena ostvarenja s današnjom društvenom osviještenosti shvaćanja i planiranja prostora.
Film Zamišljene budućnosti (Turizam) uvodi nas u mediteranski pejzaž, a model utopijskog naselja predstavlja vizualnu bazu filma na razmeđu analognog i digitalnog svijeta. U filmu je korištena i video arhiva o prvim Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1968. gdje je ostvareno mnoštvo mozaika, a arhivske snimke projekta popraćene s glasom Ricarda Porroa koji o njemu dok je još bio u nastajanju govori francuskim, a decenijama kasnije donosi osvrt na isti projekt na engleskom jeziku. U suradnji s Ivanom Marušićem Klifom upotrijebljen je osciloskop u obradi slike te su u filmu predstavljene nove mogućnosti video izražajnosti. Film je realiziran u koprodukciji Kreativnog sindikata i sive) (zone.
VR instalacija (Un)Real Resort omogućuje nam virtualno kretanje kroz prostor turističkog naselja u pravom mjerilu.
Poliptih Srce (Za Alinu), realiziran na četiri light boxa, posvećen je poljskoj umjetnici Alini Szapocznikow (1926. – 1973.), čije su dvije dokumentarne fotografije makete skulpture za turističko naselje uključene u sam rad. Ove, dosada neobjavljene, fotografije pronađene su tijekom višegodišnjeg istraživanja u privatnoj arhivi pokretača Međunarodnih susreta Petra Omčikusa (1926. – 2019.) i njegove supruge Kose Bokšan (1925. – 2009.).
Umjetničko i znanstveno istraživanje producirala je udruga siva) (zona u sklopu projektne linije Povijest suvremenosti, kojim je napravljen uvid u privatne i javne arhive u Hrvatskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Srbiji.
Darko Fritz rođen je u Splitu 1966. godine. Studirao je arhitekturu u Zagrebu i vizualnu umjetnost na Rijkakademie van beldende kunsten u Amsterdamu. Na području likovnosti djeluje od 1986. godine prvotno u umjetničkim grupama Studio Imitacija Života (sa Željkom Serdarevićem, 1987. – 1991.) i Katerdala (1988.). Od 1991. djeluje samostalno te je svoje radove predstavio na više od trideset samostalnih i preko stotinu grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz radove u različitim medijima (grafika, fotografija, film, video, VR, internet i dr.) izvodi i niz instalacija u javnom prostoru u kojima koristi netipične medije kao što su regulacija tramvajskog prometa ili hortikulturne instalacije, gdje spaja sadržaje iz digitalne domene s organskim materijalima. Godine 2006. pokreće udrugu siva) (zona, gdje kurira više od 50 izložbi. Istraživanje o počecima kompjuterski generirane umjetnosti u Nizozemskoj započinje 2010. godine za što je nagrađen od BKVB Fondsa, Amsterdam. Kustos je preko stotinu izložbi među kojima izdvajamo I am “Still Alive” (digitalna umjetnost 1960-ih i 1970-ih i recentni low-tech i internet art), Zagreb, 2000.; “CLUB.NL – Contemporary Art and Art Networks from the Netherlands”, Dubrovnik, 2000.; „Bit international, [nove] tendencije, kompjuteri i vizualna istraživanja, 1961. – 1973.”, Neue Galerie, Graz, 2007. i ZKM, Karlsruhe, 2008. – 2009. ; „Rekonstrukcije: privatno=javno=privatno=javno=”, Beograd, 2009. ; “Angles and Intersections” (sukustos s Ninom Czegledy, Ellenom Rosi i Peterom Dobrilom, umjetnička direktorica Christiane Paul), MMSU, Rijeka, 2009. i ‘Histories of Post-digital’, Akbank Sanat, Istanbul, 2014. Autor je knjige „Digitalna umjetnost u Hrvatskoj (1968. – 1984.)”, Tehnički Muzej, Zagreb, 2021. i istoimene izložbe, 2022. godine. Autor je tematskog bloka „Medijska umjetnost” koji uključuje tekst „Kratki pregled medijske umjetnosti u Hrvatskoj (od 1960-ih)” i relevantne baze podataka, za portal Culturenet, 2002. Suurednik je knjige (s M. Gattin, M. Rosen i P. Weibelom) “A Little-Known Story about a Movement, a Magazine, and the Computer’s Arrival in Art: New Tendencies and Bit International, 1961-1973”, ZKM, Karlsruhe / MIT Press, Cambridge, Mass., 2011. Član je strukovnih organizacija AICA, HDLU, HZSU i počasni član ULUPUH-a. Živi i radi u Zagrebu i Korčuli.
Projekt Vizkulturin Podcast dijalozi i online izložbe sufinancirani su sredstvima Grada Zagreba — Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo.
