U subotu, 11. listopada, u sklopu 60. Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti predstavljena je jedna od brojnih javnih intervencija iz programa manifestacije – monumentalna site-specific instalacija Aaaaaaaaaaaaaaa!!! umjetnice Nore Turato, koja je u cijelosti obavila Meštrovićev paviljon, trenutačno zatvoren zbog obnove.
Podsjetimo, Turato, jedna od internacionalno najzapaženijih suvremenih hrvatskih umjetnica mlađe generacije, u okviru 60. zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti predstavlja ovu site-specific intervenciju – svoje dosad najveće djelo realizirano u javnom prostoru u Europi. Rad je izložen je na obodu Meštrovićevog paviljona, reprezentativnog izložbenog prostora u Zagrebu, zatvorenog od početka 2025. na dvije godine zbog obnove, a sama instalacija na paviljonu bit će postavljena do kraja siječnja 2026. godine. Riječ je o prvoj samostalnoj izložbi Nore Turato u Zagrebu, gradu u kojem je rođena. Odrasla je u Rijeci, a danas živi i radi u Amsterdamu.
Rad predstavlja zadnji segment umjetničine međunarodne serije pool7 u okviru koje istražuje i propituje granice komunikacije i izražavanja, a o svojim je radovima Nora svojedobno govorila za Vizkulturum intervju potražite ovdje.
Zagrebačkoj publici umjetnica je rad osobno predstavila na stručnom razgovoru koji je u galeriji Oris kuće arhitekture vodila Luja Šimunović, jedna od kustosica kolektiva KUĆĆA, autora koncepcije ovogodišnjeg Salona (o kojem više čitajte ovdje). Kasnije istog dana, na javnom predstavljanju ispred Meštrovićevog paviljona o radu su govorili i Tomislav Buntak te Ivana Andabaka Vujičić, predsjednik i ravnateljica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), organizatora Salona i producenta Turatine instalacije.
Novi rad Nore Turato snažan je i dosljedan odgovor na središnju temu jubilarnog Salona Koreografija za završnu liniju. Istodobno predstavlja monumentalnu završnicu umjetničine serije pool7, koja je započela prije godinu dana istoimenim muralom u Kunsthalle Wien u Beču te izložbom I Hear You, I Hear You u Stedelijk muzeju u Amsterdamu. Serija je fokusirana na tjelesne oblike izražavanja: glas, geste i neverbalnu komunikaciju koja nadilazi jezik. Na građevinskoj zaštitnoj ovojnici oko Meštrovićevog paviljona Turato ispisuje sirovi vokalni izraz Aaaaaaaaaaaaaaa!!!, a instalaciju prati audio snimka koja će se moći čuti jednom dnevno, točno u podne. Naslovni izraz univerzalan je i iskonski, te priziva početke jezika, ali i refleksnu ljudsku reakciju. Instalacija se prostorno nadovezuje na kružnu arhitekturu paviljona, otvarajući niz različitih vizualnih i auditivnih doživljaja. Zvuk se aktivira periodički, nalik ritualu, čineći glas prisutnim u prostoru. Ovom gestom Turato simbolički pozicionira budući obnovljeni umjetničko-izložbeni prostor HDLU-a kao mjesto igre, rizika i otvorenosti, pritom aktivno uključujući i posjetitelje i slučajne prolaznike. Kustosi 60. zagrebačkog salona Koreografija za završnu liniju u organizaciji Hrvatskog društva likovne umjetnosti su kolektiv KUĆĆA.
Ivana Andabaka Vujičić tom je prigodom podsjetila kako se rad Nore Turato nadovezuje na istaknutu sekciju Zagrebačkog salona Prijedlog, koju je 1971. godine pokrenula povjesničarka umjetnosti Željka Čorak s ciljem poticanja intenzivnije participacije umjetnika različitih disciplina u oblikovanju zajedničke okoline – prijelazom umjetnosti iz definiranog galerijskog prostora u urbanu stvarnost. Ravnateljica HDLU-a istaknula je kako su, kao organizatori jubilarnog 60. Zagrebačkog salona, željeli simbolički odati počast toj tradiciji, ali i aktualizirati je kroz suvremeni kontekst. Ove godine Salon, kroz radove brojnih umjetnika, istražuje kako rizik i igra oblikuju naše iskustvo stvarnosti. U tom smo duhu odlučili da na zaštitnoj građevinskoj ovojnici oko Meštrovićeva paviljona ne budu reklame ni logotipi građevinskih tvrtki, već – umjetnost: hrabra, glasna i otvorena za interpretaciju. U zasićenom vizualnom zagrebačkom okolišu, HDLU donosi ‘prijedlog’ – umjetnost na Domu likovnih umjetnika tijekom njegove obnove, kazala je Andabaka Vujičić. Instalacija Nore Turato bit će izložena na pročelju Paviljona do kraja siječnja 2026. godine. Prati je audio snimka koja će se moći čuti jednom dnevno, točno u podne, kao zvučni pandan Gričkom topu, iz kojeg se svakodnevno puca iz Kule Lotrščak na Gornjem gradu.
Više o radu čije je prošlotjedno postavljanje pobudilo znatiželju građana i medija, kao i o svojoj umjetničkoj praksi, autorica Nora Turato pričala je na razgovoru organiziranom za predstavnike_ice umjetničke struke i umjetnike_ice te predstavike_ice medija u subotnjim prijepodnevnim satima u galeriji Oris.
Intervencija na Meštrovićevom paviljonu ujedno je njena prva samostalna izložba u rodnom gradu, zbog čega je izrazila veliko zadovoljstvo istaknuvši kako je poziv HDLU-a došao u pravom trenutku. Premda je cijela moja umjetnička praksa građena na engleskom jeziku, ništa ne može izbrisati formativnih 18 godina koje sam provela u Hrvatskoj, i zbog čega ću uvijek, bez obzira na dominantno internacionalno djelovanje, uvijek biti i hrvatska umjetnica, istaknula je Turato dodavši kako je rad u Zagrebu ipak značajno emotivniji od rada u, primjerice, New Yorku.
Svoju seriju pools7 Turato opisuje kao pokušaj da umjetnost izvuče iz linearne logike svijeta koji razmišlja pravocrtno – od točke A do točke B, kroz ciljeve, smjerove, radove i izložbe. Njoj je, međutim, bliža ideja spirale – kružnog, cikličkog kretanja kroz vrijeme i prostor. pools tako čine različiti ciklusi u kojima umjetnica nastoji razumjeti svijet i vlastitu poziciju unutar njega, svjedočiti i izražavati ono što u određenom trenutku prepoznaje kao istinito i aktualno. U idealnim uvjetima, umjetnički rad predstavlja se svijetu i on – radi, započinje određeni proces. Umjetnost je tu da nas potakne na razmišljanja i refleksije, otvori prostor za diskusije i služi kao zrcalo – umjetniku i društvu. Zanimljivo umjetničko djelo ima mnogo značenja i sve ovisi o osobi koja ga promatra i u kojem kontekstu, zaključila je Turato i dodala kako je i lokacija rada snažno nabijena značenjima – od burne povijesti same zgrade Meštrovićeva paviljona, preko Trga žrtava fašizma na kojem se nalazi, do grafita i ulica koji je okružuju. Na pitanje o kontroli interpretacije i izlaganja rada izvan institucionalnog okvira, Turato je jasna: Nemam kontrolu nad radom ni njegovim značenjem – bilo bi iluzorno misliti da je imam, podjednako na ulici kao i unutar institucije.
Povodom Norinog prvog izlaganja u Zagrebu vratimo se u Vizkulturinu arhivu i 2019. godinu i veliki interjvu koji je s Norom tada radila naša suradnica Petra Tomljanović, a možete ga pročitat na linku vizkultura.hr/intervju-nora-turato/. U intervjuu Petra razgovara s njom o njenoj umjetničkoj praksi koja kombinira jezik, performans, grafiku i modu. Nora objašnjava kako prikuplja riječi i informacije iz različitih izvora, slaže ih, razlaže i pretvara u energične performanse koji istražuju bučnost, prolaznost i promjenjivost značenja u suvremenoj kulturi. Razgovarale su o utjecaju digitalnog doba na jezik i autorstvo, te kako aproprijacija i kruženje riječi osnažuju njezin rad. Nora ističe važnost kuriranja vlastitog okruženja i stalnog izlaska iz zone komfora kako bi rad ostao relevantan i autentičan. Petra i Nora dotakle su se i odnosa između performansa i publike, empatije te osjetljivosti izvedbe na različite kontekste. Poseban naglasak stavljen je na ulogu odjeće i mode u performansima kao sredstva komunikacije i izraza. Na kraju, razgovor je pokazao Norin pristup radu koji je slobodan, spontan, energičan i višeslojan, te reflektira duh vremena i digitalne kulture.
Nora Turato (rođena 1991. u Zagrebu; živi i radi u Amsterdamu) istražuje nestabilnost jezika i njegovu performativnu prirodu. Iz niza članaka, razgovora, titlova i reklamnih slogana s kojima se susrećemo svakodnevno gradi vizualno-jezične kompozicije kroz video radove, instalacije, knjige, murale i spoken word performanse. U njezinu radu politički diskurs i pop kultura koegzistiraju ravnopravno, odražavajući sinkronizacije u društvenim odnosima i potrošačkom mentalitetu. Umjetničin vizualni jezik obilježen je hrabrom tipografijom i vlastitim izražajnim rukopisom koji se proteže preko površina poput bilješki s proba ili iz umjetničke bilježnice. Ovaj osobni trag priziva nestajuću intimnost u eri digitalne komunikacije. U njenim rukama jezik postaje zrcalo kulture: fragmentiran, neukorijenjen, intenzivan. Nora Turato izlagala je samostalno u vodećim svjetskim kulturnim institucijama, uključujući ICA u Londonu, Stedelijk Museum u Amsterdamu, Kunsthalle Wien u Beču, Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, Secession u Beču, Centre Pompidou u Parizu, Mudam u Luksemburgu, Međunarodni grafički centar u Ljubljani, Muzej suvremene umjetnosti Serralves u Portu i Kunstmuseum Liechtenstein te je sudjelovala na Performa Biennaleu, Post-Capital i INFORMATION (Today).
