Stigli smo i do trećeg intervjua iz serije razgovora IGEPA ♥ VIZKULTURA s odabranim protagonistima/cama domaće dizajnerske i ilustratorske scene koje realiziramo u suradnji s našim partnerima i prijateljima iz tvrtke Igepa. Kako smo već pisali, kroz ovaj format vam predstavljamo sugovornike i sugovornice izabrane s opsežnog popisa brojnih talentiranih imena s domaće scene. S ciljem da budemo apsolutno rodno ravnopravni :), nakon jednog samostalnog autora (link) te potom jednog autorskog tima (link), na red je došla jedna samostalna autorica – Imelda Ramović!
Rad Imelde Ramović na Vizkulturi pratimo od naših početaka, u svim scenarijima i fazama njezina djelovanja. Kao art direktorica, dizajnerica i ilustratorica surađivala je s brojnim domaćim projektima i agencijama, dugi niz godina djelovala je unutar dizajnerskog studija Mireldy, a u posljednje vrijeme projekte potpisuje samostalno, svojim imenom, ili na Instagramu avatarom Imeldy. Bilo da je riječ o radu u oglašivačkoj industriji, šarenim geometrijski razigranim vizualima ambalaža ili zaigranim ilustracijama za raznorazne knjige, Imeldin autorski pristup sadrži snažnu autorsku crtu pročišćene ilustracije, grafičke preciznosti, oblikovne zavodljivosti te ponekad, čak i kada je to gotovo nemoguće, s idealnom dozom minimalizma u kolorističkom i sadržajnom kaosu. Njezin dizajnerski pristup i način rada nipošto se ne zaustavlja samo kod uobičajenih dizajnerskih alata i polja djelovanja, već nerijetko zalazi u sferu aktivizma i angažiranosti, hrabro naglašavajući kako društvena vrijednost jest i mora biti područje u kojem dizajneri/ce promišljaju i progovaraju. Premda likovno šaren, ponekad ružičast, a možda na prvu i ženskast, Imeldin opus uspješno i hrabro balansira dizajn za najraznolikije moguće klijente. Listajući po Imeldinom portfoliju vidjet ćete sadržajnu diferenciju angažmana u koje je uključena gdje jednako uspješno autorski odgovara na potpuno oprečne kontekste.
Opsežne autorske intervjue na Vizkulturi najdraže nam je ispuniti brojnim linkovima na arhivu našeg portala i nekad ranije objavljene projekte ovih sugovornica i sugovornika, a u slučaju Imelde Ramović radi se od desecima projekata za razne klijente i namjene koje smo kroz godine detaljnije predstavljali. Uživajte u ilustratorsko-dizajnerskoj priči i brojnim suradnjama, od meni posebno dragih i vizualno spektakularnih te nagrađivanih pivi koje sam i sam često nalazio po policama berlinskih beer i craft shopova pa sve do jednog projekta erotične likovnosti na temu ženskog intimnog zdravlja.
► Da nazdravimo na početku – krenut ćemo s pivom! Jedan od tvojih projekata, koji je dobio jako puno medijske pažnje tijekom prošle godine, jest rad za Fuerst Wiacek berlinske pive o kojem smo na Vizkulturi pisali ovdje. Čini mi se to kao idealan i beskrajan poligon za kreativnost ilustriranja, raznolikost, eksperimentiranje… Na projektu si do sada dizajnirala preko 80 etiketa za limenke, a bit će ih sigurno još. Ovo je upravo suprotno nekom uobičajenom tipu angažmana za ambalaže gdje finalna rješenja uglavnom završe na 3-4 varijante koje odu u proizvodnju i svijet. Kakvo ti je bilo ovo iskustvo?
Imelda Ramović: Živio! 😉 Ja na žalost ne pijem pivo, al’ evo mogu nazdraviti kavom. Da, baš to, ovo baš i nije uobičajen pristup dizajnu etiketa, obično se postavi sistem koji bude varijabilan u smislu boja ili nekih grafičkih elemenata koji se po potrebi mijenjaju, a rijetko se ide u pravcu da svaka etiketa bude unikatna jer, ako se dosljedno ne prati postavljeni art direction, može se lako izgubiti prepoznatljivost.
Naša suradnja traje preko dvije godine i uživam što uz svako novo pivo radim novi dizajn. Naravno, ne budem svaki put do kraja zadovoljna s nekim rješenjem, ali kad ih pogledam sve skupa, budem generalno zadovoljna razinom ujednačenosti i kvalitete.
Fuerst Wiacek su u protekle dvije godine napravili veliki uspjeh, otvorili su svoju prvu veliku pivovaru i postali su prepoznatljivi i cijenjeni na tržištu craft piva, vjerujem da je upravo ovaj smjer, koji sam postavila s dizajnom, dodatno pomogao u svemu tome.
► Kad već spominjemo inozemne klijente, jedna od tvojih upečatljivijih recentnih suradnji je prošlogodišnji angažman za Adobe o kojem smo pisali ovdje. Koliko ti je inozemna karijera odnosno rad za strano tržište primamljiva?
Imelda Ramović: Nije da imam neki jak fokus na inozemnu karijeru, ali mi je svakako drago kad vidim da je to što radim globalno relevantno i da me klijenti s različitih strana svijeta zovu za suradnju.
U tom smislu lokacija nije toliko bitna, već ono što možeš ponuditi, posebno sada kada živimo u vremenu u kojem imamo dovoljno kanala za promociju vlastitih radova. Suradnja s Adobeom je baš dobar primjer upravo toga, oni su preko platforme Behance došli u kontakt s mojim radovima.
► Iz svijeta back 2 Balkan: radiš za različite klijente iz različitih sfera i struka. Postoji li neka sfera koju odbijaš, s kojom ne radiš, koja ti nije društveno ili osobno prihvatljiva? Moraš li se kao autorica nužno poistovjetiti s vibrom, smjerom i stavovima klijenta za kojeg dizajniraš?
Imelda Ramović: Moram priznati da mi je s vremenom odnos s klijentom, smjer projekta kao i generalna ideja oko cjelokupnog projekta postala iznimno važna. U tom odnosu nismo sami i jako je važno uspostaviti dobru komunikaciju i općenito vjerovati u to što radiš. Teško mi je biti distancirana kad ulažem toliko veliki dio sebe u projekt na kojem radim, važan mi je svaki dio procesa. Nekad to zahtijeva puno više od samog dizajna, dosta razgovora i edukacije, ali to je jedini način da dođe do kvalitetnog rješenja.
► Radila si niz ilustracija za knjige, od recimo suradnje s Oljom Savičević Ivančević na slikovnici „Adriana“ (link), novog projekta knjige „Croatia Stories“ Slavice Habjanović ili monografije Sarajeva. U kontrapunktu od nekih jako digitalnih primjena tvojih ilustracija, koliko ti je ova niša knjiga i izdavaštva inspirativna i važna? Koliko se angažiraš u tom procesu kompletiranja čitavog produkta u vidu tiska, papira, izvedbe…?
Imelda Ramović: Kroz godine je bilo knjiga na kojima sam radila, a nisu uključivale nužno ilustracije, a i kad jesu, uvijek krećem od koncepta knjige, definirajući osnovnu ideju, pa u skladu s tim postavljam cjelokupni dizajn knjige, definiram format, dizajn layouta knjige, odabir fontova i sve do krajnje produkcije kada odabirem papir, vrstu tiska, uveza, određenih dorada na knjizi i sl. Sve to uključuje angažman u smislu total dizajna pa stoga ponekad uključuje i moje autorske ilustracije, no, naravno, ne mora nužno biti tako.
► Kako vidiš ulogu dizajnera/ica i ilustratora/ica u kontekstu društvene odgovornosti? Tvoj samostalni plakat za naše Plakatiranje (link) bio je upravo neka vrsta reakcije na tadašnju situaciju s bandićizacijom grada, u ovom konkretnom slučaju livade oko zgrade HDLU-a, a naravno tu je i tvoj projekt „U spomen Spomenicima“ (o kojem smo pisali ovdje) čija poanta je bila upravo podizanje svijesti o umjetničkoj i arhitektonskoj vrijednosti NOB spomenika?
Imelda Ramović: Cijenim kad je dizajnerski rad promišljen na bilo kojoj razini. Društveno odgovornim dizajnom smatram svaki onaj rad ili pristup stvaranju djela koji skreće pažnju na bitne teme i educira na različite načine, primjerice odabir papira koji je recikliran ili tiska po ekološkim standardima materijala koje dizajnirate. Jednako je važan i odgovoran dizajnerski pristup, kao i neka vrsta reakcije na neku trenutnu situaciju. Isto tako, u projektu sa spomenicima NOB-a namjera je bila upravo kroz dizajnerski pristup podsjetiti i na devastaciju velikog broja te važne spomeničke baštine, pritom i većinom apstraktnih formi, poput monumentalnog Bakićevog i Šerbetićevog spomenika na Petrovoj gori.
► Uvijek naglašavaš da osim ilustratorsko/dizajnerskog angažmana djeluješ i radiš kao art-direktorica. Koliko je klijentima ova uloga još uvijek apstraktna i (ne)važna? Uspijevaš li komunicirati (i naplatiti) važnost art direkcije i što ti je u tom segmentu rada najvažnije?
Imelda Ramović: Pa činjenica jest da je taj pojam nešto jasniji unutar agencijske strukture, a manje je jasan onima van branše. Uloga art direktora je da vizualno usmjerava projekt od početka do kraja, da definira vizualnu komunikaciju, stil te komunikacije i smjer dizajna. Postoje povremeno projekti kad sam angažirana samo kao art direktorica da vodim tim dizajnera i nadzirem proces. Ipak, najčešće radim sve, od kreativne ideje, art direkcije, dizajna i finalne pripreme za produkciju.
► Ne volim ab ovo pitanja ni intervjue, zato ovo nije na početku, ali jako mi je bilo zanimljivo kad si spomenula da ti je prvi susret s dizajnom bio kroz klupsku scenu, flyere i plakate partyja u Sarajevu na kraju devedesetih i početku 2000-ih. Osobno isto to pamtim kao prvi susret s jako dobrim dizajnom. Imaš li i dalje vlastite autorske izlete u toj niši dizajna i glazbe općenito?
Imelda Ramović: Muzika mi je oduvijek bila bitna i dosta me stilski usmjeravala u dizajnu. Od glazbenika i bendova pa do festivala koje sam pratila, uvijek sam pratila i njihovu vizualnu komunikaciju koja je bila neizostavan element cijelog doživljaja. Tako su i moji prvi dizajnerski radovi bili promocija alternativne elektronske scene u Sarajevu. To se nastavilo i kad sam se preselila u Zagreb, kad smo neko vrijeme organizirali svoje klupske večeri pod imenom Spectrum. A unazad par godina radim na nekoliko festivala u organizaciji Yem-a, tako da sam uvijek na neki način povezana s muzikom kroz dizajn, što mi je jako važno.
► Objasni našim čitateljima razliku između Mireldy i Imeldy? Na Instagramu su tvoji radovi predstavljeni kroz ova oba entiteta, ali u posljednje vrijeme češće samostalno?
Imelda Ramović: Imeldy je bio moj privatni profil na kojem sam počela objavljivati uglavnom ilustracije, a Mireldy je kreiran kao poslovni profil na kojem sam objavljivala projekte koji su rađeni za klijente. Studio Mireldy je osnovan 2011. godine partnerski s Mirelom Hadžijusufovićem, a kako smo se proteklih sedam godina oboje uglavnom posvetili samostalnim karijerama s povremenim zajedničkim suradnjama, od kraja prošle godine smo odlučili i to da se Mireldy u tom obliku gasi, a ja sam dalje nastavila pod imenom Imeldy.
► U svojoj si karijeri često eksperimentirala s ilustriranjem za odjeću. Bilo je čak Mireldy tenisica pa brojnih kolaboracija (Revolt, Molimao…), a i jakna, koju si nosila za fotografiranju za ovaj intervju, tvoj je dizajn. Razmišljaš li o nekom ozbiljnijem angažmanu i produkciji po pitanju toga, koliko ti je moda interesantna niša za primjenu ilustracija?
Imelda Ramović: Jako me kroz godine čini sretnom kad imam priliku aplicirati dizajn na odjevne predmete i strast koju imam prema tome ne jenjava tako da već dugo vremena razmišljam na koji bih način mogla samostalno nešto po tom pitanju napraviti i čini se da sam trenutno blizu nekog modela koji bi funkcionirao. Nadam se da ću do kraja ove godine uspjeti to realizirati pa ću vam odmah javiti. 😉
► Čuo sam komentar da je tvoj dizajn onako lady dizajn, ženskast, girlish… što god to uopće značilo. Ali eto tebe s druge strane, radiš pive i ginove, produkte koji na prvu sigurno nisu samo ženski. Susrećeš li se s predrasudama kod klijenata, da te angažiraju jer očekuju neku vrstu pristupa i finalnog produkta jer te doživljavaju ovako ili onako?
Imelda Ramović: Hahaha, to je sigurno zbog boja. 😉 Ja bih radije komentirala dizajn kao dobar ili manje dobar nego kao muški i ženski, ali naravno kužim otkud ta percepcija. 😉 Kad radim ilustracije za sebe, to je prostor gdje si dopuštam slobodu svog stila i motiva. U trenutku kad imam zadatak kreirati npr. vizualni identitet neke tvrtke ili branding proizvoda, uvijek krećem od potreba klijenta i branda za koji radim. Cilj je ponuditi idejno i dizajnersko rješenje koje će na pravi način komunicirati vrijednosti branda za koji radim.
foto: Domagoj Kunić
► Posljednji veliki intervju koji smo skupa radili za Vizkulturu bio je prije (nevjerojatnih!!!) 9 godina (link). Bilo je to razdoblje kad ste Mirel i ti friško izašlih iz agencijskih voda i krenuli u samostalan rad. Kad danas baciš oko na taj intervju, što ti se čini – koja su tvoja očekivanja ispunjena?
Imelda Ramović: Sjećam se da sam se, unatoč ogromnom ushićenju za osamostaljenjem, jako plašila svega što stvaranje firme nosi za sobom, al’ evo dvanaest godina nakon toga još uvijek sam ovdje i nije mi ni najmanje žao što sam krenula u tom pravcu. 😉 Ne mogu reći da je prošlo bez žrtvovanja i odricanja, ali vidim to kao jedini pravi put i nastavljam dalje. 😉
► Reci nam nešto o novijim projektima na kojima trenutno radiš? Jako mi se zanimljivima čine ilustracije za Intiminu – o čemu se tu radi?
Imelda Ramović: Za Intiminu sam u protekle dvije godine napravila oko 130 tematskih ilustracija za njihov blog i Instagram sadržaj, a koje se uglavnom bave temom ženskog intimnog zdravlja. Povodom Dana planeta Zemlje Intimina je kreirala Greentimina kalkulator kako bi osvijestili problem količine stvaranja menstrualnog otpada i kako bi potaknuli žene na korištenje ekološki prihvatljivih proizvoda. Ja sam za tu prigodu radila ilustraciju koja u dvije faze pokazuje kako će priroda, u kojoj uživamo, izgledati ako se ne ponašamo odgovorno.
► Za kraj ćemo, premijerno ćemo na Vizkulturi, predstaviti i tvoj novi projekt brandinga za domaći gin pa nam daj neki zanimljivi intro?
Imelda Ramović: Trenutno sam u završnoj fazi projekta za novi craft Gin Bogowski kompletno napravljen u Hrvatskoj. Još uvijek smo u fazi produkcije, naime tiskarski je prilično izazovno jer tiskamo na keramičku bocu, a boje, koje želimo, teško je postići na visokim temperaturama pa na kraju ispada kao da je lakše proizvesti džin nego otisnuti bocu za njega. 😉
Zahvaljujemo Imeldi na ustupljenim fotografskim materijalima.
Zahvaljujemo ekipi iz Cogito / Cafe u dvorištu na ustupljenoj lokaciji za fotografiranje.
Razgovarao: Ivan Dorotić / Portreti: Maja Bosnić / Vizualni identitet: Tessa Bachrach Krištofić
Sadržaj je nastao u suradnji s tvrtkom Igepa
