Možda najdraži segment vezan za pokretanje i uređivanje portala Vizkultura jest činjenica da konstantno upoznajem neke nove osebujne, zanimljive i talentirane ljude, i o svim onim radovima što već godinama gledam po izložbama, web stranicama, po katalozima i inim publikacijama, mogu često dobiti direktan komentar autora. Osim toga, ako se nekad dogodi da upravo Vizkultura, i neki sadržaj objavljen na njoj, može potaknuti neki novi projekt koji hrabro ulijeće u sferu suvremene produkcije domaće vizualne kulture, onda sve ovo što radimo itekako ima smisla.
U obje navedene izjave poprilično se uklapa dizajnerski dvojac Mireldy, kojeg čine Mirel Hadžijusufović i Imelda Ramović. Nekadašnji agencijski dizajneri sada ovim vodama plivaju u freelance duetu, a na Vizkulturi ste ih mogli upoznati kao autore plakata “Glitch-Ba”, koji je, što nam je posebno drago, inicirao jednu novu zanimljivu suradnju.
Ovo dvoje simpatičnih dizajnera, za razliku od velikog broja njihovih kolega, znatno su manje dizajnerski razvikani, manje prisutni u kuloarima i medijima, a vrlo je vjerojatno da ćete za niz njihovih radova ustanoviti kako ih poznajete (i smatrate izuzetno dobrim), a nikad niste znali tko ih točno potpisuje. E pa tako je i s uzavrelim balončićima projekta za Boiling point, vizuala koji su proteklih dana “okupirali” Vizkulturu, čiji su autori Imelda i Mirel. Što su nam ispričali o ovom projektu i svim drugim stvarima vezanim za dizajnersku struku, njihovu karijeru i projekte, pogledajte u nastavku.
*Mirel i Imelda (foto: Sanjin Kaštelan)
Dugo ste radili u agencijskom poslu, a već neko vrijeme djelujete samostalno? Možete li napraviti neku paralelu između kreativnog izražavanja u agenciji (u kontekstu posla dizajnera i art direktora) i freelancerskog rada?
Mireldy: I jedan i drugi način rada imaju svoje prednosti i mane. Raditi samostalno je veliki izazov i zahtijeva veliki trud i odricanja, kao i posjedovanje vještina koje nisu ono čime biste ste se htjeli primarno baviti. S druge strane, agencijski rad podrazumijeva rad u timu, a i resursi su mnogo veći. Kada je riječ o samom kreativnom izražavanju, to najviše ovisi o tipu projekta na kojem radiš, a ne nužno o aranžmanu u kojem se trenutno nalaziš.
Dok ste bili u agenciji Bruketa&Žinić, te s njima osvojili niz nagrada. Koliko mislite da se kod takvih nagrada izgubi onaj pojam autorstva i zasluga koje (rekao bih ponajviše) ima kreativac u projektu, zasluga koje se na kraju svedu na popis baš svih aktera projekta ispod samo jednog imena, koje je jak brend? Kako na to gledate?
Mireldy: Dugo nas je mučilo to pitanje autorstva. Kada provedeš dane i noći radeći na nekom projektu, prirodno je da to osjećaš kao dio sebe. S druge strane, radeći u agenciji, pristaješ na pravila kolektiva u koji si došao, to je nešto s čime se možeš ili ne moraš složiti. Ipak, kroz vrijeme, a iz iskustva samostalnog rada, shvatiš da doći do klijenta, imati izvjesni kredibilitet da ga uvjeriš u valjanost tvoje ideje i kreativnog rješenja, nije tek tako lako. Iza toga često stoji dugogodišnji rad i ulaganja te je u tom smislu jasno da netko, tko je stvarao taj brand, želi biti iza toga, inače tog branda ne bi ni bilo. Ono što je pozitivno za autora je da sliku o tome je li netko dobar u tome što radi ne čini samo jedan napravljeni rad, već neki sveukupni portfolio radova, tako da autorstvo u tom slučaju nije ugroženo
*Rad nastao za vrijeme rada u agenciji Bruketa&Žinić OM
Radite u duetu. Kako ta suradnja funkcionira, koliko dugo traje i kako se uopće dogodio Mireldy?
Mireldy: Suradnja se stvorila iz čiste lijenosti:). Bili smo pojedinačno pozvani da sudjelujemo na jednom natječaju i u nekom usputnom susretu odlučili smo da bi bilo zanimljivo ako probamo to zajedno napraviti. Natječaj nismo dobili, ali suradnja se nastavila jer se ispostavilo da nemamo (toliki) problem s egom i sujetom koji je više nego prisutan u ovoj struci. U stanju smo prihvatiti kritiku i preispitati svoj stav. Ono sto je najvažnije je da postoji dijalog (nekad je to prilično glasno i napeto:)), razmjena i unaprjeđenje ideja.
Na taj način nadilazimo osobne kreativne blokade. Neke stvari bolje “leže” jednom, a neke drugom. Pokušavamo objediniti najbolje od oba svijeta. Surađujemo već 10 godina, ali još uvijek smo mladi i veseli ;).
Koliko vam je za eventualnu promociju i dobivanje novih poslova važan Behance na kojem imate profil i gdje ste, čini mi se, dosta aktivni?
Mireldy: Uopće nismo aktivni na Behanceu onoliko koliko bismo trebali biti. Behance, kao i dosta drugih online platformi za dizajn, nisu presudni, ali su
jako važni u osobnoj promociji. Mi imamo priličan problem sa selekcijom radova koje bismo prezentirali. Često nam se događa da provedemo dugo vremana radeći na nekom projektu i na kraju izgubimo osjećaj koliko je taj rad reprezentativan ili ne. Pokušali smo i sa žiriranjem od strane naših kolega, koji su imali objektivniji stav, ali rezultati su bili različiti, tako da odluku još uvijek nismo donijeli.
Koji vas projekti trenutno okupiraju, što se ovih dana radi u Mireldyju?
Mireldy: Upravo radimo na projektu koji vuče korijene iz suradnje s Vizkulturom i projektom Plakatiranje. Nakon što smo napravili plakat glitch.ba, došli smo do zaključka da bilo zanimljivo obrnuti proces i iz digitalne forme vratiti se na tradicionalnu. U međuvremenu, stupili smo u kontakt s Regeneracijom te smo trenutno u procesu izrade prototipa glitchanog tepiha. Nadamo se da ćemo uskoro imati priliku podijeliti to s vama.
Bazirani ste u Zagrebu, no znam da imate nekih poslova van Hrvatske, odnosno u BiH?
Mireldy: U BiH smo prisutni više privatno nego poslovno, ali često smo radili na projektima koji su regionalno povezani – klijent je u jednoj sredini, posrednik u drugoj, produkcija se završava u trećoj. Ipak smo mi svi pojedinačno malo tržište i podrazumijeva se da se stvara potreba za takvim načinom suradnje.
Kakva je pozicija grafičkog dizajna u BIH? Kakvo je tamo tržište, osjeća li se potreba ljudi za dobrim dizajnom ili proces edukacije i inormiranja još traje, i ima li zainteresiranih klijenata?
Mireldy: Odgovor se može aplicirati na bilo koju državu u regiji – ima, naravno, dosta potencijala kada je riječ o pojedincima. Ipak, da bi se nešto moglo nazvati scenom, potrebno je mnogo više od toga, tj. cijeli sustav mora funkcionirati tako da se omogući i stvori prilika za plasiranje dobrih, funkcionalnih i kvalitetnih radova. Nema smisla iznova žaliti se na nepostojanje svijesti (klijenata) o vizualnoj komunikaciji. To se samo od sebe neće promijeniti. Sve je uvjetovano prvenstveno ekonomijom i privredom, a gdje nema “mainstreama” teško da možemo očekivati i dobar “underground”. Ono što bismo izdvojili je S.O.S. dizajn festival koji je nastao na inicijativu studenata Likovne Akademije u Sarajevu. To je dobar primjer entuzijazma i želje da se stvari ipak pomaknu s mrtve točke.
Radili ste na jednom projektu s tenisicama koji se zvao Mireldy Shoes? Kakav je to izlet bio?
Mireldy: Kroz svoj dizajnerski rad često smo svoje uratke aplicirali na različite medije, ali nekako nam je posebno zadovoljstvo bilo aplicirati ih na odjevne predmete. To je jedan od načina da vidite kako dizajn živi, kreće se i stvara direktnu komunikaciju s onima koji ga koriste. Za nas priča s tenisicama još uvijek nije završena: još uvijek tražimo način da ih proizvedemo u malim serijama i da tiskamo na njih.
Autori ste vizualnog identiteta ovogodišnjeg izdanja «Boilling pointa». Kako je došlo do ove suradnje?
Mireldy: S organizatoricama smo surađivali na nekoliko različitih projekata i ranije. Ovo je prvi put da radimo zajedno na „Boiling pointu“. Jako smo počašćeni što su nas pozvali da baš mi ove godine radimo na vizualnom identitetu i bilo je pravo zadovoljsvto raditi na ovakvom projektu. Ono što nas je posebno oduševilo je angažman cijele ekipe Boiling pointa za vrijeme produciranja svih materijala.
Napravili ste i originalne plakate za „Boiling point“. Kako je tekao proces razvoja plakata?
Mireldy: Na projektima, koje radimo, ne pokušavamo po svaku cijenu unositi osobni stil. Više se fokusiramo na rješavanje problema. U ovom slučaju zapitali smo se na koji način prikazati cijelu priču koju predstavlja projekt Boiling Point.
Došli smo do zaključka da plakat ne koristimo kao podlogu za plasiranje informacije, već da on sam po sebi treba predstavljati sliku i ideju cijelog projekta. Sama ideja je uvjetovala realizaciju. Nismo se dakle tek tako odlučili „hajde da sve bude hand made” ili „hajde da se sklonimo od računala u potpunosti”, ali raduje nas da smo imali priliku raditi na projektu na kojem su nam ruke bile cijelo vrijeme umazane bojama i ljepilom.
Pratite li i inače domaću scenu suvremene umjetnosti, osobito slikarstva?
Mireldy: Iskreno i ne baš. Bilo bi pretenciozno da se razbacujemo nekim imenima, a poznato nam je tek nekoliko najaktualnijih. I baš zato nam je izrazito drago da smo sudjelovali u realizaciji ovogodišnjeg Boiling Pointa jer smatramo da je projekat konceptualno jako dobro osmišljen.
Koje bi autore, iz širih sfera likovnog izražavanja, izdvojili kao neke vama interesantne umjetnike za kojima „kipite“?
Mireldy: Stvarno je puno interesantnih autora. Ako samo krenete surfati po Behanceu, dovoljno je da vam se krv sledi od genijalnih ilustratora, fotografa, dizajnera, animatora i njihovih fantastičnih radova. Mi bismo izdvojili par starih igrača, ekipa čiji su radovi već odavno okupirali našu pažnju:Universaleverything , Vasava, Serial Cut, Wearebuild. Iako su njihovi radovi ušli u mainstream vode, ono što nas je posebno privlačilo je da se većina tih projekata zasnivala na kolaboracijama s umjetnicima iz različitih domena.
Mislite li da ljudi vaših godina i vašeg backgrounda, nazovimo ih „mladim uspješnih ljudima kreativnih industrija“, kupuju umjetnost i umjetnička djela?
Mireldy: Odgovor na to pitanje je na ovom linku http://www.murraymitchell.com/wp-content/uploads/2011/12/most_people_with_good_taste_are_young_and_poor.png
Jesmo li kao društvo postali imuni na postere, plakate i sve ono što nam se na prvu čini kao neki oblik oglašavanja i marketinga pa ih automatizom ne percipiramo i vizualno ignoriramo?
Mireldy: Mislimo da tu zapravo nije riječ samo o plakatima ili drugom, sličnom obliku oglašavanja. Obzirom na količinu informacija (upitne kvalitete) koju svakodnevno primamo, postajemo generacija koja čita samo naslove i gubi interes nad sadržajem nakon 5 – 10 sekundi. Ukoliko nas ništa u tom kratkom periodu ne privuče, prebacujemo se na drugi izvor informacija (pitanje je npr. koliko će ljudi i ovaj intervju pročitati do kraja:). Posteri su tu kolateralna šteta. Onima koji su dobri (u bilo kojem smislu) nije pruženo dovoljno vremena i prostora ukoliko slučajno imaju slojevitu poruku.
Kad smo već kod plakata, kako gledate na naš projekt PLAKATIRANJE na kojem ste i sami sudjelovali. Što kažete za predstavljene radove, mislite li da neki od tih plakata može ostati i izdvaja se od ostalih i kakve su bile reakcije vaših kolega i prijatelja na ovaj rad?
Mireldy: Plakati, kao medij, izumiru i konzumiranje informacija prebacilo se online, što je sasvim logičan slijed. Plakatiranje nismo doživjeli kao namjeru da se neki medij spašava elektro-šokovima i vraća iz mrtvih, već kao potrebu da se iz „retro” stvari stvori nova vrijednost, kao sto je slučaj s npr. analognim fotoaparatima ili pločama (vinil).
Postoji li neko “ime” koje pratite, bilo ilustratora, dizajnera ili mladih umjetnika na koje trebamo obratiti pažnju i koji bi mogli biti idealan izbor za sljedećeg autora u PLAKATIRANJE?
Mireldy: Ne znamo koliko su mladi, ali mi bismo ih svakako predložili kao buduće autore za Plakatiranje: Studio Hamper, Ivana Štrukelj, Sonja Šurbatović, Iva Sindik & Vinko Pelicarić, Šareni artikl, Saša Bastaić, Antonio Karača, Petar Popović, Nebojša Cvetković, Boubish…
Opa, odlične sugestije, iako su neka od navedenih imena već na našem popisu za blisku budućnost. Ostale ćemo svakako zapisati. I za kraj jedan kratki komentar domaće dizajnerske scene. Što nedostaje, što je krivo, čega je previše i što vam je sjajno?
Mireldy: Ima zaista odličnih pojedinaca i dizajnerskih studija. Također su sve aktivnosti, koje se događaju u potrebi da se dizajn shvati kao integralni dio naše svakodnevnice, dobre. Ne znamo koliko to u stvarnosti ima nekog utjecaja. Mi se uglavnom krećemo među ljudima iz naše struke i razgovarajući na tu temu nekako nismo stekli dojam kao da stvari funkcioniraju šire od sporadično ostvarene suradnje s nekom fabrikom i sl. Potencijala definitivno ima, ali sigurno se mora još puno raditi na tome.
*Rad nastao za vrijeme rada u agenciji Bruketa&Žinić OM
Više projekata dizajnerskog dvojca Mireldy pogledajte na mireldy.com i behance.net/Mireldy
