Projekt filmskog grada na Mejašima u Splitu

U suradnji s **Hörman Hrvatska** na **Vizkulturi** vam predstavljamo projekte mladih arhitektica i arhitekata nagrađenih na **56. zagrebačkom salonu arhitekture i urbanizma**

Jedna od 6 jednakovrijednih nagrada 56. zagrebačkog salona

Autorica: Zrinka Visković

Naziv projekta: Split – Mejaši – Filmski grad

Lokacija: Split, Hrvatska

Godina: 2014.

Diplomski rad, FGAG Split

Mentor: Saša Begović

Komentori: Robert Plejić, Alan Kostrenčić

GENEZA LOKACIJE – FILMSKE KULISE: OPERATIVNI KRAJOLIK

Krajolik za korištenje, funkciju i arhitekturu koji simultano demonstrira prirodne i umjetne uvjete: krajolik kao lajtmotiv, poveznica između urbanog i prirodnog.

Voidi u različitom mjerilu, rezanje lokacije u “kratere” koji udomljavaju vanjske kulise,
definiraju odnos staro-novo, paralelno jasno i precizno stvaraju novi organizam, metabolizam sposoban reagirati i prilagođavati se vremenu.

Tada centar – filmski grad postaje još jedna kulisa, kulisa suvremenog grada i potreba. Dvosmislen, umjetan, neizvjestan.

Projekt paralelno istražuje neočitu povezanost alata – PROSTORA I VREMENA koji se koriste u arhitekturi (arhitekt) i filmu (redatelj, montažer).

Na isti način kako arhitektura artikulira prostor, manipulira i vremenom.

“Arhitektura nije samo pripitomljavanje prostora, također je duboka obrana od terora vremena. Restrukturiranje i artikuliranje vremena – sređivanje, ubrzavanje, usporavanje, zaustavljanje i obrtanje – jednako je bitno u filmskoj ekspresiji.” Karsten Harries

SLIKA U FILMU:
Analiza značenja slike je široki i kontroverzni zadatak:

Percepcija slike, slika i promatrač, slike imaginarnog, slika i arhetip, produkcija slika.

Specifična kategorija je poetska slika:

postoje slike koje namjerno usmjeravaju našu pozornost na objekt, i slike koje zabavljaju tako da otupe naša osjetila i oslabe svijest o nama samima, dok poetske slike otvaraju struje asocijacija i afekta. Takve slike jačaju našu egzistencijalnu prirodu I jačaju vezu između nas i svijeta. Osnažavajuće slike koje oslobađaju ljudsku maštu.

FILMSKA MONTAŽA
fr. montage – sklapanje, spajanje
postupak odabiranja i povezivanja kadrova, spajanja nastalih sekvenci i naposljetku stvaranja cjelovitog filma.

Montaža je operacija koja se odnosi na slike-pokrete kako bi iz njih izvukla cjelinu, ideju, to jest sliku vremena. Montaža ipak ne dolazi kasnije.

Čak je potrebno da cjelina na neki način bude prva, da bude pretpostavljena.

MONTAŽA ATRAKCIJE
Atrakcije su raspoređene ili “sklopljene” da vode publiku na “konačan ideološki zaključak.“ Gledatelji zatim povezuju točkice, popunjavanjem praznina za sebe, shvaćajući što nisu znali prije.

Eisenstein povlači analogiju s načinom kako kineski ideogrami kombiniraju značenje različito od zasebnih simbola: znak za ‘psa’ plus znak za ‘usta’, kombinirano ne znači ‘pseća usta’, već ‘lajanje’.

Odnosno, dva poznata pojma kombinirano stvaraju novu, dotad nepoznatu vrijednost.

USPOREDNI POJMOVI (FILMSKI GRAD MEJAŠI – FILMSKA PRODUKCIJA)

DVOSMISLENOST
Bitno hibridan prostor. Kategorički dvosmislen. U višestranoj, višefaznoj, definitivno nebitnoj realnosti, arhitektura može stvarati prostore koji su više pluralni na temelju činjenice što su nedeterminirani.

Implicitno promjenjiva i (ne)formalna. Višestruka multiplicirana i multiplikativna.

NEIZVJESNOST

Hitchcockov tempo: Scenarij je konstantno stanje neizvjesnosti – od nestabilne ravnoteže – između očekivanog i neočekivanog, između predvidiljivosti i iznenađenja, reda i kaosa, kontrole i sreće, inercije i naglog udara, svakodnevnosti i izvanrednosti.

Suvremeni scenarij stavlja svoj pogled na stalnom “stanju pripravnosti”, ali i omogućuje nam da se osjeti prostor koji se odupire etiketiranju i da zahtijeva konačnu transformaciju tih svjetovnih odnosa između realnosti i virtualnosti, između grada i krajolika – bluranu u novom heterogenom iskustvu.

UMJETAN
“Fizička je priroda prestala postojati kada je čovječanstvo napustilo planet i kada je bilo u mogućnosti vidjeti sebe izvana. Sve je umjetno.” – Vicente Guallart