U zagrebačkoj Galeriji Spot do 5. veljače publici je predstavljen umjetnički projekt kojim se, kroz medije fotografije i teksta, propituje pamćenje, trauma i materijalnost sadašnjosti u kontekstu nasljeđa Lipe i tragičnog uništenja tog sela 30. travnja 1944. godine. O projektu čiji su autori fotograf Karlo Čargonja te pisac i dramaturg Goran Ferčec pisali smo ovdje, a prostor i postav Memorijalnog centra Lipa pamti, čiju koncepciju i oblikovanje potpisuju Damir Gamulin i Antun Sevšek, predstavili smo ovdje. Izložba Nakon zadnji aprila u Galeriji Spot može se razgledati svakog radnog dana od 16 do 20 sati, a projekt uključuje i istoimenu knjigu koja se može kupiti ovdje.
U predgovoru Vana Gović Marković piše:
Selo Lipa, smješteno u zaleđu Hrvatskog primorja neposredno uz granicu sa Slovenijom, tijekom Drugog svjetskog rata bilo je poprište zločina protiv čovječnosti. Nacisti i fašisti ubili su 30. travnja 1944. u Lipi 269 civila – žene, djecu i starce – a potom su selo opljačkali i spalili. Među žrtvama bilo je 96-ero djece od kojih je najmlađa Bosiljka Iskra imala svega osam mjeseci. Poslijeratnim povratkom na zgarište preživjeli Lipljani obnavljaju selo, postepeno nastavljaju sa životom i čuvaju sjećanje na svoje stradale. U tome im pomaže Spomen-muzej Lipa otvoren 1968. godine, kao i njegov nasljednik – Memorijalni centar “Lipa pamti” – obnovljen 2015. godine. Danas u selu žive četiri generacije preživjelih Lipljana, ukupno oko stotinjak mještana koji s Memorijalnim centrom usko surađuju u provedbi muzejskih programa.
Centar je 2018. godine pokrenuo godišnji umjetnički program Prepoznavanje odsustva kojim se nastoje istražiti mogućnosti suvremene umjetnosti u razumijevanju teško pojmljivih kategorija traume, stradanja i genocida. Ujedno se programom nastoji prepoznati simbolički potencijal Lipe u suvremenim procesima gradnje mira. U okviru spomenutog programa, a povodom osamdesete godišnjice stradanja Lipe (1944.–2024.), Memorijalni centar je u suradnji s fotografom Karlom Čargonjom te piscem i dramaturgom Goranom Ferčecom realizirao umjetnički projekt naziva Nakon zadnji aprila. Naziv se referira na sintagmu kojom se Lipljani koriste kada govore o datumu povijesnog stradanja, umjesto 30. travnja obično kažu na zadnji aprila. Karlo i Goran su čitavu obljetničku 2024. godinu istraživali lipajsku svakodnevicu te su putem autorske fotografije i teksta „utjelovili“ jedan zaokružen period u životu 4 generacije preživjelih Lipljana. Materijalizacija sadašnjosti autorima je neminovno otvorila put ka materijalizaciji pamćenja i traume kojima je lipajski prezent bremenit.
Svoje umjetničko istraživanje Lipe zaključili su knjigom Nakon zadnji aprila koja sažima iskustva njihova bivanja među mještanima, osobno i u mislima, suosjećajući s obiteljskim tragedijama preživjelih. Knjiga odražava i njihovu potragu za značenjima koja, proizašla iz tegobne dijalektike prošlosti i sadašnjosti, imaju potencijal mijenjati naš život u budućnosti. Zbog svega navedenog, knjiga je ujedno i središnja točka izložbe u Galeriji Spot kojom autori svoj rad na projektu Nakon zadnji aprila predstavljaju zagrebačkoj publici. Sve na projektu zabilježeno, kreirano, promišljano, sve isprobano, sve prihvaćeno i sve odbačeno, sve je u konačnici knjigu oblikovalo. Izložbom se stoga razotkriva cjelokupan proces rada dvojice autora, publici se na uvid daje mnoštvenost fotografskih negativa, tekstova, izložbenih materijala prenesenih s lipajske izložbe koja je knjizi prethodila, izlažu se probne makete i otisci knjiga. O materijalnosti lipajske sadašnjosti i prošlosti progovara se kroz materijalnost umjetničkog rada.
Karlo Čargonja rođen je 1987. godine u Rijeci. Godine 2016. napušta posao projektanta u građevinskom sektoru kako bi se posvetio fotografiji. Pokreće edukativni projekt Razgovori o fotografiji, koji se održava u raznim riječkim prostorima, uključujući Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Mentorira radionice o fotografskim projektima i knjigama te 2021. otvara privremenu galeriju Kada se opet vidimo? u Rijeci, gdje izlaže autorske radove i organizira umjetničke programe. Sudjeluje na brojnim izložbama te 2020. izdaje knjigu Dok smo čekali u četiri sveska. Ured za fotografiju ga je uvrstio među 50 važnih hrvatskih autora na web portal Suvremena hrvatska fotografije.
Goran Ferčec diplomirao je na Odsjeku dramaturgije ADU u Zagrebu gdje od 2022. radi kao docent. Djeluje kao pisac i dramaturg. Njegov tekst Pismo Heineru Mülleru izveden je 2012. u ZKM-u. Tekst Radnice u gladovanju izveden je 2014. u koprodukciji fringe ensemblea iz Bonna i Schaubühne Lindenfelsa iz Leipziga te 2017. u ZKM-u u režiji Olje Lozice. Autor je tekstova za predstave BADco.-a Ispravci ritma i Rad panike. Uz Matiju Ferlina, autor je predstava Sad Sam Matthäus i Canti di prigionia izvedenih u programu festivala Wiener Festwochen. Autor je romana O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća i Ovdje neće biti čuda, knjige eseja Priručnik za jučer, zbirke izvedbenih tekstova Prekovremeni rad te knjige Ispravci ritma u suradnji s vizualnim umjetnikom Sinišom Ilićem.
Knjiga Nakon zadnji aprila za kupovinu je dostupa ovdje.
