Na nedavnoj izložbi u zagrebačkoj Galeriji Događanja, kao dio programa Organa Vida u festivalskoj off godini, fotografkinja Glorija Lizde predstavila je svoju novu seriju fotografija nazvanu Postajanje. Autorica čiji smo fotografski ciklus F20.5 (kojim je na gotovo terapeutski način zabilježila svoje suočavanje s vlastitim djetinjstvom i očevom bolešću) predstavili prije točno dvije godine, ovog puta okreće se pojmu žene i ženskosti. Polazeći od čuvene tvrdnje Simone de Beauvoir o tome da se žena ne rađa, već se ženom postaje, Lizde preispituje duboko ukorijenjene društvene konvencije i vjerovanja o tome što (ne) tvori identitet žene.
O radu (tekst Petre Šarin):
Nikad ne prestanimo razmišljati – kakva je to civilizacija u kojoj smo se našle?
Kakve su to ceremonije i zašto bismo morale u njima sudjelovati?
Kakve su to profesije i zašto bismo morale putem njih zarađivati? *1
Zbog čega bi žene donosile djecu na svijet kakav je ovaj danas? *2
Što znači postajanje majkom kao oblik političke subjektivizacije u doba neoliberalnog kapitalizma, tržišnog fundamentalizma, sveopće krize, sveprisutne eksploatacije, permanentnog rata i diskriminatornih i nasilnih režima seksizma, homofobije i rasizma, to jest društveno-ekonomskih relacija koje se pokazuju kao fundamentalno nepravedne? *3
No, prije svega: što je to žena? Tko je ona? Anđeo, demon, inspiracija, glumica?
Po čemu je činjenica da smo žene utjecala na naše živote? Izlučuju li jajnici ženskost?
Kako pronaći neovisnost unutar ovisnosti? *4
Što to znači biti djevojka? Koliko kontrole pojedinačne djevojke imaju nad tim tko su i tko bi mogle postati?
Ako razmišljamo o djevojaštvu kao o tekstualno posredovanom diskursu, na koji način naši vlastiti tekstovi djeluju kao mjesta moći? *5
Je li to za mene? Jesam li ja takva? Može li to biti dio mene? Bih li mogla biti takva? Bih li htjela biti takva? *6
Što to podrazumijeva i kakav je emocionalni i intelektualni ulog potreban za održavanje ravnoteže između uživljavanja u nepoznato i zadržavanja vlastitosti? *7
Kako postati ono što se ne može zamisliti? *8
Poezija Julije Savić objavljena u deplijanu izložbe:
Ostavština
Jebi im mater, ali ispod glasa,
suptilno, onako kako su te učile,
pristojno i sputano i besprijekorno čisto,
vječno pasivno agresivno.
Neka sva prašina odgmiže pod ormare
neka se plijesan sakrije i broji do deset
a ti se, kao i obično,
kao i one,
pretvaraj da nema nečistog,
da nema mučnog,
da nema nasilnog,
da nema konfliktnog.
Da nema tebe.
Moje isprike
Već se danima nikome nisam ispričala
Za pukotine u zidovima,
Šećer u kavi,
Grudnjak na fotelji,
Sate odbijanja,
Antropomorfni kaos.
Dani su smrznuto proljeće i kipuće jeseni,
Nabujale glasine,
Prigušeni ratovi,
Konstantne faze nečega,
Gejziri informacija.
Čemu se,
U takvom svijetu,
Ikome ispričavati za
Statiku
I tišinu,
Koja je gotovo uvijek nepotpuna?
Dovoljne su ove senzacije u tijelu,
Ovo jezero između jučer i sutra,
Ja i ovaj brod od kreveta,
Soba od boja,
Glazba od davnina i asocijacija.
Dovoljna sam ja.
Već se danima nikome nisam ispričala
I namjeravam trajno prestati.
Ljaga je nestala po izlasku iz bolnice,
Svijet je zaključio da mi ništa ne duguje,
A ja,
Ja si dugujem sebe.
O autorici:
Glorija Lizde rođena je 1991. u Splitu. Završila je preddiplomski studij Filma i videa pri Umjetničkoj akademiji u Splitu te diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svom fotografskom radu bavi se temama ljudskih odnosa, sjećanja i identiteta.
Ostvarila je šest samostalnih izložbi te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su Being/Seeing (QUAD Gallery, UK), Parallel Intersection Lisboa, Država u krevetu (Galerija umjetnina Split), Nova imena (ULUPUH), ISPIT 2015 (Galerija SC) te Rovinj Photodays 2016 (Muzej za umjetnost i obrt Zagreb). Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika te dobitnica Dekaničine nagrade za rad na seriji fotografija F20.5.
Više o autorici:
www.glorijalizde.com
_
*1 Virginia Woolf, Tri gvineje, 1938.
*2 Edith Maturin-Porch za Daily Telegraph, 1937.
*3 Ana Vilenica, Postajanje majkom u vreme neoliberalnog kapitalizma, 2016.
*4 Simone de Beauvoir, Drugi spol, 1949.
*5 Dawn H. Currie, »Od djevojaštva i djevojaka do djevojačkih studija«, u: Časopis za književnu i kulturalnu teoriju k. Djevojački studiji (14/2019)
*6 Maša Grdešić, Cosmopolitika. Kulturalni studiji, feminizam i ženski časopisi, 2013.
*7 Ružica Šimunović, Tijelo u dijalogu. Ženske performativne prakse u Hrvatskoj, 2016.
*8 bell hooks, Feminizam je za sve – Strastvena politika, 2000.
