Na aktualnoj izložbi u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar umjetnica Emanuela Lekić predstavlja svoj novi ciklus slika Marvelous problems, tematski posvećen slikarstvu kao mediju i stilski koncentriran oko autoričina prepoznatljivog figurativnog i koloristički vibrantnog vizualnog jezika. Izložba je otvorena do 20. svibnja, a naš veliki lanjski intervju s Emanuelom možete pronaći ovdje.
U predgovoru Jelena Tamindžija Donnart piše:
Nova serija slika pod nazivom “Marvelous problems” Emanuele Lekić predstavlja hommage slikarstvu u kojem autorica propituje probleme slikarstva kao medija, ali i intelektualne koncepcije. Ono se prvenstveno odnosi na pojam slikarstva u nadrealističkoj maniri promišljanja slike koja nije reprezentacija stvarnosti, već tvori jednu novu stvarnost izgrađenu na tankoj granici ispitivanja između stvarnosti i imaginarnih prostora. Slika zapravo nije stvarnost jer nije objekt, već samo predstava tog objekta kao što pokazuje Magritte u svojem slavnom djelu “La trahison des images”.
Autorica upravo stoga poseže za tematski inventar pojma kazališta koji postaje platforma za prikaze u novoj seriji radova. Prije samog procesa slikanja, autorica kreće s izradom makete, arhitektonskog prostora u kojem može promatrati likovne elemente svjetla, sjena, tonova te odnosa među motivima tvoreći kompoziciju u koju će kasnije tijekom procesa slikanja unijeti figure. No ova je kazališna scenografija također tek reprezentacija, odnosno prikaza života, ono što Platon i Aristotel nazivaju mimesis – oponašanje stvarnosti.
Crpeći inspiraciju iz paper theatres, umanjenih verzija kazališta od papira ili kartona koje su se koristile za kućnu zabavu u 19. stoljeću, Lekić u svojim maketama stvara određene scenografije koje imaju prizvuk skloništa koji je istovremeno prikazan kao sigurno utočište i potencijalna zamka. Ono nosi kazališnu težinu napetosti u iščekivanju sljedećeg trenutka prizivajući atmosferu talijanskog metafizičkog slikarstva poput nadrealističkih iracionalno-vizionarskih kompozicija Giorgia de Chirica koje karakterizira uprizorenje napuštenih talijanskih trgova ili pak zaboravljenih mjesta. Promatrač osjeća određeni nemir, jezu i sablasnu tišinu unutar baršunastih tkanina, vrpci, lutki, upaljača, ostavljene cigarete gdje je tek naslućen nagovještaj čovjeka u fragmentiranom prikazu ruke ili pak lica poput prolaznika koji vas skriveno promatra.
Isti je misterij evociran u rotondama, arkadama, bistama, skulpturama koji postaju glavni protagonisti de Chiricovih prividno ukletih trgova gdje se figure, poput figura u Lekićinom prostoru se kreću bez scenarija, zadanih dijaloga i monologa tek slijepo čekajući svjetla na pozornici. Lekić stvara više činova s različitim umjetnim i nesavršenim scenografijama čime se stvara naracija unutar jedne zaokružene i promišljene serije radova gdje je naglasak stavljen i na tekstualnu važnost koja nas usmjerava na čitanje slike na ikonološkoj razini.
Intermission i prologue jasne su odrednice kazališnog vokabulara, dok “Marvelous”, “Oh No” i “Mine All Mine” promatrača uvodi u sablasnu tišinu ispunjenu posesivnošću tekstualnih konotacija i ambijentalne napetosti prikaza unutar prostora šume u kojemu se promatrač dovodi u dvojbu čitanja slike: je li se događao već dogodio ili ga očekujemo, koliko je sudionika sudjelovalo u događaju prema prikazu triju cigareta, svjedočimo li zalasku ili izlasku sunca u prikazu, kolika je prijetnja upaljena cigareta papirnom kazalištu u kojemu je smještena.
Upravo ova atmosfera snoviđenosti koja je mirna i koloristički dopadljiva, ali istovremeno i neobična, jasna je poveznica s nadrealističkim tendencijama stvaranja zagonetnih stanja i prikaza koji promatrača dovodi u stanje preispitivanja kako prikaza, tako i vlastite percepcije. Lekić ne daje jednostavne odgovore, već poput maestralnog režisera, postavlja pitanja i pronalazi ljepotu ne u konkretnosti prikaza, već u naznakama njegova iščitavanja.
Emanuela Lekić (Rijeka, 1996.) diplomirala je slikarstvo 2019. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Igora Rončevića. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Među značajnijim grupnim izložbama ističu se 5. i 6. bijenale slikarstva u Meštrovićevom paviljonu, 35. Salon mladih –Situacije u Galeriji Forum te 14. Erste Fragmenti u Galeriji Kranjčar. Serija Marvelous Problems je predstavljena internacionalno u Beču i Budimpešti u KahanArt Spaceu. Od ostalih samostalnih izložbi izdvajaju se projekti Noćna smjena, koji je predstavljen u Laubi (Zagreb), Galeriji Kortil (Rijeka) i Gradskoj galeriji Crikvenica, te Lica iz klupe, izloženi u Hrvatskom školskom muzeju (Zagreb) i Galeriji Decumanus (Krk). Tijekom studija nagrađena je pohvalom Akademskog vijeća, nagradu publike na 14. Erste Fragmentima, nagradu za najbolju nezavisnu umjetnicu na art sajmu Nesvrstani, kao i prvom nagradom na 6. trijenalu autoportreta u Samoboru. Živi i radi u Zagrebu, a trenutno djeluje i kao vanjski suradnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
