Činjenicu da dizajnersko nasljeđe i te kako može biti nepresušan izvor inspiracije i kvalitativni model za budućnost potvrđuje sve veći broj istraživačko-kreativnih projekata koji polaze od (re)valorizacije sada već povijesnih i široko prepoznatih primjera iz sfere dizajna u našoj regiji. Tako je i beografski grafički dizajner, fotograf i street art umjetnik Ognjen Ranković (oran.design) nedavno pokrenuo projekt pod nazivom Yugo.Logo, čiji je cilj arhiviranje logotipova nastalih na prostoru bivše Jugoslavije, uglavnom od 1950-ih nadalje, premda pojedini primjeri datiraju i u ranije razdoblje.
Inspiracija za ovaj rad nastala je iz višegodišnjeg fotografskog interesa autora za napuštene industrijske zgrade, na čijim pročeljima i dalje u pojedinim slučajevima stoje prepoznatljivi logotipovi koji i dan-danas zadržavaju svoje mjesto u kolektivnoj svijesti kao primarni grafički označitelji sada uglavnom već propalih tvornica.
Osnovno polazište projekta Yugo.Logo nalazi se u činjenici da se većina ovih grafičkih simbola, nastalih i prije više od pola stoljeća, smatra izuzetno kvalitetnim rješenjima i prema suvremenim standardima. Njihov utjecaj na današnji dizajn, ali i na uspostavljanje kolektivnih estetskih kriterija, nikako nije zanemariv, što temu čitavog istraživanja – premda naizgled arhaičnu – čini vrlo aktualnom.
Budući da se projektom, osim što se grafički reproduciraju i reinterpretiraju sami logotipovi, ujedno prikupljaju i druge informacije, Yugo.Logo predstavlja i važnu bazu podataka. Tako je svaki primjer dopunjen informacijama o godini osnivanja tvrtke za koju je podjedini logo osmišljen, o njezinoj lokaciji, kao i o autoru grafičkog rješenja.
O jednom projektu sa sličnom agendom, što su ga početkom dekade dizajnerice Lana Cavar i Narcisa Vukojević pokrenule kako bi u fokus vratile vrijedne primjere grafičkog dizajna iz druge polovice 20. stoljeća, pisali smo svojevremeno ovdje. Naime, i njihov je projekt, nazvan Znakovi proizvodnje – proizvodnja znakova, polazio od slične ideje da se arhiviranjem i rekonstruiranjem izvornih predložaka zaštitnih znakova tvornica i tvrtki iz minulog razdoblja s jedne strane čuva kolektivna memorija i vrijedno dizajnersko nasljeđe, dok s druge strane zabilježeni primjeri mogu pridonijeti široj kontekstualizaciji jednog razdoblja, ali i ukazati na eventualne veze sa suvremenim ostvarenjima i praksama grafičkog dizajna.
