Memorijalni kompleks u Korčuli autora Bernarda Bernardija nedavno je nagrđen nepotrebnim prostornim i oblikovnim intervencijama, pa je niz institucija, strukovnih udruženja i udruga s poljem djelovanja u kulturi uputio javni apel za hitni povratak kompleksa u prvobitno stanje. Arhitekt i dizajner Bernardo Bernardi (Lumbarda na Korčuli, 1921. – Bol na Braču, 1985.) jedno je od najistaknutijih imena u povijesti domaćeg industrijskog dizajna, a zaslužan je i za osnivanje profesionalnog društva dizajnera (današnjeg Hrvatskog dizajnerskog društva). Zahvaljujući njegovom trudu, danas u Hrvatskoj postoji i visokoškolsko obrazovanje dizajnera za koje se borio niz desetljeća. Bernardi je bio i jedan od osnivača grupe EXAT 51, ULUPUH-a te zagrebačkih Studija i Centra za oblikovanje, a dao je ime i jednom od najvažnijih arhitektonskih časopisa u regiji – Čovjek i prostor. Po njemu su nazvane ulica u Korčuli, galerija u Zagrebu i godišnja strukovna nagrada za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja Udruženja hrvatskih arhitekata.
U nizu Bernardijevih značajnih ostvarenja posebno mjesto zauzima, urbanistički i oblikovno, rješenje Memorijalnog kompleksa u Korčuli posvećenog Korčulanima poginulim u Drugom svjetskom ratu – iz 1981. godine, među lokalnim stanovništvom kolokvijalno zvanog “Spomenik”. Memorijalni kompleks, osmišljen kao javni prostor i interaktivan ambijent, u svom oblikovanju uključuje korištenje za javna formalna i neformalna okupljanja, pa tako i “nematerijalnu baštinu” kao što je mali nogomet.
*Memorijalni kompleks u Korčuli / foto: via sivazona.hr
Otvorenim pismom, upućenim 20. srpnja, osuđuje se postavljanje metalnih stupova kao držača mreže za zaustavljanje nogometnih lopti u samom sklopu Memorijalnog kompleksa koji je markacija gradskog Trga pomirenja, te nekoliko drvenih klupa (neučvršćenih na podlogu) ispred njega, a što narušava ambijentalnu cjelinu autorskog rješenja, kao i njegovu predviđenu komunikaciju s morem. Navedene prostorne intervencije su deformacija cjelovitog autorskog djela, koje narušavaju originalno likovno i prostorno rješenje. Potpisnici pisma – dekan Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr.sc. Krunoslav Šmit; predsjednik Društva arhitekata Dubrovnik, mag.ing.arh. Božo Benić; predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, prof.dr.sc. Zvonko Maković; predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva, Maša Milovac; predsjednica HS AICA-e, doc.dr.sc. Silva Kalčić; v.d. pročelnika Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, doc.dr.sc. Ivana Čapeta Rakić; predsjednik udruge siva) (zona, Darko Fritz; predsjednica Udruženja hrvatskih arhitekata, dipl.ing.arh. Maja Furlan Zimmermann; i predsjednica ULUPUH-a Zagreb, dr.art. Ivana Bakal – apeliraju stoga za povratak Memorijalnog kompleksa u prvobitno stanje, hitnim postupkom.
“Nadamo se da će Grad Korčula ipak naći primjereno mjesto za sportske i druge aktivnosti tako da one ne remete svakodnevne aktivnosti na prostoru Trga pomirenja, a što je navodno bio razlog za postavljanje zaštitne mreže i nosača uz samo tijelo spomenika, i u njegovoj vizuri (izvor: Slobodna Dalmacija, tekst Dore Lozice od 18. srpnja 2020.). Apeliramo na Grad Korčulu da se za svaku iduću planiranu intervenciju na kulturnoj i umjetničkoj baštini, u koju spomenik i spomenički ambijent nedvosmisleno spadaju, prethodno konzultiraju stručne i nadležne institucije u cilju očuvanja kulturnog dobra i optimalnog korištenja javnog prostora grada. Arhitektura i umjetnička baština, što sve podrazumijeva Bernardijevo rješenje Memorijalnog kompleksa, medijatori su i nositelji temeljnih poruka i kulturnog identiteta grada i društva”, stoji u pismu.
