U četvrtak, 19. svibnja u 19 sati, u izložbenom prostoru Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica (Zagrebačka 37, Velika Gorica) otvara se izložba Graditeljski odjeci Translajtanije: Mađarska arhitektura 19. i početka 20. stoljeća na hrvatskom tlu. Izložba se održava u suradnji POUVG i Instituta za povijest umjetnosti u sklopu Dana mađarske kulture u Velikoj Gorici, a nastala je u sklopu bilateralnog znanstvenog projekta Arhitektonski susreti Hrvatske i Mađarske: Modaliteti strukovne razmjene znanja, 1900.–1945. Autor i kustos izložbe je Boris Dundović.
Izložba se temelji na autorovom višegodišnjem znanstvenom istraživanju mađarsko-hrvatskih kulturnih veza i njihovoga odjeka u izgrađenom okolišu. Vremenski okvir izložbe ujedno je i umjetnička sinteza osam stoljeća dugog bliskog monarhijskoga suživota mađarske i hrvatske kulture, koji je upravo u nagodbenom razdoblju Austro-Ugarske doživio svoj vrhunac. U sklopu Dana mađarske kulture 2022. godine, ovom izložbom predstavit će se bogato nasljeđe ugarske arhitekture na našem tlu, ali i učiniti doprinos razumijevanju snažne baštinske isprepletenosti dvaju naroda.
Istražena arhitektonska ostvarenja svojim su smještajem, brojnošću i namjenom vodila ka definiranju četiri tematske cjeline izložbe – Rijeke i Zagreba kao dvije metropole u nastajanju, zatim manjih gradova tada provincijskog karaktera te naposljetku dvoraca i kurija kao produkata specifične ladanjske kulture. U pojedinim tematskim cjelinama naglasak je stavljen na prijenos znanja, arhitektonske prakse toga vremena, a posebice na pojedine oblikovne značajke koje predmetnu arhitekturu izdvajaju i čine jedinstvenom. Iako je uglavnom riječ o vodećim ugarskim arhitektima 19. i početka 20. stoljeća, razdoblja koje je dobro istraženo u mađarskoj povijesti arhitekture, njihova se uloga integrira u novu problemsko-tematsku istraživačku cjelinu koja pojedinačne autorske opuse sagledava s pozicije prijenosa na hrvatsko tlo. Izložba otvara pitanja valorizacije tih projekata kako unutar pojedinih autorskih opusa, tako i u odnosu perifernog, rubnog djelovanja arhitekata izvan urbanih centara moći.
Korpus arhitekture mađarskih arhitekata na tlu Hrvatske, usustavljen za ovu izložbu, jasno pokazuje kako je riječ o realizacijama koje odražavaju različite stupnjeve arhitektonskog doprinosa, od veličine samih zdanja i smještaja, preko odabira povijesnih i drugih stilova, do društvene i kulturne uloge. Odabir stila uglavnom je pratio namjenu zgrade, a projektantski trendovi – uključujući i primjenu tada najsuvremenijih prostornih i tehničkih rješenja građevina – u skladu su s onodobnim tendencijama, bez vremenskog odmaka naših prostora od Budimpešte. Pažnje je vrijedna činjenica da se većina arhitekture realizirane u ovom razdoblju i danas koristi za iste ili srodne namjene. Izvedba radova često je prepuštana većinom lokalnim graditeljskim poduzećima, čime je bila ostvarena izravna suradnja mađarskih projektanata i hrvatskih građevinskih poduzetnika. To, međutim, nije bio jedini modalitet suradnje jer u to doba arhitekti međusobno surađuju i kroz rad strukovnih udruženja i posredovanjem stručnih putovanja na kojima mađarski arhitekti upoznaju hrvatsku povijesnu i onodobnu arhitekturu.
Izložba će za posjetitelje biti otvorena do 2. lipnja.
