Arhiv sjećanja naziv je izložbe mlade umjetnice Lucije Mihić, a ujedno i jednog od radova kojima je na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala prošle godine. Šest panela velikih dimenzija i video rad tragovi su ritualne ponavljajuće geste kojim se umjetnica na suptilan način bavi temom traume. Izložba se otvara u zagrebačkoj Galeriji događanja u petak, 1. travnja u 19 sati, a moći će se pogledati do 23. travnja.
Traumu definiramo kao svaki čin koji osoba u određenom trenutku ne može procesuirati. Traumatizacija, kao i načini nošenja s traumom različiti su. Konstatirajući kako “smo svi traumatizirani na ovaj ili onaj način” i kako neprerađena trauma može osobu držati u određenom obrascu ponašanja, Mihić pristupa vlastitoj traumi apstraktno, ali i ritualno, uzimajući za njezinu markaciju kod, odnosno datum događaja.
Umjesto maskiranja i transponiranja, umjetnica svodi iskustvo na bilježenje znaka traume, konvencionalne odrednice događaja – njegove točke vremenu, čije simbole/brojeve potom ponavlja tijekom 24 sata izvedbe rada. Upravo tim postupkom otkriva mehanizam traume, tendenciju povratka na ishodište, repeticiju, kao mehanizam želje za razrješenjem ali i potvrde iskustva. Dok je traumatska repeticija često nesvjesna, prikrivena, umjetnica u ovom radu taj mehanizam tretira s punom sviješću, gotovo repetirajući, umnažajući samu repeticiju te usustavljajući i apstrahirajući sam događaj na njegovu vremensku, racionalnu oznaku.
Lucija Mihić (1997., Zagreb) diplomirala je 2021. studij likovne kulture, smjer grafika u klasi red. prof. Ines Krasić, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. U svojim radovima se bavi dekonstrukcijom (anti)materije i njenog značenja. Cilj svakog rada je interakcija s promatračem te pobuđivanjem raznih pitanja i reakcija kod promatrača. Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi u Zagrebu te je sudjelovala na više umjetničkih radionica i projekata.
