Koji biljni život nastanjuje napuštene industrijske prostore na Mlaki, Brajdici, Marganovu, Delti – pitanje je koji si je postavio riječki umjetnik svjetskog glasa, Igor Eškinja. Njegova instalacija Sanjaju li biljke sutrašnjicu? bit će postavljena u prostoru DeltaLaba (Delta 5, Rijeka) od 25. lipnja do 24. srpnja, u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
Biljke koje nastanjuju prazne prostore nekada velike riječke industrije nisu iste kao one koje nalazimo na livadama i u šumama u okolici grada. Često ih ne možemo klasificirati u vrste, razrede i skupine: nama su to nepoznate biljke od kojih nemamo koristi i koje nazivamo korovom. Pritom se metafora korova može protegnuti i na same napuštene prostore koji više nemaju funkciju i kategoriju u koju ih možemo smjestiti, prema kojima ne možemo izgraditi odnos jer ih zapravo ni ne poznajemo.
Umjetnik je u procesu rada na izložbi surađivao s biolozima iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, Željkom Modrić Surinom i Boštjanom Surinom, s kojima je obilazio prostore nekadašnjih tvornica, skladišta i lučkih pristaništa koji su omogućili razvoj Rijeke i oblikovali je u urbani okoliš kakav danas poznajemo. Biljke koje su tamo pronašli u velikoj mjeri ne predstavljaju autohtonu floru, već se radi o migrantima s Bliskog Istoka, azijskih stepa, japanskih otoka ili atlantskih obala Sjeverne Amerike. Kao što su stanovnici Rijeke u velikoj mjeri potomci radnika koji su u novoizgrađene industrijske hale nekada pristizali iz raznih dijelova Hrvatske i Jugoslavije, i ove su biljke u njima pronašle svoj dom uslijed migracije njihovih predaka.
Uzorke biljaka iz napuštenih riječkih industrijskih prostora umjetnik je transformirao u dizajnerske uzorke, predstavljajući ih u formi zidnih tapeta – oblik ukrašavanja interijera koji je u 19. stoljeću bio izuzetno izražen. Iako su se nalazile uglavnom u građanskim zgradama, tapete su se također mogle pronaći u radničkim i seoskim kućama, a uzorci biljaka na njima uglavnom su predstavljali bogatstvo koje dolazi iz dalekog i egzotičnog svijeta. Preuzimanjem ovog neobičnog medija, ulogu tog reprezentativnog biljnog svijeta Eškinja subverzivno daje korovu, pričajući priču o biljkama kojima je u prostoru stvorenom ljudskom rukom upravo odsutnost čovjeka omogućila život.
Igor Eškinja (1975.) živi i radi u Rijeci. U svom radu koristi različite medije kao što su fotografija, video, crtež, i instalacija. Glavne značajke njegovog rada su upotreba galerijskog prostora kao okvira za definiranje umjetničkog rada te afirmacija imaginarnog kao autentičnog mjesta umjetnosti. Njegovi su radovi uključeni u međunarodne izložbe: Manifesta 7, Rovereto, (2008.); Complicity, Rena Bransten Gallery, San Francisco (2009.); 28 Grafični Biennale, Ljubljana, (2009); Dirt, Wellcome foundation, London, (2011.), Rearview Mirror, Power plant, Toronto, (2011.); Ash and Gold – a world tour, Marta Herford, (2012.); 2nd Ural Industrial Biennale, Ekaterinburg, (2012.); 8 ways to overcome space and time, Muzej savremene umetnosti, Beograd, (2013.); T-ht nagrada, MSU, Zagreb (2016.); Every time a ear di soun – Dokumenta 14 program, Savvy contemporary, Berlin (2017.); kao i samostalne izložbe: Project for unsuccessful gathering, Casino Luxembourg-Forum d’art contemporain, Luxembourg (2009.), The Day After, Federico Luger gallery, Milano, (2011.) Inhabitants of generic places, Kunstforum, Vienna, Museum of Contemporary Art-Zagreb (2011.); Interieur Captivant, MAC/VAL museum, Vitry, (2012.); Quixote, MUWA, Graz, (2014.).
Izložba će otvoriti u četvrtak, 25. lipnja, u 20 sati. Nakon toga, moguće ju je posjetiti do 24. lipnja, radnim danima od 17 do 21 sat. Ulaz je slobodan.
Više o izložbi potražite na internetskim stranicama Drugog mora i Rijeke 2020.
