U zagrebačkoj Galeriji Spot prošloga je tjedna otvorena izložba umjetnice Petre Mrše koja nosi naziv Killing, Arranging, Walking. Istoimenim radom, sastavljenim od serije fotografija i videa, Petra tematizira ljudski odnos prema vlastitoj okolini i okolišu, istražujući načine na koje kulturološki konstrukti oblikuju naš doživljaj prirode.
Više o ovom radu i izložbi možete pročitati na službenoj web stranici Galerije Spot / Ureda za fotografiju, a mi smo Petri postavili nekoliko pitanja o procesu njegova nastanka i idejama koje su ga oblikovale!
*Petra Mrša, “Killing, Arranging, Walking”
► Na ideju za ovaj rad došla si tijekom rezidencijalnog programa u Kubertonu, šumovitom području na sjeveru Istre, na granici sa Slovenijom. Što je iskustvo boravka u tom gotovo nenaseljenom području donijelo, a što je potom formiralo ideju za rad?
Petra Mrša: Iskustvo u tom krajoliku bilo je konfrontirajuće spram ideje i očekivanja da je boravak u prirodi ugodan, da se čovjek osjeća povezano i prihvaćeno. To je ujedno bila i polazišna točka rada: prihvaćanje antagonističke pozicije osobe odrasle u urbanoj sredini naspram prirode koja je, iako nije netaknuta, dovoljno rijetko u susretu s ljudskom vrstom da se ponaša slobodno i neustrašeno, što se s druge strane može doživjeti kao invazivno. Ovakvo ponašanje životinja drugačije je od ponašanja u prilagođenim prirodnim krajolicima, kao što su šumske staze, vidikovci ili planinarski domovi, koji su namijenjeni za ugodno bivanje u neurbanom okolišu.
*Petra Mrša, “Exploring the environment 2”, serija fotografija
► 15 fotografija smještenih u bijelu kutiju, poput svojevrsnog herbarija, dokumentiraju biljke i životinje izdvojene iz njihovog prirodnog staništa. Snimljene su na neutralnoj pozadini, zajedno s pomagalima koja fiksiraju njihovu strukturu za podlogu; fotografije s jedne strane preuzimaju “jezik” enciklopedija i prirodoslovnih muzeja kao dominantnih izvora znanja o svijetu prirode, no s druge strane izrazito su estetizirane, što potencira i bijela plišana kutija. Koja poruka leži iza ovakvog postupka estetizacije?
Petra Mrša: Uljepšavanje prizora nasilja, dodavanje informacije o o načinu izdvajanja (-ubijanja) vrste koja je prikazana, te uključivanje u prizor pomagala za fiksiranje “modela” u najfotogeničnijoj pozi, formalni su elementi koji razlikuju ovu zbirku od znanstvenih zbirki na koje reagira. Iako su svi ti elementi prisutni i iza proizvodnje znanstvenih zbirki, u radu Exploring the environment 2 stavljeni su u prvi plan. Neke od takvih znanstvenih zbirki (prepariranih primjeraka ili ilustracija) su također čuvane u kutijama, pa je tako plišana kutija metoda preuzeta iz načina zbrinjavanja vrijednih zbirki u muzejima, institutima i knjižnicama. Bijela, mekana, ugodna, zaštitnička, u diskrepanciji je, čak licemjernoj, sa sadržajem kojem služi.
*Petra Mrša, “Exploring the environment 2”, serija fotografija u plišanoj kutiji
► U videu, koji je također dio ovoga rada, bilježiš procese vlastitog boravka u šumi. Gledatelja, međutim, umjesto dokumentarnih snimki (kakve bi bile očekivane) dočekuje niz inscenacija čiji su glavni protagnisti plišane igračke, crteži iz slikovnica, makete… Zašto si se odlučila na takav pristup?
Petra Mrša: U videu se šetnje šumom isprepliću s vizualnim materijalima o prirodi i životinjama koji naviru iz sjećanja, te diktiraju doživljaj i razumijevanje tog prostora. Ti su materijali društvom i kulturom posredovane reprezentacije prirode, poput Garfielda, Tweetyja, plišanih životinja, ZOO-a, suvenira, ali i manje ugodnih prizora poput istraživanja provođenih na životinjima ili prizora iz prehrambene industrije.
Svi ti izvori znanja, u trenutku fizičkog bivanja u prirodi, pokazali su se ne samo beskorisnima, već i otežavajućim i disfunkcionalnim. Iako je veliku količinu znanja moguće prenijeti posredno – putem Interneta, tekstom i slikama – snalaženje u ambijentima poput Kubertona otvara pitanja o granicama takvih izvora znanja i važnosti neposrednog, tjelesnog učenja.
*Petra Mrša, “It’s so calm, no one around”, kadrovi iz video rada
► U jednom od popratnih tekstova za ovaj rad istaknula si da si nakon rada na njemu postala vegetarijanka. Zanimljivo je da su, kako si i sama istaknula, naše iskustvo boravka u prirodi i njezin doživljaj ovisni o prethodno usvojenim znanjima – gotovo pa i nema nepristranog, neposredovanog doživljaja… No s druge strane, čini se da se sličan proces događa i u umjetničkom radu – da rad i istraživanje određene teme direktno utječe na tvoja osobna stajališta, iskustva, odnose..?
Petra Mrša: Najčešće se iskustveno, posredovano, zamiješano, raspetljano bavim temama do kojih, nakon što sam završila rad, imam drugačiji odnos.
► U svojim radovima uglavnom preispituješ i nastojiš izvrgnuti uvriježene koncepcije, ideološke konstrukte koji vladaju i upravljaju našom svakodnevicom i međusobnim odnosima. Događa li se kroz rad na nekoj takvoj temi i sličan paralelni proces i u samom mediju fotografije? Drugim riječima, podvrgavaš li na neki način i samu fotografiju određenom preispitivanju obrazaca koji su joj svojstveni?
Petra Mrša: Fotografski medij više koristim nego što ga preispitujem. Odnosno koristim karakteristike koje definiraju nastanak i recepciju fotografske slike: reproducibilnost, masovnost, dostupnost. Iako postoje alati koji lako izmijene izgled fotografije, i dalje njezini prizori imaju moć da ih se interpretira kao slike stvarnosti. Reagiram na takvo stanje proizvodnjom fotografija koje postojeće slike “stvarnosti” nastoje izazvati.
Druga karakteristika medija koju iskorištavam je svijest protagonista, koji se nalaze ispred aparata, da ono što je zabilježeno fotografijom može doći do i biti viđeno od nezamislivog drugog, što može imati transformativni učinak na “izvedbu” ponašanja.
Izložbu Killing, Arranging, Walking možete pogledati do 27. rujna; Galerija Spot otvorena je svakog radnog dana između 16 i 20 sati.
