Nakon ljetne stanke Kolekcionart je nastavio s ciklusom samostalnih izložbi mladih vizualnih umjetnika u svom galerijskom prostoru u Ul. kralja Zvonimira 7 u Zagrebu. Prošle srijede, 23. listopada otvorena je samostalna izložba umjetnice Mihaele Rašice, naziva Gusta Sunca. Izložba se može pogledati do subote, 2. studenog, od utorka do četvrtka od 10 do 19 sati, te u subotu od 11 do 13. Mihaela Rašica zasad je posljednje ime koje se pridružuje Kolekcionartovoj platformi specijaliziranoj za promociju mladih hrvatskih vizualnih umjetnika/ca, osnovanoj prije godinu i pol dana.
Od trenutka kad je počela profesionalno izlagati na domaćoj umjetničkoj sceni, Rašica se publici i struci predstavila s nekoliko zapaženih slikarskih izvedbi, koje su bez obzira na međusobni kratki vremenski razmak, pokazale velik raspon likovnih tema i pristupa ove – nedavno po drugi puta – diplomirane akademske slikarice. Uoči lanjskog ljeta u Galeriji Kranjčar održana je velika izložba na kojoj je predstavila ciklus zvučnog i slikovitog imena Gozba!, kasnije iste godine Rašica je osvojila Kontrapunkt nagradu Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku na 7. Bijenalu slikarstva u HDLU-u, a na 37. Salonu mladih bila je jedna od rijetkih pripadnika tradicionalnog slikarstva, gdje je na temu prolaznosti vremena odgovorila radovima na žbuci u tehnici fresko slikarstva.
Ova rođena Dubrovkinja iza sebe ima dvije objavljene zbirke poezije, a nedavno je dovršila i svoj drugi diplomski studij na Slikarskom odsjeku zagrebačke Likovne akademije u klasi prof. Matka Vekića. Od Gozbe! do Geneze, kako se zvao njezin drugi diplomski rad – obuhvaćajući ciklus slika velikog formata u tehnici ulja na platnu – možemo pratiti i genezu Rašičinog slikarstva, koje se postupno razvijalo upijajući različite stilske i formativno-narativne utjecaje.
Kako pojašnjava kustos izložbe Bartol Fabijanić, radovi na izložbi Gusta sunca potječu iz tri različita ciklusa autorice – većih i manjih slikarskih opsega – koji predstavljaju pomalo eklektičnu, no ipak koherentnu likovnu cjelinu. S formalne strane, njihova poveznica ostaje specifičan način kadriranja i međusobni odnos planova te vječan slikarski motiv manifestiran u igri svjetla i boje. Boja, odnosno istančani topli kolorit zemljanih tonova, koji u njenim kompozicijama isijava i struji u dva smjera – izvana prema unutra i iznutra prema van – jest i osnovni gradivni element zaigranih kompozicija Mihaele Rašice. Sadržajno gledano, Gusta sunca pokazuju ono, uvijek isto, Rašičino zanimanje za svjetlost koje ju je vodilo i u prethodnim ciklusima kako na slikarskoj, tako i na metaforičkoj razini. Sunce, koje shvaća živototvorno, materijaliziralo se i nataložilo na njenim slikama u slojevima gustog ulja.
Na slikama poput Širina u grudima Rašica svoje protagoniste prikazuje na način da se oni šire unutar samog prostora slike, ranjivo upijajujući okolne doživljaje i preuzimajući u svojoj ekspandirajućoj formi vanjske izvore svjetlosti. S druge strane, na slikama poput U dobroj poplavi sunca likovi se skupljaju prema unutra u činu introspektivnog proživljavanja dojmova koje su neposredno upili. U njenom jedinstvenom kolorističkom vokabularu crvena boja označava sunce, referentni zvuk, jer ista je prema umjetnici “putena, duboka, magnetična, isijava, emanira, grije, reže i unosi se u lice”. Žutom bojom Rašica koloristički akcentuira područja slike kao čin materijalizacije jakih udaraca svjetlosti na površinu slikanog prizora (Crkveni zbor), dok plavom prizoru nastoji vratiti ravnotežu, umiriti ga i unijeti dašak nostalgije (Kolovoz).
Sama umjetnica svoju umjetnost opisuje sljedećim riječima: Često slikam jednostavne motive i objekte, ali koristim neuobičajeno osvjetljenje, dodajem neki element koji izaziva čuđenje ili usuglasim paletu boja i dinamiku poteza tako da ti motivi iskoče iz svoje “uobičajenosti”. To zapravo i nije samo umjetnički, već opći pogled na svijet gdje su sve stvari oko nas žive, samo na to treba obratiti pažnju.
Mihaela Rašica rođena je 1997. u Dubrovniku. Diplomirala je 2023. godine na odsjeku Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te 2024. na odsjeku Slikarstva istoimenog fakulteta u klasi prof. Matka Vekića. U sklopu Erasmus+ programa 2020. godine studirala je na preddiplomskom studiju Bellas artes na Sveučilištu u Granadi, Španjolska. Izlagala je na pet samostalnih i više skupnih izložbi, te ima dvije objavljene autorske zbirke poezije: Grimiz, kristal i sol (2023.) i Strune i stihije (2020.), Naklada Bošković, Split. Živi i radi u Zagrebu gdje se bavi slikarstvom, poezijom i filmom. Član je HDLU-a.
