U posljednjem tjednu održavanja ovogodišnjeg Salona mladih dodijeljene su nagrade, i to u sve tri kategorije – službena konkurencija, filantropske nagrade i stručne nagrade. Podsjetimo, 36. izdanje Salona odvija se pod kustoskom koncepcijom kolektiva Kućća, a centralna izložba postavljena je u Meštrovićevom paviljonu. Uz još dvije popratne izložbe, Situaciju kustosice Nevenke Šarčević te izložbu studenata Akademije likovnih umjetnosti Zagreb Venientes, Salon okuplja radove 80 domaćih i 10 inozemnih umjetnika. Program Salona predstavili smo ovdje, a katalog kojeg potpisuje Studio Hrvatin možete prolistati ovdje. Izložbu je moguće razgledati do nedjelje, 19. lipnja, a u nastavku doznajte kojim su umjetnicima dodijeljene nagrade!
Odbor za dodjelu nagrada 36. salona mladih koji je djelovao u sastavu kustoski kolektiv Kućća (Jurica Mlinarec, Klara Petrović, Luja Šimunović), Ivan Fijolić, Nevenka Šarčević, Lea Vene, Josip Zanki, uz potporu Erste Banke dodijelio je Erste Grand Prix nagradu 36. salona mladih u iznosu 15.000,00 kn neto Andreju Beštaku i Anji Leko.
“Andrej Beštak i Anja Leko za izložbu PARAZITI otvorili su nježan i poetičan prostor ambijentalnom instalacijom koja je na otvorenju izložbe i zaživjela u obliku proširene, tjelesne skulpture. THIS IS HOW WE HIKE RAINBOWS nastao je posebno za izložbu, promišljajući o tranformativnoj ulozi zaborava kao meditativne metode koje nas smješta negdje između, u poziciju bez pozicije, u ja bez ja. U tom postupku odveli su nas u stanje prije svega, u predlingvističku masu koja izmiče diskurzivnim interpretacijama – u afektivnu zonu koja se opire racionalizaciji intelekta. U te suptilne fluktuacije odveli su nas s mekim vizualnim jezikom koji neposredno komunicira s nama, s izložbom i prostorom”, stoji u obrazloženju.
Dobitnica Erste 2. nagrade Salona mladih u iznosu od 10.000,00 kn neto je Gaia Radić koja “u svojoj Terra Incognita, apstrahirajući arhitektonske forme Meštrovićevog paviljona na jednostavne linije, oblikovala je esenciju prostora. Četiri interpretacije paviljona na ekranima povezane su uzorkom sačinjenim od četiri vrste zemlje – od najrudimentarnijeg neobrađenog kamena do gnojiva ispunjenog živim organizmima. Umjetnica zamjenjuje postojeći prikaz paviljona novonastalim digitalnim pejzažima u aplikaciji Google Maps koji time postaju našom virtualnom stvarnošću unutar koje se stvara disonanca između poznatog nam fizičkog i još neistraženog digitalnog prostora. Gaia Radić je pokazala impresivno poznavanje materije te eleganciju u pristupanju suvremenim propitivanjima predmetne stvarnosti u digitalnom dobu.”
Erste 3. nagradu iznosu od 5.000,00 kn neto osvojila je Lana Stojićević. “Neoornamentom Lana Stojićević upućivanjem na odnos prema arhitektonskoj i industrijskoj baštini dotiče se slojevitosti lokacije nekadašnje tvornice cementa na zapadnoj obali splitske luke, a na čijem je mjestu šezdesetih godina prošlog stoljeća niknuo modernistički hotel Marjan. Na lokalnom primjeru autentično (kroz rohbau i fuš estetiku sadašnjeg stanja hotela Marjan i kopije betonskih dekoracija proizvedenih u toj zaboravljenoj tvornici) ukazuje na širi fenomen nedovoljne brige prema nasljeđu i kulturu ignorancije i zaborava,” obrazložio je odbor.
Uz nagrade, dodijeljene su i četiri pohvale koje uključuju samostalnu izložbu u Galeriji Karas. Pohvaljeni su Alex Brajković, Domagoj Burilović, Medium Movement, Antonio Kutleša.
“U radu naziva Dorf fokus Domagoja Burilovića je na ruralni prostor današnje Slavonije i to na kućama dekoriranim historicističkim i secesijskim ornamentima koje su tijekom 19. stoljeća gradili njemački doseljenici. Uvjerljivim fotografskim montažama upućuje na ovaj specifičan tip arhitekture nerijetko u propadanju, a koja je jedinstvena povijesna baština mnogih slavonskih sela zapuštenih zbog iseljavanja.
Kroz rad Generative Contemplation Alex Brajković kreirao je software za audio-vizualnu instalaciju koja melodično emitira zvukove iz prirode što su kontemplativno odzvanjali ambijentom palače Vranyczany u Berislavićevoj 6. Senzorno iskustvo proširenog soundscapea stvorio je kombiniranjem zvukova prirode iz vlastitog kataloga s pažljivo odabranim sintetiziranim zvukovima ambijentalnog karaktera.
Specifičnim načinom uzgoja poljskih šturaka, Antonio Kutleša bavi se globalno važnim pitanjem budućnosti ishrane čovječanstva. Umjetnik konzumiranjem sušenih šturaka zatvara hranidbeni krug koji čine šturci koji se hrane umjetnikovim tkivom, a rad prikladno naziva JA-HRANA. Osim podvrgavanja operaciji i vađenja krvi u svrhu hranjenja šturaka, Antonio Kutleša fascinira nas svojom sofisticiranom instalacijom od sterilnih bijelih kubusa i 3D printanih nastambi.
Kolektiv Medium Movement s imerzivnom instalacijom Eden nastalom posebno za izložbu pozvao nas je u svijet gdje čovjek više nije u središtu, u stvarnost građenu organskim i umjetnim materijalima u stalnoj fluktuaciji, gdje ne-živo postaje živo, a živo izostaje. Pokazali su izuzetnu tehničku snalažljivost i sposobnost konceptualne elaboracije koja je izašla iz okvira same instalacije na diskurzivne alate u duhu interdisciplinarnih i kolaborativnih metoda koja je u središnju njihove prakse”, pojasnip je odbor.
Na inicijativu anonimnog filantropa, potaknutog opusom umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta i Ive Vraneković, kao poticaj radu i produkciji mladim umjetnicima, dodijeljene su dvije jednakovrijedne novčane nagrade “Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut: umjetnici umjetniku” u iznosu od 11.111.11 kn neto. Dobitnice nagrade su Lora Elezović i Lucija Jelić. “(…) Njihove intelektualne vertikale i kreativne horizontale ostvaraju čaroliju susreta tih unutarnjih staništa svojih umjetničkih svjetova s vanjskim svijetom funkcionalne stvarnosti, koji nam omogućuje da ih vidimo očima, razumijemo razumom, osjećamo srcem, kupujemo novcima i sublimiramo dušom.”
Nagrada Kolekcionar umjetniku, uspostavljena ove godine na inicijativu privatnog donatora i kolekcionara suvremene umjetnosti, ima za cilj poticati mlade umjetnike u daljnjem profesionalnim razvoju. Prema odabiru stručnog žirija u sastavu: Tevž Logar, David Maljković i Nika Šimičić dodijeljena je nagrada vrijednosti 8.000,00 kn neto Miji Matijević Akrap. “(…) Niz ručno oslikanih keramičkih urni ne treba promatrati samo kao vrlo personaliziranu formu strategija ‘samopomoći’ koje preplavljuju naš svakodnevni život, već ih trebamo gledati kao podsjetnik na sadašnje vrijeme, vrijeme kada se ljudi distanciraju od svijeta zbog nametnutih pravila i kao posljedica toga komunikacija među ljudima postaje sve površnija. Uz vrlo pažljivo uvedenu ironiju, Mia Matijević Akrap s jedne strane stvara intiman objekt koji pohranjuje osobne odbačene reminiscencije koje danas deklarira kao ‘fragmentirane slike ili zagušljiv osjećaj koji se ne može definirati’, dok s druge strane ova ista gesta povlači simboličku paralelu s nematerijalnim, destruktivnim i nasilnim mehanizmima koji prevladavaju u našem društvu. I upravo ta napetost stvorena između materijalnog i nematerijalnog shvaćanja umjetničkog djela Self-help burial trebala bi biti parazit koji nam je svima potreban kao subverzija u postojećem sustavu nametnutih vrijednosti.”
Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb dodijelilo je MSU nagradu koja uključuje samostalnu izložbu u galeriji MSU u 2024. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih Teuti Gatolin. “Autorica ovim radom nastavlja svoje, u nizu radova već primijenjeno istraživanje bajanja ekologije i subverzivnih potencijala mitoloških lukavaca putem kojeg propituje same temelje zapadne civilizacije i društva. Tekstovi na kojima provodi ovaj remiks neka su od klasičnih znanstvenih djela Zapada. Koristeći pastiš avangardnih preobrazbi teksta i njegova kolažiranja, te služeći se i višestrukim prijevodima, autorica kroz pristup blizak konkretnoj i vizualnoj poeziji iz navedenih tekstova stvara novi, poetski tekst u kojemu ravnopravno tretira vizualno i verbalno. Pisana riječ, čak i pod zaštitom znanstvenog autoriteta, podložna je promjeni, prilagodbi, manipulaciji, adaptaciji i čitavoj lepezi pravih i krivih čitanja. Takvom intervencijom, koja u isto vrijeme izlaže, čini vidljivima, no i podriva temelje znanstvenog tumačenja svijeta, rad Teute Gatolin uklapa se u ovogodišnju temu Salona mladih – Parazita, u smislu buke ili šuma u komunikaciji i uvođenja nemira”, istaknuto je u obrazloženju.
Stručno vijeće Muzeja likovnih umjetnosti Osijek dodijelilo je MLU nagradu koja uključuje samostalnu izložbu u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek u 2024. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih Ivanu Gundiću. “U svom radu Memogram Ivan Gundić suprotstavlja dvije vrijednosne kategorije: onu obiteljske memorije i one materijalne, na način da postavlja pitanje o relativnosti našeg odnosa prema onim što smatramo neprocjenjivim. U materijalnom smislu, njegov je rad intermedijalan te u korištenju više izražajnih tehnika dolazi do zaokruženog autorskog i autonomnog narativa.”
Stručno vijeće Muzeja za modernu i suvremenu umjetnost Rijeka dodijelilo je MMSU nagradu koja uključuje dvotjednu rezidenciju KAMOV Lauri Barić za ambijentalnu instalaciju Time-Out, “u kojoj se bavi temama nametnute ideje produktivnosti, glorifikacije uspjeha i tijela koje u takvom sustavu izgara pod pritiskom. U postavu u kojem se burn-out upisuje u ogoljenu prostornu strukturu te istovremeno materijalizira i otpušta korištenim umjetničkim procesima (paljenje drveta, istiskivanje akrilnog spreja), Laura Barić suvremenim vizualnim jezikom nastavlja dosljedno umjetnički preispitivati i istraživati različite aspekte rada u suvremenom društvu, odnosno fenomene, uvjete i nuspojave kompetitivnog okruženja u kojem je predah privilegija.”
Ocjenjivački sud Galerije Kranjčar u sastavu Elvira Kranjčar, Mladen Lučić, Đorđe Jandrić i Vanja Babić dodijelio je Nagradu Galerije Kranjčar koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Kranjčar Antoniju Kutleši. “Izloženi rad umjetnika Antonija Kutleše Ja – hrana možda najbolje ilustrira koncepcijsku temu ovogodišnjeg Salona mladih – Paraziti. Riječ je o instalaciji – objektu geometrijskog rastera koji podsjeća na pčelinje saće, a unutar omeđenih geometrijskih polja ističu se, smještene u posebnim kutijama, dvije biste autora natopljene umjetnikovom krvlju. U tim malim boksevima nalaze se i kukci (šturci) koji se hrane krvlju umjetnika, a osim akcentiranja narativnog obrasca u rad unose permanentni pokret. U radu Ja – hrana Antonio Kutleša kritički pristupa globalnom sustavu proizvodnje hrane koji sve više postaje neodrživim obzirom na rastući broj stanovnika našeg planeta, ali i zbog drastičnog smanjenja prirodnih prehrambenih resursa uzrokovanog ekološkim zagađenjem i pohlepom, odnosno potrebom za laganim profitom velikih prehrambenih korporacija. Autor ne samo da kritički pristupa tom problemu, već nudi alternativno rješenje na vrlo efektan način – direktno ubacuje sebe u prehrambeni lanac, odnosno stvara cikličan sustav u kojem se kukci hrane njegovom krvlju, a on potom može pojesti njih sâme. Osim snažne autorove poruke kojom upozorava i nudi moguće rješenje za globalnu krizu nestašice hrane, rad Ja – hrana pažljivo je osmišljen, vizualno dojmljiv te estetski zaokružen, a njegova socijalna angažiranost i poruka ne pripadaju akcionaško – angažiranom prosedeu već se jasno očituju i logično proizlaze iz idejno zrelog te rafiniranog i inventivno riješenog vizualnog objekta.”
