Najboljim filmom upravo zaključenog 20. izdanja Liburnia Film Festivala prema izboru žirija proglašen je film Hrvatskog narodnog preporoda Gorana Devića, dok je potresni i katarzični dokumentarac Veće od traume Vedrane Pribačić i Mirte Puhlovski osvojio nagradu publike. Na petodnevnom festivalu, jedinom koji prikazuje isključivo recentne hrvatske dokumentarne filmoove, prikazano je četrdesetak filmskih naslova, uz petnaestak premijera.
LFF-ova publika još jednom je pokazala da voli i prepoznaje filmove teške, ali važne tematike, te je svoje glasove i nagradu publike dodijelila filmu Veće od traume Vedrane Pribačić i Mirte Puhlovski. Film je ocijenjen sa srednjom ocjenom 4,792.
Međunarodni LFF-ov žiri koji čine snimateljica Andrea Kaštelan, redatelj Mladen Kovačević, ravnateljica riječkog Art-kina Slobodanka Mišković, dizajner zvuka Jakov Munižaba te dramaturginja i scenaristica Ivana Vuković dodijelio je nagradu za najbolji film dokumentarcu Hrvatskog narodnog preporoda Gorana Devića zbog korištenja isključivo filmskih sredstava kojima autor priča tešku, ali što je važnije, empatičnu priču o malom čovjeku, prožetu humorom svakodnevice stanovnika bloka hrvatskog narodnog preporoda, što je fino iskorištena ironija i za naslov filma.
Film prati stanovnike zgrade u radničkom naselju kraj jednog od većih industijskih pogona u bivšoj Jugoslaviji, Željezari Sisak. Planirana kao arhitektonski suvremeno središte naselja, zgrada se šezdeset godina kasnije našla u ulici novog imena: Hrvatskog narodnog preporoda. Ilustraciju koja krasi plakat za film izradio je Marko Tadić.
Ekipa istog filma dobila je još dvije nagrade žirija: za najbolju režiju i montažu. Goran Dević treći je put na LFF-u osvojio nagradu za najboljeg redatelja, a Jan Klemshe drugi put za montažu. Žiri ih je nagradio zbog njihova umijeća – Devića jer spaja svakodnevicu svojih protagonista i vlastitu perspektivu čime publici daje moć inteligentnog sveprisutnog promatrača uvijek u centru intimnih zbivanja, a Klemshea zbog naizgled jednostavne transparentne gramatike, bez olakog shvaćanja ijednog reza.
Žiri je dodijelio još dvije stručne nagrade i nagradu za najbolji regionalni film. Nagrada za najbolju fotografiju otišla je u ruke Ivana Slipčevića i Davora Sanvincentija koji su surađivali na filmu Mjesta koja ćemo disati, a čija nas vizualna interpretacija odnosa koje film propitkuje vodi kroz svojevrsno putovanje isprepleteno prostornim i vremenskim fragmentima.
Luka Gamulin najbolji je dizajner zvuka 20. LFF-a (film Tvornica filmova); pokazao je kako najosnovniji elementi zvuka mogu biti i najmoćniji. Zvučnim sredstvima saznajemo, upoznajemo i osjećamo nostalgične priče protagonista koje nikada zapravo ne ugledamo, i to sve u velikom skladu sa slikama prostora kojima vizualno putujemo.
Nagradu za najbolji regionalni film dobio je film In medias res redateljice Ane Klepo. “Sekvenca zabave je surova i eksplicitna, ali njome redateljica gotovo kao da ni ne zauzima stav o tome je li prikazano dobro ili loše, već izlaže stvarnost onakvu kakva jest”, stoji u obrazloženju žirija.
Liburnia Film Festival od ove godine dodjeljuje i osmu festivalsku nagradu – nagradu kritičara/ke “Dragan Rubeša“. Ove godine čast da o njoj odlučuje pripala mladoj filmskoj kritičarki Ivi Rosandić koja je nagradu dodijelila filmu Lutajući oceanom Tome Zidića jer “mod življenja ljudi koje susreće, atmosferu pejzaža koje posjećuje, Toma Zidić preobražava u poetiku filma“.
