+ 20 Preporuka

Dokumentiranje stvarnosti

autor: vizkultura


PODIJELI:

Približava se novo izdanje jednog od najznačajnijih događanja u svijetu vizualnih umjetnosti – Venecijanski bijenale! Ove godine Bijenale će biti otvoreno 11. svibnja, uz naziv May You Live in Interesting Times i pod ravnanjem umjetničkog direktora Ralpha Rugoffa. Hrvatski paviljon predstavit će rad multimedijskog umjetnika Igora Grubića Tragovi nestajanja (u tri čina), a premijerno će biti predstavljen 8. svibnja. Kustosica paviljona je Katerina Gregos, a hrvatski nastup organizira Moderna galerija, uz povjerenstvo Ministarstva kulture RH.

 

*Igor Grubić: “Tragovi nestajanja (u tri čina)”, 2019., foto esej (3. dio)

 

Hrvatski paviljon ove godine smješten je u Calle della Regina, bivšoj palači iz 16. stoljeća koja je kasnije pretvorena u stolarsku radionicu, a prostire se na 300 četvornih metara. Palača, koja se nalazi u neposrednoj blizini Fondazione Prada, po prvi puta se našla u funkciji nacionalnog paviljona na Bijenalu.

Projekt Igora Grubića, Tragovi nestajanja (u tri čina), nastajao je tijekom trinaest godina, od 2006. do 2019. godine. Sačinjavaju ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni. Projekt je započeo 2006. kada umjetnik otpočinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Projektom se istražuje njegov utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima.

 

*Igor Grubić: “Tragovi nestajanja (u tri čina)”, 2019., foto esej (3. dio)

 

Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno “čin” propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik (2. čin) bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice (3. čin) predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma Kako se kalio čelik u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji. Film je višestruko nagrađivan, a njegova će nova inačica po prvi puta biti predstavljena u Veneciji.

Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.

Izložbu prati katalog s tekstovima Katerine Gregos i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW koji je grafički oblikovala Rafaela Dražić. Izdavač kataloga je Sternberg Press, a suizdavač Moderna galerija. Izdavanje kataloga podržao je Kontakt: Umjetnička zbirka Erste Grupe i Fondacija ERSTE.

Izložbeni prostor Hrvatskog paviljona oblikovan je u suradnji s latvijskim dizajnerom Rihardsom Fuchsom, čija je scenografija inspirirana bojama, oblicima i estetikom tvorničke arhitekture, a arhitektonsku koncepciju potpisuje Lovro Skoblar.

 

*Igor Grubić: “Kako se kalio čelik”, 2018., animirani film, 12′

 

O umjetniku:

Igor Grubić jedan je od najuspješnijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnika. Njegovi radovi obuhvaćaju prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Od 2000. godine djeluje i kao producent te autor dokumentarnih filmova, TV reportaža i društveno angažiranih reklama.

Izlagao je na brojim izložbama među koje se ubrajaju: Tirana Biennial 2 (2003.); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002.); Manifesta 9 (Genk, 2012.); 50. Oktobarski salon (Beograd, 2009.); Gender Check, MuMOK (Beč, 2009.); 11. Istanbul Biennial (2009.); 4. Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011.); East Side Stories, Palais de Tokyo (Pariz, 2012.); Gwangju Biennale (2014.); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014.); Degrees of Freedom, MAMbo (Bologna, 2015.); 5th Thessaloniki Biennial (2015.) Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018.); Heavenly creatures, MG+MSUM (Ljubljana, 2018.); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Beč, 2018.).

Grubića zastupa galerija Laveronica arte contemporanea, Modica, Sicilija.

 

O kustosici:

Katerina Gregos nezavisna je kustosica, povjesničarka umjetnosti i autorica koja živi i radi u Bruxellesu. Bila je kustosica brojnih velikih međunarodnih izložbi i bijenala, uključujući 1. Riga Biennial, Everything Was Forever Until It Was No More (2018.); 5. Thessaloniki Biennial, Between the Pessimism of the Intellect and the Optimism of the Will (2015.); Göteborg Biennial, The Politics of Play (2013.); Manifesta 9, In the Deep of the Modern, Genk (2012.). Među njezinim se kustoskim projektima ističu i dva nacionalna paviljona na Venecijanskom bijenalu, Belgijski paviljon (2015.) i Danski paviljon (2011.). Od 2016. Gregos radi kao kustosica neprofitne fondacije Schwarz iz Münchena za koju je nedavno priredila izložbu Anatomija političke melankolijeu Atenskom konzervatoriju (2019.).

 

+ 20 Preporuka