Posljednjih par godina sve više je posjetiteljskih i interpretacijskih centara širom Hrvatske koji na inovativan, originalan, suvremen i interaktivan način prikazuju povijesnu, geografsku, ambijentalnu, lokalitetsku i(li) kulturnu specifičnost mjesta na kojima nastaju, stvarajući tako zanimljive sadržaje koji u manje sredine dovode zainteresirane posjetitelje, upoznajući ih s njihovim posebnostima.
Jedan od takvih je i multimedijski posjetiteljski centar “Đurđevački pijesci” smješten u istoimenom gradu, koji se tematski i sadržajno referira na geomorfološki fenomen tog pojasa pjeskovitog teritorija, naslaga eolskih pijesaka. Multimedijski posjetiteljski centar, smješten u centru Đurđevca, prezentira bogatu floru i faunu ovog jedinstvenog pustinjskog staništa i prirodnog fenomena Đurđevačkih pijesaka.
Na preko 550 kvadratnih metara, kroz sinergiju prirodnih znanosti, tehnologije, dizajna, ilustracije, scenografije i arhitekture, interpretiran je nastanak ove, u Hrvatskoj jedinstvene pojave pijesaka, kao posljedice djelovanja prirodnih procesa u geološkoj povijesti Zemlje.
Izvedbu i produkciju, kao nositelj projekta Multimedijskog posjetiteljskog centra „Đurđevački pijesci“, vodila je tvrtka Novena, autor postava je Artur Šilić, arhitektonski projekt oblikovanja interijera potpisuju Hrvoje Končar i Robert Bodiš, vizualni identitet centra i grafički dizajn izložbe radio je studio Rašić+Vrabec, dok je za odabir i implementaciju hardverskih rješenja bio zadužen AVC.
Projekt multimedijskog centra “Đurđevački pijesci” je na lanjskom izdanju festivala dizajna Zagreb Design Week osvojio drugu nagradu u kategoriji Dizajn prostora, bio je uvršten u selekciju nedavno održane Izložbe hrvatskog dizajna 21/22 u kategoriji Prostorne i grafičke intervencije i sistemi, a za vizualni identitet centra su autori Rašić+Vrabec osvojili zlato na međunarodnom natječaju za dizajn WOLDA.
U nastavku pročitajte više o projektu:
Stručne sadržaje s polja prirodoslovlja i povijesti u centru “Đurđevački pijesci” u oblikovnom je smislu bilo potrebno interpretirati na popularno-znanstveni način, s ambicijom ostvarenja visoke tehničke i artističke razine. U centru je interpretirano 9 tema korištenjem 33 multimedijska izloška, a svaka od tema predstavljena je u zasebnoj prostoriji s potpuno različitim prostornim dizajnom, koji je inspiriran odnosom između koncepata prirode i nove tehnologije.
Centar na multimedijalan način prezentira sve posebnosti pustinjskog krajolika i bogatstvo raznolikosti životinjskog i biljnog svijeta koji živi na pijescima. U prostornom kontekstu razvijena je teorijska arhitektonska matrica oblikovanja postava na razini programa, prostornog scenarija i materijalizacije scenarija te na razini arhitektonskog oblikovanja interijera
Raznorodne discipline i prostorna logika kretanja posjetitelja artikuliraju se na razini dramaturškog filmskog alata: kroz scenski narativ i filmske planove. Preklapanjem gustoće kadrova distopijskih filmova Terryja Gilliama i minimalizma Kubrickove Odiseje postiže se ambijent artikuliranog snoviđenja kojem je cilj materijalizaciju sadržaja postava učiniti inspirativnom širokom rasponu posjetitelja – od djece do znanstvene zajednice.
Stupnjevano kronološko napredovanje kroz tematske prostorne cjeline, od vremeplova i svemirske čekaonice, preko tektonike Zemljine kore i Panonskog bazena, do sadržaja koji se bave nastankom i životom pijesaka te čovjekovom ulogom u njemu, put je kroz vrijeme ispričan jezikom arhitekture i dizajna.
Posjetitelja se uvodi u tematski i kronološki stupnjevan slijed cjelina u kojem se preklapaju humanistički scenariji poput kazališta pod zvjezdanim LED svodom ili paleolitskih pećinskih crteža te prirodoslovni scenariji multimedijalnih interakcija s prapoviješću putem virtualne stvarnosti, holograma i digitalnih projekcija.
Vizualni identitet centra Đurđevački pijesci i grafički dizajn izložbe inspirirani su mikro formama čestica pijeska i na ilustrativan način otkrivaju strukture koje nisu vidljive golim okom. Vizualni identitet je prilagodljiv kao pijesak, ali i konzistentno proveden da vizualno poveže sve prostorije. Glavna je forma oblik inicijalnog slova „Đ“ koje je vrlo specifično i karakteristično za hrvatski jezik. Dizajniran je fleksibilan modularan vizualni sistem tako da se čestice iz slova „Đ“ mogu pretvoriti u bilo koji atraktivni oblik za upotrebu u prostornim grafikama, izložbama, signalizaciji te svakom detalju vizualnog identiteta.
Za prostor su osmišljene i suptilne ilustracije koje prate fizički prostor interijera, digitalni prostor ekrana te hibridni prostor proširene stvarnosti, u simbiozi narativne tehnike etnografskog storytellinga. One posjetitelju jamče razumljivost dramskih činova kroz koje je postepeno vođen.
Odnos prirodnog i artificijelnog u interijeru stalan je motiv oblikovanja postava. Otjelovljen je iz izmaštane pozicije benevolentnog promatrača koji iz daleke budućnosti ili neodređene bezvremenosti oblikuje svojevrsni “kabinet čuda” s artefaktima koji pripovijedaju Zemljinu evoluciju i bogatstvo života.
Uloga ovog zamišljenog subjekta sadrži komponentu subverzije u vidu subliminalnog komuniciranja krhkosti i vrijednosti prirodne baštine te potrebe da se ona zaštiti i vrednuje, kako globalno tako i na pojedinačnom lokalitetu jedine hrvatske pustinje.
Dijalog između onoga što je stvorila priroda i onoga što je izradila naša tehnološka civilizacija naglašava se prostornim kadriranjima u kombinaciji s digitalno-analognim instalacijama.
Primjerice, u tematskoj cjelini “Nastanak pijesaka” to je inscenacija pećinskih stalaktita u prostoru koji lebde nad VR stanicama. U tom holodecku posjetitelj osjeća efekte paleoklime putem grijača i strujanja zraka dok kroz VR naočale svjedoči lednom dobu.
Prostorija cjeline “Život pijesaka” sadrži robotski vrt, čiji centralni smještaj evocira ognjište i izvor života. Vrt je oblikovan kao metalni ostakljeni monolit konzerviranog i kontroliranog isječka pustinje čije živo biljno stanište čuvaju instrukcije procesora koje kontroliraju životne uvjete – ultraljubičasto svjetlo i razinu vlage – pri čemu se stabljike biljaka isprepliću s gumenim crijevima u suživotu prirode i tehnologije. Nakon upoznavanja s fenomenom pijesaka u posljednjoj prostoriji postava “Čovjek i pijesak” posjetitelja se uvodi u neposredan kontakt s pustinjskim pijeskom koji se (ne)očekivano pojavljuje pod nogama posjetitelja.
Spomenuti oblikovni efekti podređeni su usmjeravanju interesa posjetitelja na činjenicu da je ljudska priroda neraskidivo povezana s planetom Zemljom, odnosno, još šire: sa svemirom. Dramaturškim narativom i kadriranjem promatrane teme od totala do detalja postiže se finalna spoznaja da “lokalno” jest “kozmičko” — što u svom završnom prostornom kadru virtualnog dodira čovjeka i leptira djeluje katarzično. Postav je naposljetku priča o nama samima, baštinicima ovog planeta, ispričana iz zamišljene kozmičke perspektive ekstraterestrijalnog repozitorija sjećanja na povijest života na Zemlji.
Pri odabiru korištenih materijala kod dizajniranja centra pažnja se dodatno posvetila i sinergiji tematike, ali i zahtjeva prostora kroz koji će godišnje prolaziti velik broj posjetitelja. U tamnim prostorijama zidovi su zaštićeni premium bojom ojačanom karbonskim vlaknima, kako se na njima s vremenom ne bi pojavili tragovi i oštećenja. Istovremeno je, zahvaljujući intenzivnom dubokom mat tonu, nastala savršena podloga za brojne multimedijske projekcije koje se odvijaju u prostoru.
Tematska cjelina “Nastanak pijeska„ zamišljena je kao pećina oblikovno dočarana korištenjem prirodnih materijala čija je površina oblikovana u izgledu autentičnog kamena te je tamnom lazurom dodatno postignuta mistična atmosfera paleolitske pećine. Univerzalnim premazom koje obogaćuju kompletan prostor inscenirane stijene oslikane su naturalističkim životinjskim likovima.
Posebnost pustinjskog krajolika naglašena je dekorativnim lazurama u toplim tonovima koji dočaravaju pravu malu pustinjsku oluju, dok se pod nogama polako pojavljuje sloj stvarnog pijeska. Stubište kao i pojedini elementi u muzeju akcentirani su zlatnim metalik premazom koje aludira na intenzivnu snagu sunca sveprisutnog klimatskog pratitelja pješčanog prostranstva.
Multimedijski posjetiteljski centar Đurđevački pijesci
Naručitelj projekta: Grad Đurđevac
Izvođač i nositelj projekta: Novena d.o.o.
Autor koncepta postava: Artur Šilić
Autori arhitektonskog projekta i produkt dizajna: Hrvoje Končar i Robert Bodiš
Autori vizualnog identiteta i grafičkog dizajna: Marko Rašić i Vedrana Vrabec
Voditelj produkcije: Ervin Šilić
Voditelj razvoja aplikacija: Zvonimir Rakijašić
Koautori idejnog rješenja: Edin Karamehmedović, Bojan Matoš, Davor Pavelić, Miroslav Samardžić, Goran Šafarek, Ervin Šilić, Bruno Tomljenović
Suradnici: Patricio Alejandro Aguero (ilustracije i zidno oslikavanje), Tomislav Krajcar (animacija) , Mia Matijević & Grgur Akrap (zidno oslikavanje), Krešimir Dolenčić (koncept postava vezanog uz kulturnu baštinu), Vid Balog (autor tekstova kulturne baštine i naracija predstave) /
Programiranje: Goran Marošević, Tomislav Štefan, Filip Tušek, Damir Kralj, Luka Marinković, Mihael Lukaš / Voditeljica izrade multimedijalnih sadržaja: Anamarija Pedišić
3D modeliranje, animacije i adaptacija dizajna: Damir Kralj, Martin Horvatić, Valentino Hrnčir, Josip Šalov, Marko Vilipić
Glavni izvođač interijera: Primat RD d.o.o.
Korištene boje i dekorativne tehnike: Caparol d.o.o
Građevinski radovi: Mod d.o.o.
Izrada eksponata: Timo Škrlec & Mateja Krnjak, Armarion, Novena d.o.o.
Projektiranje i opremanje multimedijalnom tehnikom: AVC d.o.o. (Edin Karamehmedović, Irena Opsenica, Domagoj Janđel, Davor Mekinić, Krešimir Blaić, Karlo Jelačić)
Fotografije: Bosnić+Dorotić
