U prometnom Mordoru koji je pojeo većinu naših gradova, Rijeka je primjer “tvrđe” urbane sredine i možda najilustrativniji primjer te moto tragedije, u kojoj su revolucijom tranzita stradale neke od najdopadljivijih gradskih ulica i blokova, pa tako i one romantičnog Sušaka, nekad posebnog grada, a danas riječkog kvarta. Iako zadivljen suvremenošću i brzinom nove ere senzibilni arhitekt Josip Pičman 1935. godine to do kraja nije mogao artikulirati ni predvidjeti, stvarajući prve obrise megalomanskog uslužno-kulturnog kompleksa koji će po izgradnji u lokalnom kolokvijalnom govoru postati poznat kao “sušački neboder”, a potom kroz različita razdoblja proživjeti nekoliko vijugavih semantika – Narodnog doma (1934), Hrvatskog kulturnog doma (1936), Narodnog doma kralja Petra II Karađorđevića (1939), Kulturnog doma Vladimira Nazora (1946) te napokon Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku (1996).
U njegovom prizemlju je galerija Kortil, jedan od najkonkretnijih i najzaokruženijih riječkih galerijskih prostora, razvijan u tom radikalnom kontrastu izrazito prometne ceste i meditativne atmosfere galerije vizualnih umjetnosti. Pod imenom Kortil galerija od 1997. godine djeluje kao izložbeni prostor Grada Rijeke, a od 2019. godine dio je novoosnovane javne ustanove u kulturi Hrvatski kulturni dom na Sušaku. Proces nastanka potonje jedna je od pametnijih evolucija koje su se odvile u razdoblju prije epekaovske 2020. jer je nastala gradska ustanova s jasnijom strukturom, mogućnostima poslovnog funkcioniranja, strateškog planiranja i naposljetku kreativno-edukativnog rada. Od nastanka u Kortilu je održano preko 400 izložbi, među i međunarodnih projekata poput izložbi Victora Vasarelyja, Maxa Ernsta, Ottavia Missonija, Michelangela Pistoletta i Marca Chagalla, kao i brojnih vodećih imena nacionalne i lokalne likovne scene. U kontekstu Rijeke Kortil je sigurno značajan svojom lokacijom, veličinom i oblikom prostora, a već vizualnim pregledom primjećujemo čistoću zidova i prostora, bez pregrađivanja, koja je pogodna za klasične medije, ali i novomedijske trenutke. Rad na takvim detaljima važan je dio oblikovanja uspješnih izložbi.
Program suvremenog Kortila oblikuje se pedantno kroz dva temeljna principa: suradničke programe te izložbe nastale na temelju javnog poziva umjetnicima za izlaganje, koji se odvija jednom godišnje te završava izborom do desetak izložbi. Programski savjet Galerije od 2023. godine uz voditeljicu galerije Ivanu Lučić čine kustosice Vana Gović Marković, voditeljica Memorijalnog centra Lipa pamti i Vanja Žanko, osnivačica i kodirektorica platforme Nomad. Zadatak Programskog savjeta nije samo izabrati pristigle radove već redovno pratiti scenu, analizirati i predviđati trendove rada i uspješnost djelovanja Kortila.
Kustosica Ivana Lučić zamijenila je na mjestu voditeljice Kortila krajem 2023. godine Jolandu Todorović koja je nakon godina djelovanja u riječkoj kulturi otišla u zasluženu mirovinu. Todorović je od Kortila oblikovala relevantan programski prostor, podržavala važne projekte poput Kortila uživo, stvarala konceptualni smjer i veze sa zajednicom te odvela ga u svijet rada prave institucije.
Lučić je dobro poznata akterica riječke kulturne i umjetničke scene, posebno “milenijalske” generacije. Riječ je o vrijednoj kustosici sklonoj suvremenim umjetničkim praksama, radioničkom i edukacijskom radu, radu s neprofitnim organizacijama umjetničkog profila poput riječkog Kreativnog kolektiva Kombinat ili Vijeća mladih Benčić. Više godina djelovala je kao kustosica pedagoginja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti uspostavljajući i unutar galerijskog prostora Dječje kuće program likovne edukacije za djecu MMSU Lab. Drugima je pak poznatija kao najveća lokalna poznavateljica riječke ulične umjetnosti s artističkom vrijednošću, a koju građanima godinama približava kroz brojne uzbudljive šetnje koje nas upoznaju s tim živim muzejem na ulicama.
Nova voditeljica galerije Kortil na više razina pokušava dodatno unaprijediti život galerije s pristupom koji će sigurno narednih godina donijeti nove iskorake. U hiperkomunikacijskom društvenom kontekstu, kao akterica zainteresirana za pitanja razvoja publike, usmjerena je energija na vizualni identitet galerije, kao i usustavljivanje komunikacije. Smanjuju se tako razlozi za famozan odgovor nisam znao, što se osjeti i prema broju obilazaka u onim razdobljima koja nisu samo hype otvorenja. Među ostalim nastoji se i produžiti trajanje izložbi, pokušavajući ih se produkcijski poboljšati ih te oko njih razviti odgovarajuće diskurzivne i edukativne prakse.
Misao o zajednici može činiti jednu od ključnih postavki jer Rijeka treba te mikro baze iz kojih se utječe na ambijent i sredinu, kaže Lučić objašnjavajući svoje fokuse. A riječ o zajednici nije samo retorička figura. Iako lokalnost prepoznaje kao jednu od važnijih niti programiranja pri organizaciji izložbi gleda se „relevantnost, aktualnost, kvaliteta, ne misao na samo jednu estetiku i pristup”. To znači da Kortil ugošćuje i izložbe koje možda nisu klasičnog art formata, ali su izrazito relevantne za oblikovanje lokalne energije. Tako je na proljeće organizirana izložba Budi susjed agilne organizacije Urbani separe, usmjerene prema suvremenim praksama stvaranja zajednice i humanijem pristupu oblikovanja grada (koju je u velikom intervju Vizkultura predstavila lani) . Kroz desetke fotografija, predmeta i anegdoti prikazani su trenuci aktivacije i sudjelovanja u neposrednom životu kvartova kroz različite artističke i edukacijske prakse koje Urbani separe redovno priprema.
Ljeto 2023. godine obilježila je izložba Drugost, nastala i kao dio ambicioznijeg promišljanja o ljetu u Rijeci, razdoblju koje Riječani tipično percipiraju kao vrijeme u kojem se život grada gasi seleći se u znojnija turistička mjesta. Pravi trenutak da kažemo kako je Galerija Kortil ugostila i putujuću izložbu Kritički turizam organizacije siva) (zona koja se bavi umjetničkim propitivanjem i kritikom neplanske turistifikacije te refleksijom njenih društvenih i estetskih konotacija. Ljetnom izložbom Drugost predstavljeno je trideset umjetničkih djela Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba prema konceptu kustosice Marte Radman, koji se bavi razotkrivanjem i čitanjem društvenih preduvjeta, autocenzurom umjetnika i značajem rodnog i spolnog identiteta u stvaralačkom izričaju, kroz problematiku feminizma, dekolonizacije te rodne i LGBTQI+ teorije.
Ove godine među autorskim izložbama odabrane su dvije riječke autorice; Mirna Kutleša je tako u rujnu premijerno predstavila svoj recentni slikarski ciklus izložbom Gledanje između slika, a Nadija Mustapić će u prosincu izložbom Mjesto udara u galerijskom prostoru stvoriti imerzivno senzorno iskustvo kombinirajući autorske tekstove, pokretne slike i ambijentalne zvukove.
Nedavno je napravljen i izbor programa po natječajnom pozivu za 2025. u kojoj se planiraju održati izložbe Radikalni romantizam (Galerija Miroslav Kraljević), ID_75 (Ivan Buvinić), ŠUMA (Darija Žmak Kunić), U beskonačnosti (Mauro Stipanov) i Umnožavanje i razmnožavanje (Radovan Kunić) što je odmjeren izbor između klasičnijih i suvremenih pristupa. Sam početak godine i obilježavanje Noći muzeja rezervirani su za samostalnu izložbu Filipa Koludrovića, riječkog fotografa međunarodne karijere i kreativnog direktora Vogue Adria.
Ono što je važno, a Lučić posebno apostrofira, kreativčeva želja za izložbom u Kortilu traži i pravu dimenzioniranost te zaokruženost ciklusa autorovog djela ili kustoskog koncepta s obzirom da je riječ o jednom od značajnijih i većih riječkih galerijskih prostora. Kako nam ističe, i s naše pozicije kao institucije treba ići na neki maksimum i fleksibilnost pružajući autorima prostor za eksperiment, pa je velika želja za budućnost stvaranje izložbenih blockbustera u međunarodnom kontekstu kao i stvaranje suvremenijih i suradničkih izlagačkih koncepata za predstavljanje domaćih autora koji se ne ograničavaju samo na prostor galerije već hrabro izlaze u neočekivane i galerijski netipične prostore.
A upravo tu budućnost počinjemo izražavati u već visokim brojevima godina 21. stoljeća pa tako i razmišljanje o sutrašnjici jedne galerije ovakvog tipa. Što je Kortil budućnosti nije jednostavno odgovoriti, iako smo sigurni da dio odgovora leži u metafori autentičnog osjećaja značenja same riječi kortil – a to je dvorište, dvor, prostor između nekoliko zgrada. Znači, mjesto spajanja i susreta, ali i susjedske napetosti. U vrijeme nastanka 1997. godine samo stvaranje Kortila označavalo je početak zrelosti jedne poslijeratne Rijeke u kojoj stasa nova generacija umjetnika, stvaraju se temelji za pokretanje Akademije primijenjenih umjetnosti, pokreću neformalnije umjetničke inicijative oko Palacha poput Galerije O.K. Ovo sada je Kortil koji 2027. godine klizi prema tridesetom rođendanu u svijetu različitih “post” varijanti stvarnosti – postpandemije, postistine, postmedija, postglobalizma, u Rijeci i postEPK, a možda i poststvaralaštva s obzirom na AI procese koji će želju za galerijskim iskustvom radikalno mijenjati vjerojatno kroz potrebu za nečim autentičnim. Održan je ove godine tako prikladno u Kortilu i Glowing Globe 2024: Artificial Intelligence Art izložba i manifestacija na kojoj su uz pionirske predstavnike kompjuterske i elektroničke umjetnosti predstavljeni radovi aktualnih predstavnika mlađe umjetničke scene poput Vice Tomasovića, Antonija Kutleše i Branimira Štivića. Glowing Globe je program s kojim Kortil ima dugogodišnju suradnji i vidimo ga kao naš ključni međunarodni program za predstavljanje umjetnika_ca, kustosa_ica i teoretičara_ki koji rade u polju novih i inovativnih medija – napominje Lučić.
Radi budućnosti Kortila, te pozicije u budućem riječkom artističkom ekosustavu, važno se osvrnuti na benevolentnu brending zabunu, a koja će se uskoro i početi, ako nikako drugačije, onda spontano ispravljati. Revitalizirani kompleks Benčić zbog projektnih razloga i prvih protokoncepata etiketiran kao “art-kvart” ispao je ozbiljnim regeneracijskim top-down projektom, u kojem ustanove u oblikovanu infrastrukturu ugrađuju program širokog smisla za zajednicu, u rasponu od VR-a za umirovljenike do učenja o budućnosti električnih automobila, vjerojatno i najmanje klasičan “art”, a generički art-kvart zajednice kroz sve ove godine zapravo je Kortilov Sušak, iako takvo etiketiranje javno ne postoji. Ogroman je to kvadrat riječkog središta između muralima ispunjenog prolaza Križanićeve ulice s nizom galerija, studija (….) preko pop-kulturnog mitskog Konta do kreativne kolonije Delta 5, te raznih drugih segmenata koji podržavaju kreativnost: Građevinska škola s praktičnim smjerovima i školska galerija Podroom, novoobnovljena Energana kao prvi pravi obnovljeni prostor u bivšoj tvornici papira sada definiran kao inkubator za kreativne tehnologije, klub elektroničke glazbe Crkva, mnoštvo kreativaca i tattoo studija koji u sve većem broju nastanjuju susjedstvo i sl.
Kortil sa svojim galerijskim i edukacijskim mogućnostima bit će važna, ako ne i jedna od središnjih točka tog mozaika, stvaranja art-grada Sušak u kojem će se i ključne ulice osloboditi automobila što traži malo kreativnije i hrabrije slikare budućnosti riječke zajednice.
Galeriju Kortil možete pratiti na službenoj web stranici, Facebooku i Instagramu.
Autor: Kristian Benić / tekstove ovog autora potražite na linku
