U okviru projekta Industrijska baština otoka Korčule, u zagrebačkoj galeriji GMK otvara se izložba VR instalacije Graditeljice maestrala autorica Dijane Protić, Marte Stražičić i Manje Ristić. Izložba je premijerno prikazana na Korčuli u kolovozu 2021., a u Zagrebu će se na dan otvorenja, 3. prosinca, moći pogledati u periodu između 18 i 21 sat. Izložbu možete posjetiti od 7. do 10. prosinca unutar radnog vremena GMK (14-20 h).
Projekt Industrijska baština otoka Korčule službeno je pokrenut 2014. godine u okviru udruge Siva zona u Korčuli. Projekt je zamišljen kao inkluzivna suradnička platforma, višegodišnje znanstveno i umjetničko istraživanje koje objedinjuje interdisciplinarni kulturno-antropološki, etnografski, umjetnički i kustoski pristup, uključujući dijalog i suradnju s lokalnom zajednicom, institucijama, udrugama i inicijativama. Projekt je primarno fokusiran na prostor Vele Luke gdje su do sada kroz nekolicinu tekstova i umjetnički rad Božene Končić Badurine dobro obrađene tvornica za preradu i konzerviranje ribe Jadranka i tvornica limene ambalaže 8. mart, o čemu smo pisali ovdje.
Protekle tri godine u fokusu je i treći ključan case study – brodogradilište Greben. “Umjetničko istraživanje Dijane Protić tamo je započelo još 2017. godine s fokusom na ženske perspektive i iskustva rada u Grebenu, a kao okosnica istraživanja postavljena su kazivanja Lučanki/bivših radnica Grebena. Iako je inicijalna ideja bila istraživanje pretočiti u film, ubrzo se medij VR instalacije pokazao kao bitan novi element za produbljivanje teme i moguću interpretaciju ‘utišane’ ženske povijesti brodogradilišta. U suradnji s Martom Stražičić i Manjom Ristić projekt je dobio novu vizualnu i akustičnu dimenziju kojima se promišljaju i nove forme prezentacije industrijske baštine i specifičnog ženskog sjećanja ključnog za (pre)ispisivanje službene i neslužbene lokalne povijesti. Ženski glas vodi nas kroz istraživanje apstrahiranog prostora Grebena. Njeno sjećanje objedinjuje nekolicinu životnih i profesionalnih priča kazivačica/bivših radnica u Grebenu, s tim da je poseban naglasak stavljen na radu u tzv. plastici, ključnom pogonu gdje su dominantno radile žene. Osvještava se iznimno zdravstveno ranjiva i nezaštićena pozicija koju su žene tamo zauzimale. Istovremeno saznajemo o mikro iskustvima emancipacije i financijske samostalnosti koje su žene priskrbile radeći u Grebenu. Uz to, aludira se na relevantnost ženskog kolektiva, kako u udruženom ženskom radu tako i međuljudskoj potpori koju takva zajednica stvara”, piše kustosica izložbe Lea Vene.
