Stare napuštene istarske kuće, od kojih su neke izgrađene i prije više od dva ili tri stoljeća, posljednjih se godina sve češće adaptiraju i postaju jedna od prepoznatljivih atrakcija ovog geografskog područja, predstavljajući pritom intrigantan izazov za arhitekte, čiji je zadatak ove objekte prilagoditi suvremenom načinu života i novim – najčešće privremenim, ali kontinuiranim – oblicima korištenja.
Jedna od takvih je i reprezentativna palača Leonardelli iz razdoblja mletačkog baroka, smještena u središtu Galižane, koju je nedavno adaptirao pulski arhitekt Emil Jurcan. Emil je o ovoj kući govorio i u prošlogodišnjem intervjuu za Vizkulturu: “(…) na tržištu se formirao proizvod koji se naziva istarska kuća i koji, budući da se radi o proizvodu, podrazumijeva čitav niz standardiziranih oblikovnih rješenja koji odgovaraju tom već uspostavljenom tržišnom modelu. Svaki otklon od tih standarda u oblikovanju, materijalu, detalju, logici nailazi na strah jer projekt skreće s putanje očekivanog proizvoda i ulazi u polje eksperimenta koji može, ali i ne mora uspjeti. Tako da mi je najveće uzbuđenje predstavljalo detaljno ispitivanje i najsitnijeg elementa koji čini sastavni dio standardne kuće za odmor, i zatim izvrtanje tog elementa, njegovo ogoljivanje, razotkrivanje u nešto novo, materijalno, taktilno, na trenutke sirovo, ukratko – ljudsko tjelesno iskustvo”.
U nastavku pogledajte i pročitajte više o ovom projektu!
*foto: Edna Jurcan
1. Palača
U središtu Galižane nalazi se gospodarsko-stambeni kompleks Palazzo Leonardelli, sastavljena od centralne barokne palače uz koju se nadovezuju ostali objekti i dvorište sa cisternom. Rekonstrukcijom centralnog objekta s reprezentativnim baroknim portalom testirana je primjena stubišta u oblikovanju unutarnjeg prostora.
Postojeće kameno stubište reciklirano je i presloženo u u novu prostornu dispoziciju s dva kraka koja vode do podesta – prvi postojeći usmjeren na glavni ulaz i drugi, novi, usmjeren prema dvorištu. Prizemlje je ogoljeno od svih pregradnih zidova kako bi novo stubište postao jedini element koji definira kretanje i razdiobu prostora. Novi čelični krak stubišta vodi od zajedničkog podesta prema balkonu na 1. katu koje tako postaje centralno mjesto palače, a zaokrenuto je u novom pravcu kako bi ga osvijetlila zapadna svjetlost te na taj način prodrla u dubinu prizemlja same palače.
Prilikom radova na palači otkriveni su naknadno zazidani otvori koji su interpretirani u novom oblikovnom rješenju, dok je izvorni kameni pod zadržan na mjestu. Kompletna konstrukcija izvedena je u čeliku i drvu, koje predstavlja i dominantan materijal novoga interijera.
*foto: Edna Jurcan
2. Kuća
Nedaleko od Palače Leonardelli nalazi se mali objekt nekadašnje gospodarske namjene koji je s palačom povezan uskim dvorištem. Kako bi se postiglo oblikovno jedinstvo, u manjoj su kući primijenjeni isti materijali kao i u većoj, ali su oni prilagođeni potpuno drugačijem mjerilu i karakteru prostora.
Kako bi se stvorio dojam prostornosti unutar malog objekta s tek nekoliko postojećih prozora uveden je element nadsvjetla po cijeloj dužini spoja krova i zida susjedne zgrade. Time je skromno stubište kuće dobilo zenitalno osvjetljenje, a zid susjedne zgrade je ostavljen neožbukan kako bi se naglasila strukturna razlika u odnosu na ostale zidove.
*foto: Edna Jurcan
3. Bazen
Krećući se dalje uskim dvorištem pristupa se širokoj travnatoj površini nekadašnjeg vrta koji je uređen hortikulturom, a unutar njega je smješten novi bazen. Objekt bazena arhitektonski je tretiran potpuno suprotno od palače i kuće, budući da je riječ o novoj intervenciji, a ne rekonstrukciji. Unatoč tome, jedinstvo svih triju građevina unutar projekta ostvareno je korištenjem zajedničkih materijala vidljivog betona, industrijskog poda i čeličnih elemenata.
Bazen je osmišljen kao stroga kartezijanska forma sastavljena od tri identična betonska volumena postavljena u sam ugao kvadratne površine, dok je četvrti ugao produžen u vodenu površinu samog kupališta. Svaki volumen ima zadanu funkciju – strojarnicu, sanitarije i kuhinju te spremište, a povezani su pocinčanom metalnom pergolom uz koju je posađena ukrasna loza.
Svojom strogoćom objekt bazena stvara napetost u širem prostoru u kojemu su razni pomoćni i gospodarski objekti raštrkani iza reprezentativnih fasada velikih građevina, kao što je to i mletačka palača Leonardelli. Time je kretanje unutar kompleksa zaokruženo – od baroknog pročelja palače, kojemu se pristupa pješački s ulice, prolazi se kroz seoski ambijent galižane i dolazi se do monolitnog objekta bazena koji označava kraj. I obratno, voizlom se pristupa sa stražnje strane gdje kretanje započinje novim bazenom gdje put vodi do palače.
Tako je nekadašnji kompleks palače Leonardelli po prvi puta dobio svoje stražnje lice.
*foto: Edna Jurcan
Palača Leonardelli
autor: Emil Jurcan
suradnici: Aleksandar Ćelović (arhitektura), Marko Martinčić mlađi (statika), Sunčica Mustač (konzervacija)
lokacija: Galižana, Istra
investitor: Kocka d.o.o.
izvedba: Kapitel d.o.o.
godina izgradnje: 2017. – 2018.
fotografije: Edna Jurcan
