Kada sam prije gotovo deset godina započinjao raditi u struci, okolnosti ekonomske krize odlučile su da taj rad bude u NGO-u, točnije u Društvu arhitekata Splita. Tada je nakon gotovo dvadeset godina vladavine jedne te iste “klike” vlast u DAS-u preuzela mlada ekipa okupljena oko nekoliko profesora sa splitske škole arhitekture. Povod tog “puča” je bio famozni pokušaj tadašnjeg gradonačelnika, našeg malog Trumpa, da svojoj Melaniji u park-šumi Marjan izgradi ugostiteljski objekt za koji mu je gore spomenuta klika bila spremna i provesti natječaj. Mladi arhitekti i studenti koji su se okupili oko novog predsjedništva krenuli su nevjerojatno produktivno: organizirajući studentske radionice i tribine, pokretanjem sekcije mladih i časopisa, organiziranjem ciklusa predavanja i izložbi. Čitavo desetljeće s istim žarom, sada još mlađa ekipa arhitekata nastavlja postavljati moralne i etičke kanone u struci, stavljajući se jasno na stranu javnog interesa, nekada i kontra vlastitog poslovnog interesa. Jednako direktno, nedavno izabrana predsjednica DAS-a, Daša Gazde, ispričala nam je o razlozima uključivanja, trenutnim preokupacijama i planovima novo-starog saziva predsjedništva.
*Daša Gazde / foto: Vinko Miketek
► Kada bismo nekom laiku morali jednim primjerom dočarati urbanistički nered u Splitu, mislim da bi činjenicom o nedonošenju cjelovitih izmjena i dopuna GUP-a još od 2006. godine najbolje oslikali razinu nemara i špekulantstva od strane gradskih vlasti. Ovaj saziv Predsjedništva DAS-a nekako se najviše bazira upravo na toj činjenici, kao i na kritici dosadašnjeg GUP-a koji je u najmanju ruku manjkav. Možete li pojasniti koji su najveći problemi tog Plana te zašto je bitna izrada sasvim novog GUP-a ?
Daša Gazde: Generalni urbanistički plan grada Splita je postao sinonim u splitskoj javnosti za nešto loše. Mene, kao dio struke, to pogađa na osobnoj razini: taj fazni pomak da plan koji bi trebao uvoditi red u prostoru i činiti ga boljim ima takvu percepciju. Međutim, to je donekle i istina. Kad se izrađivao GUP grada Splita, njegov cilj je bio “samo da se donese”, s namjerom da ga ubrzo zamijeni novi. Naravno, kao i sve privremeno u gradu, i on je (uz manje izmjene) opstao takav duže nego što je trebao.
Novi GUP bi trebao imati viziju grada, a ne biti puko gašenje prostorno-planerskih požara i ugađanje trenutnim most wanted investitorima. Nisam sigurna da se trenutnim alatima u urbanističkom planiranju to može kvalitetno postići, no nama u Splitu je i provedbena razina planiranja također zapela. Osnovni problem postojećeg GUP-a je multidisciplinaran; on treba analizu i studiju prometa, definiranje tipologije novih naselja i kontaktnih zona, implementaciju policentričnosti, reinterpretaciju gradskih projekata, parkovno i agronomsko osmišljavanje vegetacijskog fundusa, više elemenata urbanističke kompozicije, definiranje parametara ovisno o nagibu terena, zaštita vizura… samo da nabrojim neke teme. I sve ovo ne smije biti podložno dijametralno suprotnim tumačenjima koja su trenutno naša svakodnevnica. Put do novog, kvalitetnog GUP-a je dug, no nama su tehničke izmjene ovog postojećeg nužne jučer, da budem melodramatična. Dok god on ovakav bude na snazi – osuđeni smo na klasične “dalmatinske gude”.
Kada sam se odvažila biti u predsjedništvu DAS-a, odlučila sam, kao i ostali članovi Predsjedništva, baviti se svim razinama kojima se udruga koja preuzima sve uloge aktera u prostoru bavi: od analize prijedloga prostornih planova do onih ugodnih – radionica i predavanja. Očito je što nam je trenutni core business prema vani – konstantno ispravljanje krivih Drina i usmjeravanje procesa kroz korito struke.
*Izložba “Misli o čuvanju moderne arhitekture” / foto: Frane Dumandžić
► Čini li ti se da imamo li previše očekivanja od planova? Je li uopće moguće sastaviti tako detaljan i dobar plan koji bi trebao riješiti prostorni nered i još pritom pametno definirati sve urbanističke parametre na svim mogućim konfiguracijama terena u svim mogućim kontekstima, i to još u mjerilu cijelog grada?
Daša Gazde: Zapravo imam minimalna očekivanja od planova. Za početak da isplanirano bude bolje od trenutnog stanja, ne znam možemo li imati niža očekivanja od toga. Mislim da nije poanta u detaljnosti i definiciji svega, već i u nedvosmislenosti navedenog. Na primjer, nama definicija podruma nije ista na razini cijele države, a kamoli u dvije susjedne općine?! Ili kao brain teaser mogu navesti dio famoznog članka 49. splitskog GUP-a, da čitatelji sami procijene:
Ukoliko se treći kat niskih i peti kat srednjih građevina oblikuju kao potkrovlje ili etaža pod ravnim krovom površine do 40% donje etaže, a iznad visine definirane urbanim pravilima ovog Plana, maksimalna građevinska bruto površina odnosno koeficijenti iskorištenosti tih građevina mogu se uvećati za tu površinu.
Zato svaka nova zgrada u Splitu izgleda isto. Ako to nije negiranje urbanih pravila iz istog GUP-a pa onda i tragedija urbanističke kompozicije, ne znam što jest.
► Split je grad koji obiluje arhitektonskim nasljeđem iz recentnih desetljeća, međutim čini se da postoji nemogućnost adekvatne obnove i/ili prenamjene vrlo atraktivnih objekata: Dalmacijavino u gradskoj luci, kompleks Koteksa na Gripama, pa čak i hotel Marjan čija je ruševina postala prostorna činjenica na koju se više nitko ni ne obazire. Koji su razlozi tome te jesu li rješenja za problem neprivođenja svrsi u rukama arhitekata i urbanista ili su oni pak puno širi?
Daša Gazde: Problem koji spominješ je kompleksan. Puno ovisi o stanju vlasništva ( je li jedan ili više vlasnika, radi li se o privatnom vlasniku ili javnoj upravi), o postojanju zaštite, o sporosti instrumenata kažnjavanja u smislu ilegalnih (g)radnji, o generalnom neredu u prostoru kojem takvi pojedinačni problemi jednostavno ne stignu isplivati od svakodnevnih gašenja požara. Jednom kad se detektira problem i onda kad se isti ne riješi, građanina odnosno promatrača gradskih prilika jednostavno prestane biti briga. Njegova mentalna povezanost s tim određenim mjestom kopni i nakon nekog vremena njemu zaista i nešto što je akt nezamislivog prostornog nemara postaje normalno. U tom trenutku prizori poput napuštenih zgrada, gradilišta u samom centru iz kojih izvire armatura i generalni nered u prostoru postaju modus operandi. No, ne smijemo etiketirati i osuđivati građane zbog toga. U borbi za bolji grad, mi smo njihovi suborci – institucija kojoj mogu i trebaju vjerovati.
*Publikacije DAS-a (dizajn: Rafaela Dražić)
► Misliš da bi trebalo bolje kontrolirati ono što je u rukama društava arhitekata, poput realizacije provedenih natječaja i na koji način to sprovesti?
Daša Gazde: Možda treba zakonski odrediti da, primjerice, prvonagrađeni projekti na natječajima budu obavezni za realizaciju u nekom realnom roku, a nakon toga da treba provesti novi natječaj. Možda bi trebalo slično napraviti i s provedbenim planovima da se automatizmom stavljaju van snage nakon nekog određenog vremena te se na taj način motivira jedinice lokalne samouprave da budu agilnije u provedbi. Ili samo provoditi zakon prema privatnim investitorima da gradilišta moraju biti završena u zakonskom roku, ako zbog ičega, onda zbog sigurnosti građana. Problem o kojem pričaš najbolje je vidljiv kroz primjer Trga Gaje Bulata u Splitu. Čini mi se kao da je u pitanju olimpijski ciklus nekompetencije i ignorancije koji je opet započeo zbog nadolazećih izbora. Valjda svakog predsjednika DAS-a treba dočekati problem splitskog kazališnog trga kako bi se iznova čudili da grad još nije naučio što znači provođenje arhitektonskog natječaja u strogom centru grada kako bi se dobilo najbolje rješenje, a ne ono najjeftinijeg ponuđača. Činjenica da pristupamo izrađivanju i osmišljavanju jednog od najbitnijih gradskih trgova kao kupovini toaletnog papira najbolje govori o pristupu prostornim problemima od strane gradske uprave.
► Zbog brige za sličan, doduše mnogo veći simbol grada – park šumu Marjan, prije desetak godina su počele velike promjene u DAS-u koje, usudio bih se reći, traju i danas. Za početak, zanima me što se trenutno događa s park-šumom Marjan te već famoznim PPPPO-om koji je morao riješiti probleme upravljanja park šumom te kakva je po tvom mišljenju budućnost Marjana?
Daša Gazde: Marjan je za mene vjerojatno bio casus belli zašto samo se aktivirala u DAS-u. Problematika PPPPO-a je to što više nije obvezan za prostor park šume, tj. možemo ga napraviti, ali i ne moramo. U tijeku je pokušaj ugradnje tih noviteta iz Zakona o prostornom uređenju u PP SDŽ, odnosno predstavljeni su članci 191, 246 i 247 Prijedloga III. Izmjena i dopuna Prostornog plana SDŽ, u kojima ne samo da se ukida obveza izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja za sve, pa tako i za Marjan, nego se kompletna skrb o Marjanu prebacuje na Javnu ustanovu za upravljanje Park šumom Marjan, koju će kontrolirati i nadzirati – Županija. Možda je rješenje jednostavno – da se propiše izrada UPU-a za Marjan i kroz njega definira visoka zaštita.
Marjan treba štititi od pokušaja sustavne devalorizacije, namjerne i nenamjerne, koju provodi JLS, županija, Ministarstvo, komunalne tvrtke, ali nažalost i dio građana… U biti, svi oni kojima odgovara ovo stanje kaosa i nepredvidivosti u kojem se sada nalazi.
Borbu za Marjan dugujemo i svojim potomcima i precima! Prvima dugujemo da spoznaju genius loci prostora koji je sve ono što Mediteran želi biti – slobodan i ozelenjen, s dubokom sjenom ljeti i suncem zimi. Potonjima jer je njihovom vizionarstvu danas gotovo nemoguće parirati. Zapravo, ne znam što bi danas bio pandan činjenici da je grad od 15-ak tisuća stanovnika odlučio pošumiti kršno brdo. Budućnost mu treba biti da ga širimo i štitimo, a ne smanjujemo i zanemarujemo; da mu definiramo stroge parametre kontaktne zone, da ga se vegetacijski obnovi, da mu se uvede primjereniji javni prijevoz. Ne mogu se oteti dojmu da je svakoj političkoj garnituri u gradu u zadnjih par desetljeća Marjan gotovo “smetao”, što je zapravo zastrašujuće. Borimo se za kopiranje trećerazredne fontane, a ne borimo za Marjan.
*Daša Gazde / foto: Vinko Miketek
► Prethodno pitanje mi je uvod u sljedeću temu, a to je uloga društava arhitekata u rješavanju konkretnih problema: naime, spomenutom promjenom Predsjedništva prouzrokovanom organizacijom natječaja za objekt na Prvoj vodi pokrenut je jedann proaktivan način rada i svojevrsni etički obrazac. Od tada DAS puno više sudjeluje u rješavanjima problema, međutim izuzev organizacije nekolicine radionica, većih institucionalnih utjecaja na rješavanja problema nema. Koja je po tvom mišljenju uloga društava arhitekata te na koji način DAS može i “službeno” oblikovati urbanistički razvoj grada?
Daša Gazde: Od istupa na Prvoj vodi 2011. DAS je krenuo kroz metaforičku katarzu što se tiče prihvaćanja nas od strane struke i javnosti. Bilo je potrebno vrijeme da se praksom i izjavama odmaknemo od starog DAS-a. Trenutno iskorištavamo tehnološke blagodati kako bismo proširili vlastitu praksu u smislu da informacija u realnom vremenu dolazi do onoga kome je namijenjena, pa u tu svrhu koristimo social media marketing, community managment te sve raspoložive virtualne kanale.
Sadašnju poziciju u društvu brižno pazimo, i svaki naš istup je provjeren i promišljen. Ulogu smo dugo stvarali i, bitno je da naglasim, stvaramo je i dalje. Naše djelovanje i reputacija nam daje za pravo uvijek tražiti bolje za predmetni prostor od sugovornika. Možemo na primjeru DAD-a vidjeti kako se može ostvariti sinergija gradske uprave i društva arhitekata koji imaju isti cilj: bolji prostorni plan. Kao i DAD – i mi smo se stavili na raspolaganje.
*Radionica “GradOdrasta” / foto: Tina Ljubenkov
► Koji je plan rada Predsjedništva DAS-a u novom sazivu te koje biste projekte istaknuli?
Daša Gazde: Drago mi je da se vraćamo pozitivnim temama (smijeh). DAS je trenutno, što možemo zahvaliti tvrdoglavosti i upornosti mog prethodnika Dragana Žuvele, postao dinamična cjelina u kojoj se u realnom vremenu rješavaju problemi ili odgovaraju na pitanja s različitih platformi društva. Osnovano Radno tijelo za urbanizam ima jako puno posla i uspijevaju nas opremiti svim informacijama koje nama, projektantima, nisu svakodnevne. Ne postoji relevantno lokalno tijelo koje se tiče struke i prostora a da ne djelujemo u njemu (Komisija za urbanizam, Partnersko vijeće Strategije razvoja grada Splita do 2030., Savjetodavno radno tijela u postupku izrade Plana održive urbane mobilnosti grada Splita do 2030. godine, Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša SD županije…)
Surađujemo s različitim udrugama i inicijativama (npr. GradOdrasta, udruga Kačić, Društvo Marjan…), provodimo naš ambiciozni projekt aDAS (arhiv DAS-a) kojeg vodi uhodan tim koji je našu simpatičnu ideju da spasimo građu o izgradnji Splita digao na nivo projekta zbog kojeg se učimo radu s EU fondovima. Planiramo čitanku prostornih planova, koja bi trebala približiti prostorno planiranje krajnjem korisniku – građanima, razne radionice kao što je radionica urbane sanacije. Naravno, sve naslanjajući se i na digitalnu dimenziju (koja nam je sad neophodna). Nadam se da ćemo uspjeti privući još mlađih članova (studenata) koje smo okupili u MASA-i (ogranak mladih DAS-a). Nastavljamo i sa proširivanjem Mementa splitske moderne arhitekture i dopunjavanje arhivskom građom, pripremamo programe i uvjete za raspisivanje nekolicine natječaja.
S obzirom da smo već u neslužbenoj predizbornoj kampanji, očekujem i tribine u tom smjeru (koje su bile organizirane i na prethodnim izborima), a i sukladno tome više je “posla” na nama jer izranjaju projekti koji su, filmskim žargonom rečeno, trebali biti izgubljeni i zaboravljeni.
Ja, skeptik i optimist, zapravo sam oduševljena elanom koji se stvorio tu kod nas, u DAS-u, možda zbog toga jer naša borba sa svima kojima urbanistički i arhitektonski kaos odgovaraju počinje imati smisla.
A možda zato što smo u pravu.
*Daša Gazde / foto: Vinko Miketek
Razgovarao: Frane Dumandžić / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu potražite na linku
Zahvaljujemo Daši Gazde na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2020.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
