Deni Horvatić mladi je umjetnik i dizajner iz Čakovca, koji u svojoj umjetničkoj praksi kombinira medij fotografije, video zapisa i CGI-A. Karijeru je započeo kao istraživač, voditelj komunikacija i vizualni dizajner u Studiju Silvio Vujičić i modnom brendu E.A. 1/1 S.V., dok od 2019. radi za hrvatski modni brend XD XENIA DESIGN. Prošle je godine na Zagreb Design Weeku predstavio svoju prvu modnu kolekciju za brend SSYYNN, koji je dio XD Fashion Grupe. U kontekstu hrvatske modne scene, SSYYNN je jedan od pionira koji su u ethos brenda integrirali svrhovitost savjesnog dizajna i inovativnih i održivih praksi onkraj eco-friendly certifikata. Koristeći se deadstock materijalima i tkaninama iz arhive matične kuće XENIA DESIGN, SSYYNN nudi autentičnu alternativu prekomjernoj produkciji treće najzagađenije industrije u svijetu te predstavlja i testira prototip novih ideja i mehanizama, postavljajući se time uz bok doajenima beskompromisno savjesne produkcije na svjetskoj modnoj sceni, poput švicarskog brenda Prototypes, belgijskog brenda JANUE i sl.
Godine 2020. Horvatić je osvojio nagradu Marina Viculin koju dodjeljuje Organ Vida za poseban doprinos polju hrvatske fotografije (link) te je sudjelovao na nekolicini individualnih i grupnih, tuzemnih i inozemnih izložbi i umjetničkih manifestacija, poput 36. Salona mladih, Photo Basela 2024., sajma Unseen Amsterdam, festivala Tom of Finland u Berlinu i Los Angelesu itd. Denijeve se fotografije na sintetski i uzajaman način dotiču dinamike identitetskih relacija, iza kojih se nitko i ništa uistinu ne skriva. Identitet subjekta, koji je već unaprijed proigran u mizansceni SCAN fotografija, nastupa kao pojavni oblik samoga promatrača. Mogućnost poistovjećivanja ili vlastitoga drugotvorenja ukida razlike između perspektive subjekta, umjetnika i promatrača ili, riječima Roka Rumore iz predgovora izložbe, Identitet je, na kraju krajeva, istost.
U nastavku slijedi razgovor u kojem se Deni Horvatić osvrće na svoju karijeru, priča o inspiraciji, vizijama, iskustvima, budućim planovima i projektima koji slijede.
► Krenimo od početka. Kako je izgledao put od studenta molekularne biologije pa zatim povijesti umjetnosti, do art direktora brenda SSYYNN i nagrade Marina Viculin koju dodjeljuje festival Organ Vida?
Deni Horvatić: Polako, rekao bih. Mislim da se iz tvog pitanja može iščitati kako nisam bio siguran čime se želim baviti, niti kako to postići. Molekularna biologija me privukla zbog ljubavi prema biologiji i kemiji u srednjoj školi, no tijekom studija shvatio sam da svakodnevni rad u laboratoriju nije po mom guštu. Slično je bilo i na Filozofskom fakultetu, tamo sam se ipak uspio detaljnije posvetiti povijesti umjetnosti, no ni to nije dugo potrajalo.
Proces traženja i prilagodbe bio je ključan za otkrivanje onoga što volim i gdje mi se profesionalne ambicije i strast doista preklapaju. Pretpostavljam da nisam vjerovao u to da se mogu baviti modom u Hrvatskoj i zaraditi, što je bio isto jedan od razloga zašto sam svašta studirao. Danas osjećam da sam pronašao svoje mjesto, manje-više. Iako je put bio nekonvencionalan, prilično sam zadovoljan smjerom u kojem se razvio.
► Jesi li planirao baviti se modnim dizajnom ili se sve to dogodilo usputno? Jesi li prije iskustva rada u E.A. 1/1 S.V. bio involviran u modni svijet?
Deni Horvatić: To se dogodilo paralelno sa svime što sam radio i studirao. Pretpostavljao sam da će mi modni dizajn i moda zauvijek ostati hobi i strast, čini se da je ipak to sad moj primarni posao. U E.A. 1/1 S.V. sam radio na istraživanju vizualnih komunikacija i dizajna, prije toga sam radio i kao prodavač. Osim toga, dok sam bio dijete, moja mama je imala salon vjenčanica, pa sam odmalena s njom posjećivao modne sajmove i provodio vrijeme s njom u salonu.
► Kako je prošlo predstavljanje prve kolekcije SSYYNN na Zagreb Design Weeku?
Deni Horvatić: Kao tim, tražili smo platformu da SSYYNN kolekciju prikažemo uživo, kako bi kupci u Zagrebu mogli uživo vidjeti odjeću. Budući da je SSYYNN primarno plasiran putem online trgovine, stvorila se potreba za takvom prezentacijom, što smo prepoznali iz povratnih informacija. Tako je došlo i do sudjelovanja na Zagreb Design Weeku. Moram spomenuti da sam greškom prijavio SSYYNN na modnu reviju, prvotna je namjera bila da se prijavimo za nagradu za modni dizajn. Ispostavilo se da je ta pogreška u prijavnici ipak dobro ispala.
Posebno sam ponosan na cijeli tim koji je radio na reviji – od stilistice Marcele Vrčak, make up artistica Ive Rukavine i Marije Sertić, fotografa Davida Bakarića i svih modela. Baš me iznimno vesele takvi projekti u kojima svi pristupaju strastveno i profesionalno te se nadam da ćemo uskoro moći pripremiti nešto novo!
► Tvoja estetika i vizualni identitet tvog Instagram profila doimaju mi se istovremeno suvremenim, koliko i suverenim, autentičnim i bizarnim – kao svojevrstan spoj Demninog vizualnog vokabulara, Rafa Simonsa i Tommyja Casha… Kako bi ti objasnio svoj osobni stil?
Deni Horvatić: Moj osobni stil je funkcionalan i praktičan. Jedini predmet bez kojeg se ne mogu se zamisliti je šilterica, ali možda se i to promijeni. Najugodnije se osjećam u crnoj odjeći jer kombiniram stvari bez razmišljanja i važna mi je ta brzina i neopterećenost. U stanu nemam ni zrcalo pa ni ne znam kako izgledam kad izlazim iz kuće.
Osim što imam manje-više taj jedan look kojeg se držim, često kupujem komade koji nisu nužno u skladu s mojim “stilom”, ali me privuče njihov dizajn ili koncept. Zbog toga imam mnogo predmeta koje rijetko nosim i nisu osobito funkcionalni. To je nešto što bih volio promijeniti i radim na tome. No, sviđa mi se tvoj opis!
► Koji su ti najdraži suvremeni dizajneri? Što te inspirira u posljednje vrijeme?
Deni Horvatić: U posljednje vrijeme najviše pratim rad Stefana Gallicija iz Ann Demeulemeester, dok u područje suvremenog dizajna izvan mode nisam toliko upućen. Oduvijek me fascinirao dizajn mirisa i parfema, no trenutačno u manjku slobodnog vremena ne pratim što se događa u tom području.
Zadnja inspirativna stvar koju se mogu sjetiti je s web trgovine Niko June, a projekt se zove Big Pile of Bricks — još jedan objekt koji možda nema jasno definiranu funkciju, ali me upravo zbog toga iznimno privlači. Možda je ovo prilika da naglasim i svoju sklonost prema nefunkcionalnim predmetima.
Oduvijek me najviše inspiriraju knjige, filmovi, izložbe i mirisi. Osim toga, shvatio sam da redovitim treniranjem značajno povećavam razinu energije, što mi izravno pomaže u svakodnevnim obavezama. Stoga s posebnim zadovoljstvom odlazim na treninge jer primjećujem kako mi oni omogućuju da radim fokusiranije i produktivnije, što dodatno doprinosi mojoj motivaciji i inspiraciji.
► Danas često upravljanje profilima na društvenim vezama predstavlja zaseban posao (postoji i cijeli jedan sektor u ekonomiji koji se bavi isključivo vođenjem društvenih mreža). Kako se ti koristiš društvenim mrežama i uspijevaš li profitirati od toga na neki način?
Deni Horvatić: Sličnu strategiju primjenjujem i u poslovnom i u privatnom životu kada je riječ o društvenim mrežama. Većina profesionalnih angažmana koje sam ostvario do sada proizašla je upravo preko Instagrama. Mislim da je važno i za poslovni i umjetnički profil da sadržavaju dio iz privatnog života, barem u ovoj fazi u kojoj jesam.
Ipak, svjestan sam da bih za ozbiljniji profit i maksimalno iskorištavanje potencijala društvenih mreža trebao razmotriti TikTok kao platformu i potencijalno ogoliti kreativni proces, na što još uvijek nisam spreman. Ipak sam milenijalac i smatram da mi je Instagram zasad sasvim dovoljna društvena mreža. Za brendove XENIA DESIGN i SSYYNN vodimo Instagram, Facebook i Tik Tok profile i nastojimo se voditi sličnim načelima.
► Iako su benefiti jasni u smislu vizibiliteta, i distrakcije i razina buke su snažni. U kojem smjeru misliš da će napredovati društvene mreže?
Deni Horvatić: Postupno primjećujem da Instagram počinjem koristiti vrlo slično kao i Facebook – svojevrsni imenik koji prvenstveno koristim za slanje poruka i komunikaciju. Zbog promjena u algoritmu, moj feed više ne odražava sadržaj koji bih želio pratiti. Umjesto toga, dobivam vrlo filtriran i često cenzuriran sadržaj.
U tom kontekstu, TikTok vidim kao platformu koja oblikuje budući smjer razvoja društvenih mreža. Za razliku od drugih mreža, ovdje je fokus prvenstveno na sadržaju, a ne na društvenim vezama, budući da pratimo kreatore koji stvaraju sadržaj koji nas zanima, umjesto prijatelja i poznanika. Stoga odlazim tamo kako bih saznao tračeve iz pop kulture ili se jednostavno opustio i zabavio.
@ssyynn_online 👯♂️ walk rehearsals before SSYYNN season 1 SHOW
♬ original sound – zappifyproductions
► Kada si postao dijelom XENIA DESIGN tima, jesi li prioritizirao vlastitu estetiku ili arhiv brenda?
Deni Horvatić: Da, u XD-u sam već skoro 5 godina, a SSYYNN je nastao tek ove godine. Mislim da je najzanimljivije raditi s arhivom jer brend postoji skoro 40 godina. Za SSYYNN smo većinu stvari radili upravo u dijalogu s arhivom jer smatram da u današnje vrijeme nema smisla trošiti vrijeme na kreiranje potpuno novih komada kada imamo tako bogat vokabular koji je Ksenija Vrbanić izgradila. Naš cilj bio je prilagoditi taj jezik i prevesti u SSYYNN kodove koje smo definirali na početku. Osim toga, koristili smo preko 90% deadstock materijala za kolekciju. To je od velike važnosti za SSYYNN, a i za XD, jer se materijali ne bacaju, već dobivaju novi život u brendu koji ih koristi na drugačiji način. Kupci koji su upoznati s XD brendom mogu osjetiti i vidjeti povezanost sa SSYYNN-om kroz prepoznavanje sličnih vrijednosti i dizajnerskih rješenja. Umjesto da se fokusira na konstantno stvaranje novih proizvoda, SSYYNN se može usredotočiti na kvalitetu, inovaciju i održivost, stvarajući tako dugotrajnije vrijednosti za svoje kupce i okoliš.
► Koja je po tebi ključna vrijednosna razlika između nekog novog i arhivskog komada odjeće?
Deni Horvatić: Arhivski komad nosi povijesnu, kulturnu i estetsku vrijednost. On nije samo odjeća, već dokument vremena, dizajnerskog razmišljanja i stila koji može biti izvor inspiracije i edukacije. Novi komad isto može nositi mnogo različitih priča, ali nažalost najčešće nosi samo jednu. Znajući da je fast fashion drugi najveći zagađivač okoliša, na svima je odgovornost da radimo, stvaramo i podučavamo kupce o alternativnim mogućnostima kupovine i odnosa prema odjeći koju kupujemo i što ona znači za okoliš i zajednicu.
Volio bih da mlade generacije prepoznaju ozbiljnost našeg rada i vrijednost bogatog arhiva smještenog na Ksajpi, gdje se nalazi dizajn centar XENIA DESIGN. Odnos prema radu i arhivu smatram izuzetno značajnim, osobito zbog mogućnosti da iz postojeće arhive stvaramo nešto novo, što je najrecentnije bio SSYYNN, unoseći pritom vlastito iskustvo i pogled na svijet.
► Kako ti izgleda suvremena hrvatska modna scena?
Deni Horvatić: Trudim se da izgleda bolje i zabavnije.
► Što misliš, kakva je budućnost streetweara?
Deni Horvatić: Streetwear je odjeća koja je najjeftinija u produkciji, a uz dobar marketing, brendovi su na tome fantastično zaradili time što su dodali svoj potpis. Mislim da će budućnost streetweara biti oblikovana kroz fuziju tehnologije, održivosti, kulture i inovacija u dizajnu, što će omogućiti novim generacijama da ga redefiniraju i nastave oblikovati.
► Ako je streetwear označavao glavnog aktera u demokratizaciji mode, dok istovremeno pričamo o Off White majicama od €300, što misliš o pojmu pristupačnog luksuza? Koliko je visoka moda postala zaista pristupačna?
Deni Horvatić: Visoka moda nikada nije bila pristupačna, osim što nam je postala dostupna putem fotografija, digitalnih medija ili na izložbama. S druge strane, ready-to-wear moda je ipak pristupačnija i tu možemo birati: hoćemo li kupiti novi dizajnerski komad, kopiju tog komada fast fashion brendova, ili možda neki second hand komad po znatno povoljnijoj cijeni.
Zadnji primjer koji pratim je Vestiaire, koji nudi mogućnost cjenkanja s prodavačem. Aplikacija ima naglašenu strukturu igrice; istovremeno je vidljivo koliko ljudi trenutačno sudjeluje u cjenkanju za pojedini komad odjeće. Fasciniran sam ovim pristupom online kupovini odjeće, budući da cjenkanje tradicionalno ne povezujem s online shoppingom. Ipak, priznajem da me ovaj koncept potpuno oduševio! Primijetio sam da ne kupujem isključivo iz potrebe, već zato što je aplikacija osmišljena tako da stvara dojam povoljne i uzbudljive kupovine. Osim što kupujem rabljenu odjeću, što mi smanjuje osjećaj krivnje zbog održivosti, dodatno me motivira i uzbuđenje procesa – od uspješnog snižavanja početne cijene do brzine kojom sam uspio osigurati proizvod ispred drugih zainteresiranih kupaca.
Možda sam malo skrenuo s teme, ali da se vratim, visoka moda je nepristupačna, knock-offs su sveprisutni.
► Rekao si mi da se u radu često koristiš alatom ChatGPT. Na koji način ti je umjetna inteligencija [U.I.] olakšala ili ubrzala rad?
Deni Horvatić: Znatno mi je ubrzala rad, za SSYYNN gotovo isključivo koristim ChatGPT za opisivanje proizvoda, stvaranje sadržaja za društvene mreže i uskoro strategiju oglašavanja. Za mene je to odlična suradnja, jer mi je olakšala proces. Možete poslušati tekstove koje je napisao ChatGPT i čitao AI voice na SSYYNN videima na TikToku i Instagramu pa sami prosudite. 🙂
► Često kombiniraš različite tehnologije u svom radu, od U.I. do CGI tehnologije. Što misliš o digitalnoj umjetnsti, NFT-u i metaverzumu?
Deni Horvatić: To nije baš moje područje. To je najbolje pitati Galu Mariju Vrbanić. 🙂
► Kako ti je bilo sudjelovati ove godine na Photo Baselu 2024?
Deni Horvatić: U Basel nisam putovao osobno, već je ondje prisustvovao moj galerist iz galerije nüüd.berlin. Prema njegovim riječima, riječ je o ekskluzivnijem sajmu, s kojim je izrazito zadovoljan. I ove godine sudjelujemo i nadam se da ću ovaj put imati priliku i osobno otputovati, posebno jer se sajam odvija paralelno s Art Baselom. Najviše me veseli mogućnost da pogledam i upoznam se s radovima drugih umjetnika i saznam više o njihovim projektima.
Osim toga, izdvojio bih to što je moj rad Invitation iz 2023 bio dio selekcije Beyond Photography, koja se odnosila na proširenje fotografije od dvodimenzionalnog prema trodimenzionalnom – i obuhvaćala je različite pristupe koji doprinose širenju medija fotografije.
► Gdje si sve izlagao u inozemstvu i koji od tih iskustava je ostavio najsnažniji utisak na tebe osobno i na tvoj rad?
Deni Horvatić: Najzanimljivije mi je bilo u Amsterdamu na Unseenu, gdje sam bio s prijateljima i cijelo vrijeme radio. Iskustvo je bilo istovremeno izuzetno inspirativno, ali i izazovno, jer sam se prvi put suočio s prodajom vlastitih radova na tako velikom sajmu. Proveo sam deset sati dnevno u kontinuiranim razgovorima o svojim fotografijama, što je za mene bilo potpuno novo iskustvo.
Osim Amsterdama, izdvojio bih i sudjelovanje na Tom of Finland izložbi u Berghainu u Berlinu. Tamo sam se osjećao kao doma, a najviše su tome doprinijeli kustosi i ostali umjetnici koji su sudjelovali na toj izložbi. Izdvojio bih i otvorenje u galeriji Spazio Viruly u Rotterdamu gdje smo imali performans umjetnice Eleonore Cattaneo. I, naravno, svoju prvu izložbu u Berlinu u galeriji nüüd.berlin.
► Dok fotografija per se označava dokumentarni medij, alat koji ovjekovječuje trenutak, mizanscena projekta SCAN također predstavlja određenu kompresiju prostora i vremena, zamrzavanje ili pauziranje trenutka, bilo da se radi o Nesreći, Teretani ili Sauni. Kako si došao na ideju projekta i kako je izgledala realizacija fotografija i printeva?
Deni Horvatić: To je jedno od pitanja zbog kojeg sam pobjegao sa sajma, haha. Imao sam ideju prikazati cijeli prostor kuće od ispod, kao svojevrsni obrnuti arhitektonski projekt, ali da ostane u mjerilu 1:1. To je bila osnovna ideja koja se potom razvila u različitim smjerovima. Morao sam sagraditi studio u kojem sam napravio svoj “scanner” kako bih snimao na način koji mi je odgovarao. Na kraju, vjerujem da si već imao priliku vidjeti kako izgledaju gotovi printovi.
► Je li erotika na fotografijama još uvijek kontroverzna?
Deni Horvatić: Je li? Možda na Instagramu je…
Nastojao sam se u fotografijama odmaknuti od mode, no kasniji projekti za časopise APART i Gruppe jesu bili modni. Uvijek nekome ili nečemu erotika bude kontroverzna, ali to mi nije bila namjera. Moj je cilj bio napraviti dosljednu presliku stvarnosti, iznenadio sam se kad su gola tijela poprimila mistički karakter i danas smatram da bi fotografije najbolje izgledale u sakralnim građevinama. Možda da sam napravim oltar?
► U predgovoru izložbe SCAN u galeriji nüüd.berlin autora Roka Rumore, stoji da subjekte snimaš na način da promatraču nudiš istu točku gledišta subjekta portreta, gledamo ih s mjesta gdje jesu, urušavajući udaljenost između tijela. Zašto ti je važno bilo da su omjeri modela naspram printa 1:1? Je li i mjerilo svrhovito voajerističkom ili narcističkom poistovjećivanju sa subjektom portreta? Poziva li i anonimnost modela na refleksiju promatrača? Je li na fotografijama odraz mene? Jesam li to ja na tim fotografijama?
Deni Horvatić: U mjerilu su 1:1 jer sam nastojao rekreirati doslovnu kopiju stvarnosti. Anonimnost mi je bila važna jer nisam želio da gledatelj pomisli da osobe na fotografijama znaju da ih se snima. Tu je bio važan taj voajeristički moment, a posljedično i reflektivni, jer se zaista može pitati jesam li to ja na fotografijama. Moj skener je univerzalan, nikada ne znaš hoće li te snimiti. 😉
► Za kraj, reci mi postoje li neki projekti na kojima radiš već dugo vremena i nikako da završiš, neki projekti od kojih si odustao i na čemu trenutno radiš?
Deni Horvatić: Trenutno radim na nekoliko projekata, no izdvojio bih jedan na kojem sam radio ovo ljeto, iako sam ga započeo pred par godina – radi se o 3D filterima. Nažalost, taj projekt je trenutno u zastoju jer sam do sada koristio Instagram AR filtere, a Meta uskoro ukida ovu opciju na Instagramu pa sada tražim alternativu. Osim toga, uz angažman na projektima za dva brenda i pripreme izložbi za sljedeću godinu, trenutno mi je teško naći vrijeme za rad na novim inicijativama, no iznimno bih želio imati priliku posvetiti im se i nadam se da hoću!
Godinu započinjem s dvije izložbe: SSYYNN sudjeluje na Izložbi hrvatskog dizajna 23/24, koja se otvara 10. siječnja u Laubi, dok s dijelom fotografija iz serije SCAN sudjelujem na grupnoj izložbi u galeriji KLOTZ SHOWS u Bruxellesu, koja se otvara 12. siječnja i dio je Photo Brussels Festivala.
Zahvaljujemo Deniju Horvatiću na ustupljenim vizualnim materijalima.
Denija možete pratiti na Instagramu @denihorvatic, a SSYYNN na @ssyynn_online.
