Ovogodišnja memorijalna intervencija Virtualnog muzeja Dotrščina u zagrebačkom spomen-parku Dotrščina rad je nazvan Beyond, Beyond kosovskog umjetnika Dritona Selmanija.
Rad posvećen sjećanju na žrtve fašizma bit će predstavljen javnosti u subotu, 18. rujna 2021. s početkom u 18 sati, a moći će se razgledati do 25. rujna 2021. Driton Selmani je vizualni umjetnik i predavač na Likovnoj akademiji u Prištini. Ove godine izlagao je na Bijenalu u Veneciji u sklopu paviljona Republike Kosovo, rimskom muzeju MAXXI, Muzeju suvremenu umjetnosti u Skoplju, u Podgorici, u Vlori, na Ostrale Biennialeu u Dresdenu itd.
Memorijalna intervencija na Dotrščini predstavlja se tradicionalno u povodu Svjetskog dana mira.
*Driton Selmani / foto: Blerim Racaj
► Uz odavanje počasti tisućama žrtava fašizma ubijenih na Dotrščini, ovogodišnji natječaj za privremenu memorijalnu umjetničku intervenciju u spomen-parku Dotrščina u fokus je stavio i samu dotrščinsku šumu koja je posječena tijekom masovnih pogubljenja od strane ustaškog režima koja su se dogodila na toj lokaciji tijekom Drugoga svjetskog rata. Tako su stabla u spomen parku koja vidimo danas stara kao i masovni zločin koji se tamo dogodio. Kako ste vi odgovorili na taj zadatak?
Driton Selmani: U isto vrijeme bio sam i šokiran i zaintrigiran, najprije razinom ljudskog zla, a zatim živim svjedočanstvom sačuvanim u svakom deblu svakog stabla koje je izraslo nakon što je šuma posječena tijekom Drugog svjetskog rata. Stoga će se moj rad usredotočiti na uznemirujući prizor koliko samo sjećanje ostavlja stvari iza sebe, na putu projiciranja u sadašnjost. Stanje tih stabala krije povijest koja se može mjeriti i vidjeti u samoj debljini i dužini stabala. Na njih možemo gledati i kao na skrivene knjige, gdje svako stablo predstavlja čistu bijelu stranicu, čekajući da se na njih upiše još jedna pjesma kao svjedočanstvo, osnova za neku naraciju o prošlom. Naime, ne možemo zanemariti činjenicu da ljepota šume uključuje i bol iz prošlosti koja je i pouka za budućnost. To su i tisuće mrtvih i njihove priče upravo na tome mjestu, a na nama je da ih ponovno pročitamo i prenesemo sjećanje na sljedeću generaciju. Pritom, i uzimajući u obzir nestabilnost prošlih sjećanja i zaborava kao oruđa za česte političke manipulacije, cilj ovog projekta je gledati dalje od pojedinačnih povijesti. Rad koji ćemo postaviti u parku ponudit će način analize ne samo učinka sječe tijekom masovnih zločina na Dotrščini tijekom Drugog svjetskog rata, već i iskorjenjivanje spomen-parka i njegove priče iz službenih politika sjećanja od devedesetih godina do danas. Postavljanjem školskih ploča u dubinu šume, zapisi o povijesnim ili čak budućim događajima bit će nam vodič za očuvanje sjećanja na životu, za našu kompleksnu generaciju, ali i učiniti zapise na njima neizbrisivima kao dokaze i potrebne pouke za uravnoteženje povijest budućnosti.
*foto: Katarina Zlatec
► S jedne strane, vaš rad će u spomen-parku biti postavljen privremeno tj. moći će se razgledati na lokaciji samo tjedan dana. S druge strane, na pločama ćete koristiti boju koja se ne može izbrisati. Zašto?
Driton Selmani: Izazov je bio prevesti pritisak vremena u nešto što bi imalo smisla. Koristit ćemo divlju šumu kao referentni oblik za ispovijedanje i izgradnju povijesti našega vremena. Istovremeno, projekt će pokušati vratiti priču u kolektivno sjećanje. Iskorištene školske ploče već su pune priča koje se brišu nakon svake lekcije koju učenici nauče u školi. No, postoje neke lekcije, ili bolje rečeno vrijednosti, koje se uče i koje se ne mogu izbrisati.
► Rad također stvara odnos između ljudi i prirode.
Driton Selmani: Na Dotrščini priroda čuva sjećanje, iako to nije nužno očito onima koji priču o tome mjestu ne poznaju. Također, uslijed klimatske krize koja će neizbježno utjecati i na ta stabla kao čuvare sjećanja, ne možemo zanemariti trenutne izazove koji ukazuju i na buduće probleme.
*Driton Selmani / foto: Blerim Racaj
► Gdje biste smjestili ovaj svoj rad u kontekstu vaše cjelokupne umjetničke prakse?
Driton Selmani: Osobito su mi zanimljivi svi umjetnički projekti koji sadrže taj krhki odnos s prošlošću. Možda je to zbog okolnosti i konteksta iz kojeg dolazim. Rad Beyond, Beyond vidim i čitam očima i umom Antonija Gramscija: Živim, partizan sam. Zato mrzim one koji ne zauzimaju stranu; Mrzim one koji su ravnodušni. I sam Gramsci je devedesetih izbrisan iz naziva zagrebačkih ulica.
► S umjetničkog gledišta, koliko traje sjećanje?
Driton Selmani: Što više vode ulijete u glačalo, veća će postati tkanina koja sadrži karte i putove do priča.
_
Razgovarao: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku
Fotografije: Blerim Racaj, Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina
_
Ovogodišnja memorijalna intervencija na Dotrščini izvodi se u partnerstvu Virtualnog muzeja Dotrščina i Vijeća srpske nacionalne manjine grada Zagreba.
_
Više o aktivnostima Virtualnog muzeja Dotrščina: www.dotrscina.hr i www.facebook.com/virtualnimuzejdotrscina
Više o umjetniku: dritonselmani.com
