Format © neprofitna je umjetnička organizacija iz Zagreba, koja od 2014. djeluje u području multimedijalne vizualne umjetnosti s naglaskom na rubne i vizionarske umjetničke prakse. Fokus njihova rada je istraživanje novih medija te neprofitno suradničko kulturno stvaralaštvo, a neke od tema kojima se organizacija lokalno i međunarodno bavi su databending, multimedijska i hipermedijska umjetnost, digitalna ekologija te besplatna edukacija i distribucija slobodnog znanja. Uz suosnivača Nebojšu Vukovića, Format © vode Dina Karadžić i Vedran Gligo s kojima sam razgovarala povodom izložbenog programa Free_art_-_source, koji se trenutno odvija u zagrebačkoj Galeriji VN.
*Dina Karadžić; Vedran Gligo / foto: Kristina Vrdoljak
► Inicirali ste skupnu meta-izložbu Free_art_-_source s tematikom računalnih jezika u Galeriji VN. U okviru izložbe organizirali ste tematski produkcijsko-edukativni program besplatnog pristupa. O čemu se radi i koji je cilj ovog izložbenog koncepta?
Format ©: Cilj izložbenog koncepta free_art_-_source je prikazati kodove koji grade recentnu digitalnu umjetnost. Autori/ce su ih odlučili/e permisivno licencirati, te ih na taj način pružiti široj javnosti na slobodno korištenje. Način kojime gradimo Free_art_-_source naš je najčešći modus operandi – događanja organiziramo kako bismo učili i strukturirali aktualno znanje, te ga prevodili za hrvatsko/regionalno govorno područje. Ustaljen galerijski postav vizualne umjetnosti izložba zamjenjuje prikazom njezinog koda te, od ove godine, dokumentacijom i kodom softvera, koji omogućavaju digitalno umjetničko stvaralaštvo. U Galeriji VN prikazana su djela osam autora/ica, a za vrijeme trajanja izložbe neki od autora gostuju u programu te vode besplatne produkcijske radionice putem kojih stvaramo umjetnost njihovim autorskim softverom prikazanim na izložbi. U postavu su svoje mjesto pronašli mrežni i sistemski alati za stvaranje novih računalno pisanih narativa, “autonomni” audio i vizualni sustavi, ezoterični programski jezici i skripte za cjelovitu i temeljitu re/de/konstrukciju digitalnih video datoteka.
Završna izložbena publikacija bit će konceptualizirana i generirana bez softvera s grafičkim sučeljem, na tragu niza metoda predstavljenih izložbom. Mislimo da ćemo uživati u procesu i nadamo se da će nas rezultat iznenaditi. U publikaciju želimo uključiti i multimedijsku produkciju nastalu na radionicama i trenutno relevantne FLOSS softvere / skripte / funkcije, isključivo stvorene za umjetničko stvaralaštvo, te na taj način povezati lokalne i inozemne umjetnike/ce i programere/ke. Slobodno nam pišite s referencama relevantnih softvera i djela koja smo propustili uvrstiti. Sigurni smo da ih je mnogo!
*free_art_-_source, 2019. / foto: Format ©
► Nedavno ste u suradnji s udrugom AKC Attack peti put organizirali /’fu:bar/ glitch art festival u Zagrebu. Radi se o vrlo zahtjevnom sedmodevnom međunarodnom festivalu. Kakav ste program pripremili i jeste li zadovoljni odazivom lokalne zajednice? Postoji li interes šire javnosti za multimedijsku reinterpretacijsku umjetnost s temom namjerne greške?
Format ©: Petim /’fu:bar/ izložbenim programom predstavili smo djela oko 100 lokalnih, regionalnih i inozemnih umjetnika/ca, koji stvaraju “električnu” (analognu i digitalnu) umjetnost s greškom. Uz izložbu, koja se odvijala tijekom cijelog festivala, održane su četiri radionice, pet performansa, dva predavanja i jedna projekcijska večer posvećena novomedijskim video radovima. Uz sva događanja javnog tipa, iznimno vrijednim držimo rezidencijske suradnje umjetnika/ca koji sudjeluju u programu, a u Zagreb stižu iz mnogih i vrlo udaljenih dijelova svijeta, kako bi boravili zajedno tijekom festivala u formi otvorenog glitch art laboratorija u prostoru Hacklab01, pri AKC Medika.
Iako aplikacija za sudjelovanje u programu imamo mnogo (svake godine sve više; samo u 2019. preko 130 za izložbeni i preko 50 izvrsnih prijedloga za sudjelovanje), voljeli bismo da u festivalu sudjeluje više lokalnih autora/ica, stoga smo pitanje angažiranja lokalne zajednice indicirali kao važnu točku budućih planiranja. No, svake godine se pridružuje sve više lokalnih prijatelja/ica, divnih volontera/ki i publike, na tome smo jako zahvalni. Ove smo godine u jednom dijelu programa gotovo premašili prostorne kapacitete. Svejedno, nadamo se daljnjem intenziviranju lokalne recepcije, jer je svaki /’fu:bar/ nezamjenjiv, a festival trenutno slovi kao najduži glitch art festival u povijesti.
Uz /’fu:bar/ angažirani smo u sve više glitch-based radionica, kojima se priključuju lokalni autori/ce, primarno mlađe generacije. Kritičko promišljanje DIY elektronike i digitalnih (infra)struktura nije toliko prisutno u hrvatskom institucionalnom obrazovanju (iako je silno bitno!) i upravo su te praznine područja u kojima želimo stvarati i poticati stvaralaštvo. Budućnost hrvatske multimedijske umjetnosti upravo u posljednjih nekoliko godina usvaja #glitch kao konstruktivan pojam i stječe razumijevanje širine spektra i potencijala reinterpretacijskog multimedijskog djelovanja, a ove je godine na FLAG rezidenciji osmišljen prvi hrvatski hešteg #glitčh.
*/’fu:bar/, 2019. / foto: Format ©
► Ove godine ste u suradnji s udrugom KA-MATRIX u Karlovcu organizirali free_art_-_glitch, sedmodnevnu produkcijsko-umjetničku rezidenciju s pratećom izložbom. Pored toga, od 2018. organizirate VR inkubator, rezidencijalni program otvorenog laboratorija s tematikom umjetnosti virtualne stvarnosti.
Riječ je o rezidencijalnim programima koji tematiziraju vrijednost reintepretacijske umjetnosti i umjetnosti virtualne zbilje u kontekstu kulturne produkcije u Hrvatskoj. Kako vidite poziciju i perspektivu digitalne umjetnosti u odnosu na umjetničke institucije i financijske potpore? Je li specifično područje kojim se bavite prepoznato na široj institucionalnoj razini?
Format ©: Free-libre_art_glitch suradnički je produkcijski koncept, koji u kontinuitetu razvijamo s izvrsnim i iznimno angažiranim voditeljima/cama i volonterima/kama udruge KA-MATRIX. Svake godine pokušavamo utemeljiti svoje razumijevanje važnosti jednog takvog rezidencijalnog programa, koji često uključuje inozemne i lokalne autore/ice (npr. u 2019. Bastiena Lavauda, Bojanu Vojvodić i Tina Dožića) i/ili transnacionalno znanje, prijevode na razmeđi tehnike i estetike, multimedijsku predprodukciju i tehničko opremanje, poznavanje online i lokalnih zajednica, te niz drugih faktora potrebnih za realizaciju nove produkcije, odnosno situacije koja će rezultirati konstruktivnom suradnjom, razumijevanjem i prisnijom kolektivnom budućnošću.
Iz sličnih pobuda, bijega od komercijalizacije i rješenja usmjerenih na konzumerizam, na inicijativu te umjetničko i tehničko vodstvo najdražih umjetnica Tee Stražičić i Marte Stražičić, pokrenuli smo projekt #VR_inc. Radi se o poligonu za nekomercijalnu i refleksivnu ko-produkciju virtualnih prostornosti – ne samo digitalnih objekata, već i funkcija. Projekt je 2019. u suradnji s HDLUDU i HULU predstavljen u dva navrata, a kreiranu produkciju također želimo postaviti u područje mreže, kako bismo je otvorili u najvećoj mogućoj mjeri. Sljedeće godine fokus ćemo staviti na 3D objekte i potencijal njihove mrežne produkcije i distribucije (kao referencu predlažemo istraživanje koncepta i pokreta #additivism), budući da su se u međuvremenu pojavile druge izvrsne inicijative orijentirane na VR u umjetnosti, primjerice Glowing Globe simpozij u okviru programa CIM, pod vodstvom Ingeborg Fülepp i Dijane Protić. Želimo djelovati na komplementaran način, kako bismo najbolje odgovorili na potrebe recentne produkcije novomedijske prostorne umjetnosti.
*#VR_inc., Marta Stražičić (lijevo); #VR_inc., SwS (desno), 2019. / foto: Format ©
Kad svoje djelovanje i produkciju karakteriziramo kao free, ne mislimo samo na besplatno (iako vjerujemo u jednake prilike za edukaciju i ukidanje društvenih, klasno utemeljenih, diskriminacija), već i slobodno, odnosno na djela slobodna za pregled i preuzimanje, za korištenje i reinterpretacije te nadgradnju vlastitim iskustvima i poetikama. Programima kao što je FLAG pokušavamo razjasniti terminologiju permisivnog licenciranja, te normalizirati ideju suradničkog stvaralaštva i slobodne distribucije umjetničkih ideja, materijala i djela, a uz to iskušati mnoge relevantne novomedijske eksperimente. Koncept stvaranja različitih prilika za suradnički (možda i asinkron) rad sa i na slobodnim idejama iznimno je bitan za naše projektno programiranje, koje ipak zadržava određenu dozu fleksibilnosti u odnosu na veće i rigidnije organizacijske strukture (npr. institucije kao što su muzeji ili akademije). Iz naše vizure čini se kako lokalne institucije vrlo često nisu spremne prihvatiti infrastrukturu digitalne umjetnosti kao samu umjetnost. Institucionalni postavi često su orijentirani prema objektu i potkovani komodifikacijskim mogućnostima, a rijetko u svoje vokabulare uvrštavaju sintagme kao što su permisivne licence, decentralizirajući protokoli, nekurirani koncepti, web rezidencije i slično. Kod takvih djela institucionalna podrška dosad je češće bila iznimka nego pravilo. No ipak, smatramo da svojom upornošću i tvrdoglavošću, uz podršku drugih angažiranih autora/ica, ipak uspijevamo ponukati malene promjene. Primjerice, sudjelovali smo u manifestacijama organiziranima od strane studenata povijesti umjetnosti, održavali radionice i izlagali na hrvatskim umjetničkim akademijama, trenutno provodimo produkciju novog vizualnog (i mrežnog ) djela, financijski podržanog od Ministarstva kulture, a već petu godinu provodimo #inqinc – program usmjeren na inovativne umjetničko-kulturne prakse, u koji uključujemo niz umjetnika/ca, a financiramo ga putem apliciranja na lokalne, nacionalne i institucionalne podrške. Smatramo da je potrebno stvarati unutar postojećih kategorija i vlastitim konceptualnim ekspanzijama distribuirati nove vokabulare kako bi se i institucionalne kategorije s vremenom receptivno proširile i omogućile uistinu suvremeno i prilagodljivo umjetničko djelovanje i eksperiment. Digitalno stvaralaštvo potencijalno sadržava najefikasnije medije za tu aktivacijsku svrhu, jer se i samo bavi propitivanjem, razumijevanjem i de/re/konstruiranjem raznih struktura i sustava.
*free_art_-_glitch, 2019. / foto: Format ©
► Odabrani ste za prvu Akademie Schloss Solitude Schlosspost Web rezidenciju 2016. na temu Decentralization of Internet Art, a od 2018./19. primate njihovu stipendiju. Čime ste se bavili u okviru rezidencije i kako takvi programi pridonose slobodnijoj kulturi i, kako ga Vedran zove, (h)aktivizmu?
Format ©: Akademie Schloss Solitude velika je potpora našemu radu i našem dugotrajnom projektu Pivilion, koji je idejno započet 2015. na rezidenciji u organizaciji kustoskog projekta net.cube u prostoru Galerije Miroslav Kraljević. Već 2016. Pivilion je odabran kao jedan od tri prva projekta za Schlosspost mrežnu rezidenciju, a 2018. prihvaćena je naša aplikacija za Digital Solitude, dvogodišnju rezidenciju u kategoriji “Web-based Media”, kada smo nominirani i za HASH Award 2018 (u suradnji Akademie Solitude i ZKM | Zentrum für Kunst und Medien), što je stvorilo pozitivan kontekst za razvitak našeg projekta, točnije sustava za decentraliziranje digitalne i digitalizirane umjetnosti. Pivilion je, naime, operativni sustav za autonomnu mrežnu umjetnost, utemeljen na niskobudžetnom hardveru i slobodnom softveru otvorenog koda, te distribuirana internetska darknet mreža hipermedijskih arhiva digitalne i digitalizirane umjetnosti. Razvitak projekta prošao je kroz razne faze (od kojih je jedna genijalan UI/UX dizajn Ane Labudović, koji ćemo uskoro implementirati u projekt), a trenutno smo u fazi aktivacije lokalne zajednice, kako bismo zajedničkim snagama izgradili paviljon umjetnosti na darknetu #pivilion_dot_net, koji je ujedno hrvatska ambasada pri transnacionalnom bijenalu digitalne umjetnosti The Wrong i koji će 9. prosinca biti fizički postavljen u galeriji čakovečkog centra SCHEIER, a kasnije i na drugim lokacijama diljem Hrvatske i inozemstva. Pivilion je projekt koji opisuje mnoge faze multimedijskog i hipermedijskog stvaralaštva, s posebnim naglaskom na izgradnji vlastitog GNU/Linux serverskog okruženja, na slobodnom softveru, hipermedijskim i decentraliziranim te distribuiranim strukturama, algoritamskoj autonomiji digitalne umjetnosti, njenoj kompresiji i etičkoj distribuciji, komunikaciji i anonimnosti te terminalskom sučelju. Svjesni smo da zvuči komplicirano, no silno je zabavno i pristupačno, jednom kada se odlučite na korištenje Tor pretraživača i na put ka razumijevanju lokalnih mreža. Projekt je modularan i prilagodljiv različitim iskustvima, omogućava razumijevanje mrežnih sustava, dok istovremeno onemogućava cenzuru, koja je danas sve prisutnija u mrežnom prostoru, što je potencijalno pogubno za umjetnost i aktivizam.
*pivilion, 2019. / foto: Format ©
► U svojem se radu zalažete za besplatnu edukaciju i distribuciju slobodnog znanja. Prije dvije godine, na poziv uredništva časopisa Kontrapost, održali ste predavanje i radionicu Digitalna materijalnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. S kakvim ste se reakcijama susreli kod studenata povijesti umjetnosti, s obzirom na zastarjeli program, koji ne prati korak s novim umjetničkim tendencijama i teorijskim pravcima? Koju biste literaturu preporučili budućim povjesničarima umjetnosti za ulazak u područje digitalne umjetnosti?
Format ©: Studenti/ce su najčešće silno znatiželjni/e. Reakcije na izlaganje na Filozofskom fakultetu i na istoimenu radionicu na Sveučilištu Sjever, u organizaciji AK galerije, bile su pozitivne i konstruktivne, kao i refleksije na druge koncepte koje smo imali sreću predstaviti na UAOS, APURI, MLU, u okviru događanja Digitalni Rendez-Vous pri Francuskom institutu u Hrvatskoj, u programima udruga KKZ i Filmaktiv, u programu Hacklab01, te na Akademiji likovnih umjetnosti. Unatoč bojazni od generalizacije, smatramo da postoji nesrazmjer između kodiranog (arhiviranog, indeksiranog) znanja predavača/ica i intuitivnog, gotovo “urođenog” digitalnog iskustva (prešutnog znanja) mlađih generacija. Mi smo odrasli bez prijenosne tehnologije, dijelom i bez računala, dok je danas razumijevanje tehnologije “prirodnije”, ponekad i nametnuto inertnošću. Utoliko je teško “izvana” razumijeti i uopće smatrati bitnima digitalne strukture u čijoj izgradnji u doba potencijalne privatizacije interneta svi sudjelujemo, tako što ih iniciramo i/ili konzumiramo. Naša je želja bila demonstrirati kako je podatkovna struktura stvarna i materijalna, posebice u svjetlu recentno aktualne raščlambe digitalnog materijalizma, promišljanja i definiranja fizičkih infrastruktura na kojima se temelje naši suvremeni komunikacijski i produkcijski sustavi. Autorima/cama koji žele detaljnije razumijeti reflekse i protokole digitalne umjetnosti preporučili bismo izdanja Telekommunisten, i aktivnosti lokalnih organizacija kao što su MaMa, Drugo more i Radiona, izdanja Institute of Network Cultures, online tečajeve Nicka Briza, tekstove Leva Manovicha, literaturu Christiane Paul, nedavno izdanu knjigu Katarine Pejović Vuković, tekstove i djela Rose Menkman, arhivu tekstova nastalih za netdotcube, kao i projekte jonCatesa te dostupne informacije, koje se nalaze na GAC Tool Time ili Glitchet. Vjerujemo da smo propustili spomenuti mnogo divnih projekata, koncepata i kolektiva.
*Format © za Digital Rendez Vous, 2018. (lijevo) i 2019. (desno) / foto: Format ©
► Format © osmislio je programsku koncepciju Inquiry Inc., koja obuhvaća radionice, umjetnička istraživanja, čitalačke večeri, multimedijalne projekcije i autorska predstavljanja. Trenutno planirate izradu online arhiva digitalne umjetnosti. O čemu je riječ, kako ćete ga organizirati i kome će biti namijenjen?
Format ©: Inquiry Inc. kontinuirana je kritička i eksperimentalna programska koncepcija suradničke, decentralizirane i transnacionalne produkcije digitalnog, nematerijalnog i neprofitnog umjetničkog stvaralaštva recentne novomedijske umjetnosti. U tom programskom identitetu, od 2016. kontinuirano se trudimo poticati nove produkcije, prezentacije i distribucije, novomedijske izložbe, suradnje i partnerstva, a uz to želimo preispitati postojeće novomedijske paradigme u Hrvatskoj. Trenutno smo procesu metamorfoze vlastitog mrežnog prisustva, kako bismo ga transformirali u performativniji format. Planiramo restrukturirati vlastite stranice i objaviti kolekcije djela stvorenih u našim programima, kako bismo ih vratili u digitalni ekosustav iz kojeg smo inicijalno i prikupili znanje potrebno za njihovu produkciju. Također promišljamo ranije spomenutu autonomiju u kontekstu algoritamski kuriranih društvenih mreža i protokola, koji su trenutno dominantni komunikacijski kanali. Smatramo da su nam potrebni novi, manje komercijalni, komunikacijski protokoli i zahvalni smo što ćemo putem programa podrške Zaklade Kultura nova imati na raspolaganju vrijeme za iznalaženje nove i značajnije mrežne prisutnosti u kojoj dotok informacija neće biti kvantificiran i algoritamski deprioritiziran u trenutku kada nije plaćen. Smatramo da je plaćanje prednosti na internetu postala normalizirana, klasno utemeljena diskriminacija, koja s lakoćom migrira između infrastruktura, sustava i softvera, pa prema tome smatramo da joj na internetu ne bi smjelo biti mjesta.
Zahvalni smo što imamo priliku organizirati besplatna i pristupačna događanja kroz svoje projekte, što možemo istraživati, tematizirati i aktivno poticati domaću kulturnu produkciju nezavisnih umjetnika/ca i inicijativa u presjeku sa suvremenom umjetničkom scenom i u suradnji s inozemnim autorima/cama. Isto tako, zahvalni smo što imamo priliku za istraživanje resursa novomedijskih političkih, ideoloških i tehničkih kontemplacija u formi medijske umjetnosti i istovremeno produbljivanje razumijevanja digitalnih politika, propitujući odnos tehnoloških baza i estetskih manifestacija suvremene medijske kulture. Pored toga, važno nam je maksimalno ublažavanje klasno utemeljenih podjela u području digitalnog umjetničkog stvaralaštva. I sljedeće godine praktično ćemo se baviti pitanjima kritičke i održive digitalne umjetnosti, algoritamski autonomne umjetnosti, poticanjem suradničkog stvaralaštva i otvorenih repozitorija umjetničkih resursa te pripadajućim licencama i javnim sredstvima kao katalizatorom javno dostupnih informacija. Dobrodošli ste pridružiti nam se.
Razgovarala: Petra Šarin / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku.
Zahvaljujemo Formatu © na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2019.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
