Ako ste se ovih dana možda pitali gdje možete kupiti knjigu Grad je sinteza u izdanju Vizkulture, pa toj istoj košarici dodati još pokoju jednako zanimljivu i jednako dobro dizajniranu knjigu, odgovor je na adresi – Inktrapbooks. Riječ je o prvoj domaćoj online platformi za distribuciju publikacija iz raznih sfera umjetničkog stvaralaštva, koja okuplja brojna izdanja nezavisnih izdavača, strukovnih udruga i udruženja, umjetničkih organizacija i institucija. Fantastično je vidjeti toliku kvantitetu izvanredno dizajniranog štiva grupiranu na jednom mjestu, a istovremeno super kvalitetnog sadržaja, čiji su distribucijski kanali inače ograničeni ponajviše na same izdavače te, u pravilu, mali krug ljudi do kojih ove publikacije imaju potencijal doći. U ponudi kurirane online knjižare Inktrap možete pronaći više od stotinjak naslova s područja dizajna, suvremene umjetnosti, fotografije, glazbe, filma i novomedijskih umjetnosti, ali i knjige iz proze, povijesti, politike… Jedini zajednički nazivnik ovih knjiga jest izvrsnost dizajna!
O samom projektu Inktrapbooks raspričao sam se s alfom i omegom projekta; osobom koja stoji iza čitave priče, koncepta i realizacije – dizajnerom Bojanom Crnićem. Njegov entuzijazam, zaokružen, fokusiran i iznimno profesionalan pristup čitavoj tematici, ali i problematici dostupnosti izdanja domaćeg indie izdavaštva, inspirativni su, jedinstveni i svakako pohvalni. Stoga se nadam da će ovaj prostor na Vizkulturi, ali i naše daljnje suradnje, otvoriti neke nove kanale prodaje i interesa.
Drago mi je da je upravo Vizkulturina knjiga razgovora Saše Šimprage o brojnim zagrebačkim temama bila i prva u nizu knjiga u ponudi Inktrapa pod kategorijom arhitektura, a koju od sada, upravo na moju sugestiju, nadopunjavaju i niz odličnih publikacija Udruženja hrvatskih arhitekata.
Što sve Bojan kaže o početcima projekta, smjeru u kojem može i želi rasti te svim ostalim temama vezanim za super važan i hrabar doprinos domaćoj izdavačkoj sceni u sferi nezavisnog izdavaštva, ali i dizajna, pročitajte u nastavku.
► Reci nam za početak nešto o sebi, edukacijski i karijerni background, da te predstavimo čitateljima/icama Vizkulture?
Bojan Crnić: Profesionalno i primarno se bavim freelance dizajnom oko 15 godina i član sam Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te Hrvatskog dizajnerskog društva. Službeno imam zvanje grafičkog dizajnera, što najviše i jesam ,ali bih se rado nazvao i samoukim kreativcem s tehničkom i informatičkom pozadinom i s iskustvom u fotografiji, ilustraciji, montaži… Danas sam samostalni umjetnik/dizajner čiji je rad prepoznat od strane relevantnih strukovnih organizacija. Uglavnom radim kao vanjski suradnik na projektima u kulturi. Najveći dio karijere proveo sam u Zagrebu gdje sam se iz prve ruke upoznao sa scenom, i počeo gravitirati prema dizajnu, s afinitetom prema tisku. Jedan od meni bitnijih momenata bio je kontakt s dvojcem tada okupljenim u kolektiv This Town Needs Posters (Sven Sorić, Hrvoje Spudić) te njihovim bivšim prostorom Đ24 u Đorđićevoj. Tamo se još 2017. počinje okupljati jedan vrlo zanimljiv generacijski sraz dizajnera i umjetnika. To je dovelo do kreiranja novog kolaboracijskog prostora M28, čiji sam bio jedan od pokretača. Iako nisam više u Zagrebu, neizmjerno mi je drago da kolektiv i dalje djeluje, kolaborira i educira te sam ponosan što sam mogao biti jedan od začetnika te priče. U međuvremenu sam se povukao u daleko manju sredinu, u Vinodolsku dolinu, gdje nastavljam profesionalni rad te uživam u prirodi i hrpi hobija. Od nedavno sam se zaludio sintisajzerima i dizajnom zvuka, to je recimo neka najnovija opsesija.
► Kako si uopće došao na ideju stvaranje Inktrapabooksa? Kada je sve krenulo i koliko već traje te što su bili neki prvi triggeri i suradnje za pokretanje projekta?
Bojan Crnić: Tijekom zadnjih dvije-tri godine boravka u Zagrebu ideja mi se stalno motala po glavi, iako ne skroz definirana. Iz tadašnje situacije se činila kao prevelik pothvat, pa je dugo i ostala samo ideja, premda sam već tada dobivao vrlo ohrabrujuć i pozitivan feedback od strane kolega s kojima sam ju komunicirao. Svakako je postojala spoznaja o problematikama vidljivosti i distribucije domaćeg izdavaštva, isprepletena sa strašću prema dobro dizajniranoj knjizi. Nakon zagrebačkog potresa sam se igrom slučaja i neplanirano doselio u Vinodol gdje je, uz više slobodnog vremena i procesuiranje iskustava zadnjih 10-ak godina Zagreba, realizacija ideje postala realniji pothvat. Nakon faze detaljne razrade i definiranja, pripreme za lansiranje projekta su trajala oko godinu dana, a webshop je službeno bio online 1. listopada 2022.. Projekt je lansiran s daleko manje izdanja, ali s već dobrom podrškom relevantnih izdavača. Ustvari, nije bilo neke početne suradnje kao triggera koji je doveo do ideje, ideja je bila trigger za sve suradnje. Doslovno sam bio samo pojedinac s idejom, koju sam smatrao nužnom realizirati. Znao sam da me čeka ogromna hrpa posla i istraživanja te da je skok u nepoznato, ali kapaciteta imam. Da nisam pokušao bih se vjerojatno do kraja života pitao što bi bilo kad bi bilo.
Knjiga kao proizvod me uvijek privlačila primarno zbog svoje pozicije u samoj dizajnerskoj struci jer ju vidim kao vrlo zanimljiv spoj grafičkog i produkt dizajna. Knjiga je daleko više od samog medija za prenošenje sadržaja. Ona je taktilno i vizualno iskustvo gdje, uz dizajnerski senzibilitet, treba pristupiti s većim tehničkim predznanjem nego kod većine drugih tiskanih medija vizualne komunikacije. Kada to uzmemo u obzir i povučemo paralelu s trenutačnim kapitalističkim pristupom oko masovne produkcije knjiga koje u većini slučajeva u potpunosti zaobilaze dizajn kao struku, onda je jasno da nešto ne štima i da nije samo struka zakinuta tim pristupom nego i šira javnost, koja nema optimalan pristup pravom mediju te se nema priliku niti educirati o tome kakav bi trebao ili mogao biti. S druge strane izdavači, koji vrednuju dizajn kao struku, često nemaju adekvatne kanale za plasiranje produkta prema javnosti, pa te publikacije nerijetko padnu u zaborav nakon spominjanja na promocijama i sličnim manifestacijama. To je, ustvari, totalno naopačke, jer su iste producirane da bi arhivirale sav taj relevantan sadržaj te ga dugoročno dale u ruke javnosti. Recimo da je Inktrap u suštini ideja kako pokušati premostiti taj bezdan između dvije krajnosti. Ali ne samo to, želja mi je bila stvoriti i platformu gdje su spomenute publikacije okupljene i svima dostupne prvenstveno za istraživanje, uz laku opciju nabavke. Inktrap svakako u budućnosti vidim kao place to be za svaku domaću dizajniranu knjigu.
► Posebno mi je zanimljiv ovaj aspekt gdje projekt otvara prostor širenja publike odnosno korisnika/kupaca samih knjiga… Da one ne ostaju nevidljive i nedostupne javnosti, u skladištima i na policama, kao što je to inače slučaj. Kako to komentiraš?
Bojan Crnić: Mislim da je to ustvari pitanje logistike. Uglavnom su sve knjige u trenutačnom Inktrap katalogu nezavisno izdate… od strane ustanova, institucija, udruženja i sl. Što u većini slučajeva znači da je njihova produkcija financirana unutar vezanih projekata tj. te knjige nisu producirane primarno da bi stvorile kapital ili nadoknadile produkcijske troškove. Pa kao takve nemaju nikakvu logistiku za period nakon njihove produkcije. Tu dolazimo do ekonomičnosti odnosno neekonomičnosti za izdavača, koji da bi tu publikaciju dugoročno približio javnosti, mora kreirati webshop, uložiti u adekvatnu ambalažu za pakiranje, sklopiti ugovor s dostavnom službom, prilagoditi računovodstvo, ulagati u promociju i još bezbroj vezanih sitnica. Izdavač primarno ne funkcionira da bi izdavao publikacije, njegove publikacije su nusproizvod projekta kojim se on primarno bavi. S druge strane, jer ta publikacija nije isključivo kapitalistički proizvod, u njenu produkciju i dizajn se najčešće ulaže više nego u onu koja se producira da bi stvorila kapita. Zato je sama po sebi kvalitetnija i ima veću vrijednost. Inktrap je tu, između ostalog, da riješi izdavaču navedene problematike i kreira zajedničku platformu za sve izdavače čije publikacije njeguju dobru dizajnersku praksu, gdje će te publikacije napokon biti dostupne i tako približene javnosti.
► Kako je nastalo samo ime projekta?
Bojan Crnić: Izraz ink trap koristim kao sinonim za knjigu… knjiga kao zamka za tintu. Ali taj je izraz u suštini tipografska terminologija. Znači namjerno kreiran negativan prostor u uglovima slova da bi se u procesu tiska tinta zarobila i ne razlila u neželjena područja tj. da bi tekst na otisku bio oštriji. Danas su tiskarski strojevi daleko napredniji pa se taj pristup kod izrade tipografije koristi isključivo stilistički. Ime je ustvari nastalo totalno random… nisam imao konkretnu ideju za naziv, a morao sam nekako imenovati sve, ne samo projekt nego i novootvorenu tvrtku, te je morala postojati i slobodna domena. Znao sam da želim naziv na neki način vezan za knjigu iz perspektive struke pa sam počeo izbacivati sve dizajnerske, tipografske i tiskarske termine koji su mi pali na pamet, dok mi jedan nije zazvonio. Odmah sam u glavi vidio sinonim i skicu za logotip.
► Tko sve stoji izaInktrapbooks, iza čitavog vizualnog identiteta, weba, komunikacije projekta, fotkanja i produkcije, postoji li još neka ekipa u timu uz tebe?
Bojan Crnić: Inktrap je one man band. Sve radim u potpunosti sam… od identiteta, dizajna i održavana weba, fotografiranja, uredništva, dokumentacije, birokracije, istraživanja, komunikacije s kupcima i izdavačima, pakiranja narudžbi… sve..! Shout-out mojoj dragoj djevojci Aleksandri-Ani Buković prvenstveno za svu moralnu podršku, ne bih mogao bez nje. Ana je, kao i ja, često u vlastitim projektima i poslu preko glave, ali mi, kad stigne, najviše pomogne oko društvenih mreža. Taj dio mi nije baš drag pošto i privatno nisam već godinama aktivan član istih.
Sada nakon godine dana vidim da je maksimalan potencijal projekta vrlo teško ostvariti sam, pogotovo uz freelance dizajn od kojega moram živjeti… Ali što je tu je, hrpa posla i sredstava je već uložena, gura se i nema natrag. Nije problem komunicirati s ljudima, istraživati nove knjige… to je čar Inktrap-a, ali je realno i najmanji dio posla. Sve u svemu, baza priče je entuzijazam i želja da se nešto pozitivno napravi, što je glavni vjetar u jedrima.
► Koliko izdanja danas broji Inktrapbooks biblioteka, koje sve niše stvaralaštva predstavlja? Ako razmišljaš o budućnosti projekta, u kojim smjerovima bi volio da se razvija i otvara dalje?
Bojan Crnić: Do danas sam skupio oko 140 naslova koji se primarno protežu kroz niše suvremene umjetnosti, dizajna, ilustracije, fotografije, povijest, filma i videa pa sve do glazbe, politike, teologije i proze. Od nedavno su dostupne i publikacije na temu arhitekture, primarno zbog ove naše suradnje i vaše knjige Grad je sinteza. Ovih dana sam ugovorio i suradnju s Udruženjem hrvatskih arhitekata, gdje će se ta kategorija s vremenom još puniti što me svakako veseli. Također trenutačno obrađujem i četiri vrhunske nove Oazine ilustrirane knjige, koje će uskoro biti online. Iskreno, volio bih da Inktrap bude mjesto čim šireg spektra stvaralaštva, gdje postoji samo jedno pravilo, da publikacija njeguje dobru dizajnersku praksu. Igrom slučaja su knjige ranije navedenih niša uključene u biblioteku, što je samo pokazatelj koje niše cijene i produciraju dizajniranu knjigu. Ustvari, što je vrlo zanimljivo, katalog se s aspekta tema kreira sam, vođen jedinom smjernicom – dizajnom.
► Kakav je interes inozemne publike za publikacije na engleskom? Što bi rekao, koliko potencijala ima taj smjer, otvaranja ovakvog projekta za inozemnu zainteresiranu publiku?
Bojan Crnić: Veći dio kataloga se sastoji od dvojezičnih ili dvojnih izdanja te potencijal i interes svakako postoji, jer je velika većina ovih knjiga neistražena inozemnoj publici. Šira javnost kod nas ne zna za većinu njih, a kamoli netko izvan granica. Problem je kako doći do te publike. Već imam opciju primanja narudžbi iz svih većih EU zemalja, ali bih se volio i infiltrirati u specializirane fizičke bookshop-ove kojih svakako ima i koji su vrlo zanimljivi ciljanoj publici. Inktrap može vrlo lako funkcionirati i kao generalni kanal distribucije domaće dizajnirane knjige prema van. Ali o tom potom, svakako radim na tome i recimo da je ta ideja under construction i da sam u fazi istraživanja terena. Jedna stvar koja me već lagao frustrira je dostava i nabavka izdanja iz Ex-Yu zemalja, gdje se nalazi veliki dio ciljane publike i izdavača. Cijene dostava prema tim zemljama su bezobrazne, a dopremanje izdanja dodatno prolazi i proces carinjenja. Nažalost sam morao propustiti priliku suradnje s jednim relevantnim izdavačem iz Beograda, čija bi izdanja bila ekskluzivna u Hrvatskoj uz opciju nabavke u EU, gdje bi se i platforma proširila s nacionalne na regionalnu. Većina webshopova kod nas ima sličan problem i nadam se da će ta situacija u budućnosti postati manje suluda te da ću se moći otvoriti i prema tim regijama.
► Postoji li uopće neki sličan projekt u Hrvatskoj? Koje su alternative za (online) kupnju nekih od ovih knjiga, osim kod samih udruga/izdavača ili ovih uobičajenih specijaliziranih knjižara?
Bojan Crnić: Koliko sam ja upoznat nitko ne radi nešto ni približno slično. Nisam niti izvan granica Hrvatske našao istu praksu. Vani naravno postoje webshopovi gdje možeš naći opširan katalog dizajniranih knjiga, ali to su knjige velikih svjetskih izdavačkih kuća koji dizajnirane knjige produciraju ciljano i to im je niša. Jedina druga platforma gdje znam da postoje ideološki dodirne točke je Printed Matter iz New Yorka koja datira još iz 70-ih. Oni su vodeća globalna neprofitna organizacija za skupljanje i promociju umjetničkih knjiga. Postoje i kod nas, naravno, nezavisni izdavači koji plasiraju vlastita izdanja, ali oni su na njih isključivo i orijentirani. Što se tiče Inktrap kataloga, ako govorimo o dostupnosti knjiga online u stilu webshopa, veći dio publikacija je ekskluzivno dostupan samo kod mene. Online prodaja koju prakticira većina ciljanih izdavača je: “pošaljite nam mail ako ste zainteresirani”. Budimo realni, to nikome ne ide na ruku i nikada nije bio efikasan način distribucije. On je nedefiniran i neekonomičan za kupca… a svakako i za izdavača, zbog svih ranije spomenutih logističkih potreba. Dok se samo dogovore detalji takve transakcije i izdavač organizira računovodstvo, ambalažu i dostavu, kupac je preko Inktrap-a realno već naručio i dobio knjigu, kroz njemu komotnije iskustvo te otkrio još nekolicinu novih izdanja i izdavača po putu. S druge strane, npr. Oaza ima vlastiti webshop, logistiku i trenutačno veći reach od mene te im ja realno ne trebam za distribuciju, ali su one bile jedne od prvih izdavača koje su podržale projekt iz drugih vrijednosti koje Inktrap kao zajednička kurirana platforma ima, na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Kada dodatno uzmemo u obzir da je Inktrap mjesto gdje kupac može odjednom s nekoliko klikova istražiti i naručiti spektar koji uključuje npr. bijenalni Pregled hrvatskog dizajna Hrvatskog dizajnerskog društva, kompletan Kontejnerov Device_art paket, kataloge 25 fps festivala s uključenom torbom, Oazinu „Detektivsku agenciju za praćenje ptica“ u hrvatskoj i engleskoj verziji te Katalog drvenih barki Muzeja Grada Crikvenice… opcije takve košarice svakako nema nigdje drugdje u Hrvatskoj, niti online niti u fizičkom obliku.
► Kakve su bile reakcije samih izdavača, udruga i projekata? Javljaju li ti se sami, koliko je njima ovaj prostor za prodaju važan i pruža im nove kanale distribucije?
Bojan Crnić: Iskreno, reakcije izdavača su bile više nego pozitivne. Pogotovo kad uzmemo u obzir da je moj pristup bio doslovno pecati iz vedra neba u njihove inboxe s nekom random pričom o webshopu domaćih dizajniranih knjiga, koje mi oni moraju poslati na slijepo uz obećanje da ću ih ja učiniti dostupnima online u njihovo ime. I svakako im veliko hvala što su prepoznali projekt i objeručke ga prihvatili. I meni i njima je priča bila kompletno nova, vjerujem i s dozom opravdanog skepticizma s njihove strane u početku, ali i sami su ili prepoznali problematiku vlastite distribucije ili potencijal platforme ili oboje. Najčešća situacija za sada je da ja kontaktiram, čisto iz razloga jer je projekt nov i izdavači još nisu upoznati s onim što im Inktrap može ponuditi i što on uopće jest. Iz godine pripreme projekta postoji naravno i hrpa mailova na koje nikada nisam dobio odgovor, što je također očekivano za svaki nov i inovativan projekt. Ali javljaju se već i izdavači sami, i mislim da će s vremenom ta praksa postati glavni način sklapanja suradnji. Baš takvim pristupom ugovaram suradnju s jednom zadarskom udrugom za uvrštavanje njihove knjige koja je pred koju godinu nagrađena „Grigor Vitez“ nagradom za najbolje ilustriranu knjigu.
Vjerujem da je izdavaču svaki kanal distribucije iznimno važan, bio jedini ili dodatan. Ako taj kanal funkcionira i ekonomičan je, naravno. Uostalom, apsolutno nitko nema korist od knjiga koje skupljaju prašinu po policama i skladištima.
► Koliko ti je važno kuriranje same ponude, je li dizajnerska izvrsnost odnosno dobre dizajnerske prakse osnovni segment selekcije pri odluci koje ćeš publikacije zastupati/prodavati?
Bojan Crnić: To i je ustvari jedino važno, ali ne i rigorozno. Tko sam ja da nekome kažem da je njegova publikacija na ovom ili onom nivou dizajnirana? Ali praksa i struka postoji kao vodilja, a knjiga je medij koji ima pregršt elemenata gdje dizajner djeluje senzibilitetom i predznanjem. Od samog layouta, izbora i sparivanja tipografije, preko uređenja bloka teksta do izbora formata, papira, tiska, uveza, dorada… Knjiga zato i je tako zanimljiv produkt za dizajnirati, i vidi se kad je dizajnirana, kad je pokušana biti dizajnirana i kad nije dizajnirana. Između ostalog, sve publikacije u katalogu su predstavljene ili na relevantnim dizajnerskim izložbama ili su potpisane od relevantnih i recentnih dizajnera… što opet nije glavna vodilja niti uvjet.
► Jesi li uopće otvoren za prijave, ili preferiraš svoj urednički pristup, da se isključivo ti direktno javljaš izdavačima i projektima?
Bojan Crnić: Svakako sam otvoren za sve komunikacije. Mislim da je na prvi pogled jasno, nakon što se samo pregleda katalog i pročita ovaj razgovor, o čemu se radi i kakve publikacije zastupam. Očiti osnovni preduvjet je kolaboracija s profesionalnim i kvalificiranim dizajnerom tijekom produkcije publikacije. Također, ne moramo ugovarati suradnju za kompletne kataloge izdavača, nego samo za određena izdanja, sto je već slučaj u nekim situacijama. Najčešće izdavači i sami odmah predstave odgovarajuća izdanja, pogotovo u situacijama gdje nema konstantne kolaboracije s jednim dizajnerom na svim izdanjima… npr. muzeji i kulturne ustanove pod lokalnim samoupravama često imaju takve nekonzistentne kolaboracije, a iznenadio bi se brojem kvalitetnih izdanja za koje online nema nikavih ili minimalnih informacija. Svi zainteresirani izdavači, institucije, udruge, kolektivi i svi koji se prepoznaju u ovoj priči, pa i specializirane fizičke knjižare koje bi željele u ponudi imati Inktrap inventar, se naravno uvijek mogu javiti na [email protected], bez obaveza, s bilo kojim upitom. Suradnja i komunikacija je uvijek prijateljska i s ciljem obostranog zadovoljstva.
► Postoji li neki vremenski okvir na koji si fokusiran po pitanju produkcije, biraš li samo suvremeno stvaralaštvo, ili ima prostora i za neke arhivske primjerke i knjige?
Bojan Crnić: Ne postoji. Ono što danas nije suvremeno je nekada bilo suvremeno i predstavlja duh tog vremena. Trenutačno se u ponudi nalaze publikacije koje datiraju i do 2004. godine. To su nekorištene knjige, izdate skoro 20 godina ranije nego sam uopće zamislio projekt. Mogli bi ih već i popularno nazvati new old stock. Inktrap svakako vidim i kao digitalnu arhivu. Dio već sada rasprodanih izdanja na platformi su rasprodana zauvijek i neće nikada biti reizdana. Nekih pak izdanja imam samo nekoliko na lageru koji su jedini i zadnji dostupni primjerci javnosti općenito. Ali ne želim ih brisati iz kataloga kada postanu nedostupni jer mislim da bi bilo šteta javnost uskratiti dokumentacije o tim izdanjima. Za sada je još rano, ali svakako će platforma u budućnosti imati i samo arhivsku sekciju posvećenu tim naslovima.
Ako misliš na ponudu antikvarijatskih primjeraka, to svakako imam na umu. Čak je bila i jedna od glavnih točaka u ranim razradama ideje, ali za sad sam ograničen samo s komisijskom suradnjom pa mi to otežava situaciju. Također želim otvoriti i platformu umjetnicima kao fizičkim osobama, koji sami produciraju limitirane serije umjetničkih publikacija i umjetnički tisak općenito. U komunikaciji sam s nekoliko njih, ali za sada nailazim na probleme oko logistike i načina isplata komisija. Ideja i potencijala ne nedostaje, samo moram još istražiti teren i pristupiti adekvatno.
► Možeš li uopće danas, nakon više od godinu dana projekta, govoriti o nekoj popularnosti – koje vrste knjiga bolje prolaze, koje kategorije su najpopularnije, prodaju li se više u HR ili izvan… Koji je neki generalni feedback nakon proteklog vremena i uhodavanja projekta?
Bojan Crnić: Recimo da sve ide u nekim valovima i nije još definirano, a velika većina narudžbi je svakako nacionalna. U početku je bilo očito da se narudžbe dosta baziraju na usmenoj predaji. Netko npr. naruči paket u jednoj regiji, sljedećih nekoliko ide u tu istu regiju. Sada je puno šarenije, ima i kupaca povratnika koji naručuju već nekoliko puta što je znak da nešto očito radim dobro. Imao sam i nekoliko narudžbi prema lokalnim i nacionalnim knjižnicama što me ugodno iznenadilo. Jedna zanimljiva stvar, koja se konstantno dešava, je da šaljem narudžbe ne samo u iste gradove nego i na adrese udaljene praktički nekoliko ulica od adrese samog izdavača, do kojeg se može doslovno prošetati. To samo pokazuje koliko je ova zajednička platforma pristupačnija kupcu. On na Inktrap-u ima daleko komforniju opciju informiranja i nabavke. Dodatno, uz ono što ciljano traži, može istraživati još stotine drugih naslova te se tako upoznaje i sa stvaralaštvom drugih izdavača… što svakako nije opcija kanala distribucije koji nisu zajednički.
Feedback od izdavača, kupaca ali i od struke je samo pozitivan i ohrabrujući, uz izjave tipa “ovako nešto treba”, “kako se ovoga netko nije prije sjetio” i sl. Moj feedback je da sam prvenstveno sretan što sam prepoznao problematiku, što mogu bez sumnje sada potvrditi i što djelujem na rješavanje te problematike. Također mi je neizmjerno drago da sam u potpunosti sam, na neprovjerenoj ideji i terenu, od nule i bez ikakve šablone stvorio inovativnu nacionalnu platformu, koja realno vrlo dobro funkcionira, uz nadu da će s vremenom broj izdanja i narudžbi samo rasti za dobrobit struke, izdavača i javnosti. Svakako to još nije to i potencijal je daleko veći, a priča mlada. Realno treba još vremena da se pročuje, pogotovo jer nemam kapitala za ulaganje u marketinške i promo kampanje.
► Razmišljaš li možda o nekom vlastitom izdavačkom projektu, suradnji, collabu, knjizi…?
Bojan Crnić: Vlastito izdavaštvo bi bilo izvrsno, ali moram za sada biti realan. Za početak se moram prestati financirati iz svog privatnog džepa :D. Ali šalu na stranu, mislim da je to vrlo logična budućnost. Zanimljiva mi je ideja izdavanja godišnjeg ili bijenalnog magazina, kao kataloga ili retrospektive produkcije domaće dizajnirane knjige, gdje bih i porazgovarao s dizajnerima o njihovom procesu, ubacio koji autorski tekst, približio tehničke pristupe kao edukaciju studentima… moglo bi to biti dosta dobro. Trenutačno ne idem samoinicijativno prema realizaciji spomenutog jer mislim da moram još dosta raditi na postojećim planovima i modelu. Ali sam otvoren za dijaloge tog tipa ako se pruži prilika, naravno. Uskoro krećem i sam dizajnirati knjigu za stalnog klijenta koja će biti automatski distribuirana preko Inktrap-a, što je sigurno jedan oblik suradnje koju ne bih mogao imati bez ove platforme. I naravno, veliki san je otvoriti vlastitu fizičku knjižaru… što je za sada svakako samo san.
► Kako gledaš na poziciju izdavaštva u Hrvatskoj danas, u ovoj nama interesantnoj niši vizualnih umjetnosti, dizajna, fotografije, arhitekture…?
Bojan Crnić: Realno, ako gledamo samo knjigu kao produkt, u globalu ta niša kod nas najbolje parira jer pristupa produkciji publikacija onako kako se treba pristupati. Sadržaj i dizajn su iznimni i stoje rame uz rame publikacijama na kontinentu i šire. Imamo i dobar broj sposobnih tiskara pa su sve te publikacije producirane u Hrvatskoj. Što znači da pričamo o u potpunosti domaćem proizvodu koji s jednim medijem predstavlja multidisciplinarni spektar domaćeg stvaralaštva, što je svakako bitno istaknuti. Ako gledamo na koji način taj produkt dolazi u ruke javnosti za koju je primarno i produciran, što smo već ranije diskutirali, onda ne parira baš dobro. Kako vidim iz vlastitih istraživanja neke manje i nezavisne izdavačke kuće i izvan spomenute niše, koje uglavnom imaju daleko bolje organiziranu logistiku, sve više prepoznaju vrijednost kolaboracije s dizajnerima, umjetnicima i ilustratorima. Podižu razinu produkcije vlastitih izdanja jer vide da nije samo sadržaj relevantan faktor koji knjigu čini primamljivu publici te se tako žele istaknuti.
Mislim i da je javnost već lagano zasićena knjiga s kioska i digitalnih izdanja, te počinje vrednovati knjigu kao kvalitetno taktilno i vizualno iskustvo. Tako da ću se usuditi reći da sve skupa ide prema nekoj svjetlijoj budućnosti. Dok jednog dana ne stignemo u novo zlatno doba knjige, kada će ona postati reinkarnirani medij i niša sama po sebi, kao što je postala gramofonska ploča, što je po mojem sudu samo pitanje vremena u svijetu koji je sve više zasićen ekranima i digitalnim sadržajem.
► Za kraj, možeš li nam izdvojiti neki svoj osobni izbor tri preporuke za knjige koje se trenutno nalaze gore, da bi bile tvoj urednički prijedlog čitateljima/icama Vizkulture?
Bojan Crnić: Uf… najteže pitanje, koje sam znao da ćeš pitati 🙂 Ali eto, navesti ću jedan po meni vrlo relevantan naslov za struku te s ostalim naslovima pokušati približiti čitatelje širokom spektru kataloga koji sadrži pregršt naslova raznih tematika te ih pozvati na daljnje istraživanje kolekcija, dizajnera i izdavača koju su predstavljeni na inktrapbooks.com platformi. Svaka narudžba je prvenstveno podrška izdavaču, ali i platformi da može nastaviti djelovati te rasti.
/1/ Robert Bringhurst – Elementi tipografskog stila – Sveto pismo tipografije. Po meni obavezno štivo za svakog dizajnera i topla preporuka svim autorima, urednicima, novinarima tj. svima koji se bave bilo kojim oblikom formatiranja teksta. Od nedavno dostupna i na hrvatskom jeziku zahvaljujući Hrvatskom dizajnerskom društvu.
/2/ Oaza&Sons edicija – ovdje malo varam jer navodim kompletnu ediciju, ali koje god naslove odaberete nećete fulati. Edicija se sastoji od knjiga za najmlađe (i one koji se tako osjećaju). Za opis najbolje da citiram samu Oazu: „Edicija donosi seriju inteligentnih i inspirativnih ilustriranih knjiga za djecu i odrasle. Serija je proizašla iz vjere u transformativnu moć dječje književnosti, u njeno istovremeno djelovanje kao umjetnost, kao pedagogiju, kao etiku i kao političku praksu.“ Oazu moram svakako spomenuti na ovoj listi, jednostavno rade najbolje stvari kod nas po mom mišljenju. Izvrstan pristup dizajnu, produkciji i kolaboracijama. Obavezno bacite oko i na sva ostala Oazina izdanja!
/3/ Jazz Beat kolekcija – opet varam! Izdvajam „Jazz-beat“, kolekciju posvećenu pisanom utjelovljenju Jazz glazbe. Domaći tekstovi i prijevodi svjetskih bestseller-a izdani od strane kultnog riječkog antikvarijata Ex Libris.
Za informacije o novim izdanjima zapratite Inktrapbooks i na instagramu
Zahvaljujemo Bojanu na ustupljenim vizualnim materijalima
