Umjetničku organizaciju Atelijeri Žitnjak osnovala je 2004. godine grupa umjetnika u kompleksu stare osnovne škole na Žitnjaku. Zagrebačka kulturno-umjetnička scena već je krajem 1990-ih godina bila obogaćena djelovanjem različitih umjetničkih organizacija, kolektiva ili pak samostalnih umjetnika, no motivacija za pokretanjem Atelijera Žitnjak primarno je bila povezana s problemom nedostatka odgovarajućih prostora za rad. Tako je udruženim snagama grupa umjetnika dobila na korištenje prostor nekadašnje škole na Žitnjaku. Naziv Centar periferije skovao je umjetnik Zoran Pavelić, ujedno jedan od korisnika prostora, a riječ je o njegovom radu na glavnom ulazu u Galeriju AŽ koja je tijekom vremena postala važno čvorište suvremenih umjetničkih praksi. Ekipa sa Žitnjaka svake godine tradicionalno priređuje Dane otvorenih vrata, kada je moguće napraviti đir po umjetničkim ateljeima, upoznati umjetnike/ice, sudjelovati u raznim programima i, naravno, sve to uz neizostavno iće i piće. Opuštena atmosfera, otvoreni pristup, a opet visoko profilirani i kvalitetni izložbeni program čine Atelijere Žitnjak jedinstvenim mjestom na mapi grada Zagreba. O programu Galerije AŽ razgovaramo s njezinom voditeljicom, Mirnom Rul.
► Kakva je bila klima u polju kulture na prijelazu stoljeća i koliko je umjetnicima bilo zahtjevno izboriti pravo na korištenje prostora?
Mirna Rul: Teško mi je govoriti o tome kakva je klima bila na prijelazu stoljeća kad su u pitanju prostori za rad umjetnika jer se u to vrijeme još nisam bavila ovim poslom, niti poznavala mnogo umjetnika u potrazi za atelijerima, no pretpostavljam da situacija nije bila puno drugačija od današnje. Atelijera je malo i umjetnici koji su tek završili umjetničke akademije, no i oni stariji, ne mogu lako doći do prostora za rad koji bi bio prihvatljiv u financijskom i prostornom pogledu.
► Krajem 20. stoljeća diljem Europe bilježimo značajnu transformaciju industrijskih zona u kulturno-umjetnička središta. U gradovima poput Berlina ili Barcelone nailazimo na brojne primjere prenamjene napuštenih tvornica ili skladišta. Koji su bili uzori za pokretanje AŽ-a i što je pokretanje takvog prostora značilo za revitalizaciju Žitnjaka?
Mirna Rul: O uzorima za pokretanje AŽ-a valjalo bi pričati s njihovim pokretačima. Naime, Grad Zagreb je umjetnicima na korištenje dao staru školu u Petruševcu, a umjetnici su potom, smjestivši se u tamošnjim atelijerima, pokrenuli Umjetničku organizaciju Atelijeri Žitnjak. Osobno mislim, no možda sam u krivu, kako nije bilo nekih posebnih uzora, već se jednostavno stvorila prilika za takvo što, bez ikakvih pretenzija da se oponašaju primjeri iz Berlina ili Barcelone. Bilo bi pretenciozno reći, pa ček i neistinito, da je “oživljavanje” stare škole imalo nekog utjecaja na revitalizaciju Žitnjaka. Mogli bismo, u najboljem slučaju, reći da se malo pomalo, kroz programe koji potiču razvoj kulture i umjetnosti u lokalnoj zajednici, puževim koracima, ostvaruje izvjestan suživot žitnjačkog kvarta i umjetničke organizacije.
► Galerija AŽ osnovana je 2005. godine kao višenamjenski izložbeni prostor u kojem je do danas održan niz izložbi i drugih kulturnih događanja. Koja je bila izvorna koncepcija pokretanja galerije i je li cjelogodišnji program bio kuriran ili više stvar međusobnog dogovora? Koje su upečatljive izložbe realizirane u prvim godinama djelovanja galerije?
Mirna Rul: Program Galerije AŽ svake godine odabire Umjetnički savjet. Savjet se sastaje početkom ljeta, te svaki od njegovih članova predlaže nekoliko umjetnika i umjetnica. Potom se diskutira te se zajedničkim dogovorom odabiru oni koji će izlagati sljedeće godine. U posljednje vrijeme, to je osmero umjetnika i umjetnica, koje zatim kontaktiramo i pozivamo da izlažu u AŽ. Ono što je od samog osnutka galerije bilo za nju karakteristično jest to da su sve izložbe producirane upravo za Galeriju AŽ, dakle uvijek je bila riječ o novim produkcijama. Također, tijekom godina postignut je dogovor među članovima Savjeta da se umjetnici, u pravilu, ne ponavljaju. No, s vremena na vrijeme, to se pravilo prekrši, ako je neki umjetnik nakon prvog izlaganja učinio neki pomak u svom izričaju, te ga poželimo ugostiti još jednom.
Bilo je mnogo site specific izložbi koje su se često doticale teme perifernosti i marginalnosti, kako i priliči ovoj umjetničkoj enklavi koju nazivamo Centrom periferije, prema radu Zorana Pavelića, jednog od članova Umjetničke organizacije AŽ. Nepravedno bi bilo izdvojiti samo neke od tih izložbi.
► U posljednjih dvadeset godina nekoliko se kustosa/umjetnika izmjenjivalo na poziciji voditelja/ice galerije. Kada si ti preuzela ovu ulogu i kako se, prema tvojem mišljenju, mijenjala koncepcija galerije tijekom godina?
Mirna Rul: Sa AŽ surađujem odavno, još dok je voditeljica Galerije AŽ bila Kata Mijatović. Tada sam povremeno pisala projekte za AŽ i osvojila značajnija sredstva od Zaklade Kultura nova, dvije godine zaredom, što je omogućilo AŽ-u da realizira uređenje i opremanje atelijera za rezidencijalne umjetnike u prostoru koji je dugo bio neiskorišten i u kojem su se skladištile stvari koje više nikome nisu bile potrebne. Taj prostor umjetnici su nazivali “buksom”, a naziv atelijera za gostujuće umjetnike i dan danas nosi taj neformalni naziv. Uređenje ove prostorije omogućilo je AŽ-u da se odmakne od isključivo galerijskog sadržaja te proširi svoj program na brojne nove projekte. Kada je Kata otišla u mirovinu, bilo mi je ponuđeno mjesto voditeljice AŽ, no tada ga nisam bila u mogućnosti prihvatiti iz privatnih razloga. Nakon odlaska Bojana Krištofića koji je, naslijedivši Katu, pokrenuo neke nove programe, prihvatila sam vođenje Galerije AŽ u rujnu prošle godine. Što se tiče koncepcije galerije, ona se, naravno, mijenjala jer svaki voditelj donese nešto svoje, a svaki je od voditelja imao i sasvim drugačiji senzibilitet od onog prethodnog, pa je razumljivo da se program tijekom vremena mijenjao, što nije loše.
► U kojoj se mjeri sastav grupe umjetnika na Žitnjaku promijenio, odnosno tko sve danas djeluje u prostoru Atelijera? Jesu li svi članovi AŽ-a uključeni u zajedničke aktivnosti? Kako uopće izgleda proces donošenja odluka na razini organizacije i kako kreirate godišnji program Galerije AŽ?
Mirna Rul: Sastav korisnika atelijera dosta se mijenjao tijekom dvadeset godina. Danas u prostorima AŽ-a atelijere koristi dvanaest umjetnika, no nisu svi jednako aktivni, niti su svi članovi Umjetničke organizacije AŽ. Umjetničku organizaciju čine njen predsjednik Alem Korkut, zatim Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Dražen Grubišić, Predrag Pavić, Boris Greiner, Vesna Pokas, Boris Cvjetanović, Vlasta Žanić, Hrvoje Mitrov, te pridruženi članovi – Marko Ambroš i ja. No, bez obzira na različitost i neovisno o tome je li tko član organizacije ili nije, ova zajednica sasvim skladno funkcionira.
► Premda ste primarno fokusirani na suživot umjetnika/ica s lokalnim kontekstom Žitnjaka, ipak ste uspješno ostvarili veze s različitim gradovima diljem Hrvatske, ali i šire. Koja je bila ideja pokretanja rezidencijalnog programa? S kojim središtima bilježite uspješnu suradnju? Koje bi izložbe izdvojila, a da su nastale tijekom rezidencijalnog programa u AŽ-u?
Mirna Rul: Ne bih rekla da su AŽ primarno fokusirani na suživot umjetnika/ca s lokalnim kontekstom Žitnjaka; točnije, smatram da je fokus tek u manjoj mjeri na tom suživotu. Naime, umjetnici koji koriste atelijere na Žitnjaku, svi redom renomirani umjetnici, fokusirani su na globalne fenomene, dok je Žitnjak, stjecajem okolnosti, tek mjesto gdje su svi oni pronašli svoj radni prostor. Program umjetničke razmjene između Zagreba i Düsseldorfa pokrenuo je Gradski ured za kulturu, dok je AŽ tek svojevrsni izvođač tog programa. Od strane AŽ-a je, pak, pokrenuta razmjena sa Sarajevom koju su dogovorili nekadašnji voditelj Galerije AŽ Bojan Krištofić i umjetnica Lala Raščić. Sljedeće godine neće je biti zbog renoviranja Laline kuće, u kojoj tijekom razmjene borave zagrebački umjetnici u Sarajevu. Ova razmjena, za razliku od one s Düsseldorfom, u sklopu koje umjetnici na obje lokacije borave po mjesec dana, traje dva tjedna te ne zahtijeva od umjetnika produkciju rada, već se oni prezentiraju u formi artist talkova ili otvorenog studija. Što se tiče izložbi realiziranih u sklopu jednomjesečnih rezidencija, one su često, logično, lošije kvalitete od izložbi koju su nastale kao rezultat dugotrajnijeg umjetničkog rada. Stoga ne bih posebno isticala niti jednu od tih izložbi. Vrijednost razmjena ne leži u produkciji izložbe na kraju rezidencijalnog boravka, već u upoznavanju umjetnika s lokalnom scenom i razmjeni iskustava.
► U 2022. godini pokrenut je projekt Arhiv Žitnjak u sklopu kojeg su Maša Borović i Maja Flajsig istražile povijest prostora Atelijera Žitnjak, ali i uključile lokalnu zajednicu u program i rad umjetničke organizacije. Tako je nastala i suradnja sa samoukim umjetnikom sa Žitnjaka, Darkom Pondeljakom, koji je upravo u Galeriji AŽ široj javnosti prvi puta predstavio vlastite radove. U kojoj mjeri lokalni stanovnici sudjeluju u kreiranju programa AŽ-a? Posjećuju li redovno program i kako uopće reagiraju na suvremene prakse koje gotovo u pravilu prikazujete u galerijskom prostoru?
Mirna Rul: Riječ je o projektu kojeg je u cijelosti vodio nekadašnji voditelj Galerije AŽ, Bojan Krištofić, sa svojim suradnicama. Nisam ni na koji način sudjelovala u tom projektu, pa ne bih o njemu ni govorila. A što se tiče pitanja o tome koliko lokalni stanovnici sudjeluju u kreiranju programa AŽ, rekla bih – nimalo. Atelijeri Žitnjak ne pretendiraju osmišljavati program zajedno sa stanovnicima ovog kvarta. Drago nam je kad nam ljudi iz kvarta dođu na neke programe, no osmišljavanje programa ipak je na nama. Susjedi sa Žitnjaka će svakako doći na događanja koja se u većoj mjeri odnose na neke kolaborativne prakse i koja se na ovaj ili onaj način dotiču Žitnjaka, dok će na druga događanja doći rijetko. Iluzorno je očekivati da će stanovnici Žitnjaka početi redovito dolaziti na izložbe u Galeriji AŽ.
► U publikaciji Žitnica umjetnosti na rubu grada – o školi, vrtovima i atelijerima saznajemo da prostor, kada je dobiven na korištenje, nije bio adekvatno opremljen, odnosno podovi nisu bili uređeni, a nedostajali su i radijatori. Koji su neki od najvećih izazova s kojima se susrećete u vođenju prostora AŽ-a?
Mirna Rul: Riječ je publikaciji koju su zajedno uredili Bojan Krištofić i Maja Flajsig te su, vjerujem, za potrebe publikacije razgovarali s korisnicima atelijera na Žitnjaku i o tome kakvo ih je stanje zgrade dočekalo kad su preuzimali atelijere. Ja zaista nisam u to upućena jer sam na Žitnjak počela dolaziti nešto kasnije. No, vjerujem da je bilo puno posla oko uređenja prostora stare škole, a ima ga još uvijek. Ove smo godine krenuli u značajne intervencije i preinake prostora i atelijera nekih bivših korisnika koji će, kad se jednom obnove i prenamjene, otvoriti mogućnosti za realizaciju novih programa. Riječ je ponajprije o programu Postdiplomski studio koji će, barem privremeno, mladim umjetnicima dati prostor za rad. Uvodimo i mnoge druge programe koji će se, proširivanjem ili zauzimanjem dosad nekorištenih prostorija, imati gdje odvijati, što će značajno obogatiti program AŽ. Ne vodim prostor AŽ-a, već Galeriju AŽ, no provodim programe, poput različitih radionica, koji se odvijaju i u drugim prostorima, ne samo u onom galerijskom. Također, pišem i provodim sve projekte za AŽ, pa na taj način sudjelujem i na osmišljavanju preinaka prostora AŽ-a, iako je to uvijek stvar čitave organizacije. Izazova ima, ali ih zajedničkim snagama uspijevamo prebroditi.
► Atelijeri Žitnjak aktivni su i u području nakladništva. Tko vodi brigu o objavljivanju publikacija i što je dosad objavljeno?
Mirna Rul: Što se tiče nakladništva, ne bih baš rekla da smo previše aktivni, objavljeno je svega nekoliko knjiga umjetnika i još poneka publikacija, no naglasila bih da svake godine izdajemo već prepoznatljiv žitnjački Almanah koji predstavlja široj javnosti aktivnosti UO Atelijeri Žitnjak koje su se odvijale tijekom prethodne godine. Urednik Almanaha je Boris Greiner, koji ujedno vodi brigu o njegovom tisku i nakladi.
► U suradnji sa studentskim portalom Kulturflux i udrugom Ured za fotografiju (portal Suvremena hrvatska fotografija) već četvrtu godinu zaredom provodite edukativni program Početnica likovne kritike koji je namijenjen onima koji su dosad imali malo ili nimalo iskustva s pisanjem u formi likovne kritike ili kratkog eseja. Zašto ste odlučili pokrenuti takav program i kakva su iskustva rada s mladima? Provodite li još neki edukativni program?
Mirna Rul: Program Početnice, kakvog sam ga naslijedila, bio je dosta fokusiran, uz likovnu kritiku, na novinarski pristup. U budućnosti bismo ga željeli modificirati i usmjeriti više ka kustoskim praksama. Veseli nas rad sa studentima/studenticama. Već sam ove godine uvela suradnju s Katerinom Dudom i Novim medijima na ALU, u sklopu koje su studenti osmislili i realizirali izložbu Križanja i krivudanja, sa Zoranom Protić s Arhitektonskog fakulteta koja je održala radionice za arhitekte te Vlastom Žanić i Olgom Majcen Linn koje su u sklopu svog kolegija pozvale studente na Žitnjak, gdje su zajedno s mentorima – već spomenutom Vlastom Žanić, Markom Markovićem i Sinišom Labrovićem održali performanse. Također, pokrenuta je i suradnja s riječkom akademijom, te smo ove godine imali i prvu studenticu-rezidenticu, koja je dva tjedna boravila u atelijeru, tj. “buksi” na Žitnjaku stvarajući novi rad. Stoga smatram da će se AŽ vrlo brzo usmjeriti ka radu s mladim umjetnicima, kustosima i likovnim kritičarima, što će predstavljati mali odmak od dosadašnjih praksi, iako će se kvalitetan galerijski program i već dobro uhodani programi i dalje nastaviti.
► Budući da Atelijeri Žitnjak djeluju već dva desetljeća, spremate već tradicionalne Dane otvorenih vrata. Navedena manifestacija je u prethodnim godinama bila tematski određena, stoga me zanima što ste pripremili ove godine?
Mirna Rul: Ove godine Dani otvorenih vrata posvećeni su upravo obilježavanju dvadeset godina postojanja UO Atelijeri Žitnjak. Uskoro ćemo najaviti program koji će se odvijati kako u AŽ, tako i u Klovićevim dvorima, gdje će se održati izložba svih nekadašnjih i aktualnih korisnika atelijera na Žitnjaku.
► Kako vidiš razvoj Atelijera Žitnjak u sljedećih nekoliko godina? Na kojim sve novim projektima ili inicijativama trenutno radite?
Mirna Rul: Početkom sljedeće godine Atelijeri Žitnjak dobit će nove, tj. obnovljene prostorije – polivalentan prostor koji će koristiti mladi umjetnici, ali i oni nešto stariji, a koji će se, prema potrebi, koristiti i kao alternativan galerijski prostor i prostor za projekcije, promocije, koncerte i predstave te atelijer/prostor za gostujuće umjetnike iz inozemstva. Prvi atelijer dodjeljivat će se na temelju natječaja kojeg ćemo uskoro raspisati. Planiramo pokrenuti i nove razmjene i rezidencije te interdisciplinarne programe. Nastavljamo suradnju s akademijama; osim zagrebačke i riječke, sljedeće godine i sa splitskom. Također, nastavljamo suradnju s drugim udrugama, konkretno Gretom, a Interface – interdisciplinarni umjetnički program fokusiran na istraživanje odnosa između novih digitalnih medija i analognih prepoznatljivih formi u umjetničkom stvaranju, ove godine, osim u Rijeci, održavat će se jednim dijelom i na Žitnjaku.
Žitnjak u budućnosti vidim kao dinamičan poligon za razvoj umjetničkim praksi i projekata te mjesto za edukaciju i “osnaživanje“ mladih umjetnika i kustosa, kojima ćemo, kroz nove programe, osigurati prostor i sredstva za produkciju umjetničkih radova, uz podršku starijih kolega, članova UO Atelijeri Žitnjak.
Razgovarala: Tena Starčević / tekstove i podcast razgovore ove autorice pronađite ovdje
Portreti: Maja Bosnić
Zahvaljujemo Mirni Rul i Galeriji AŽ na ustupljenim fotografijama izložbenih postava.
Tekst je dio projekta “Dijalozi u galerijama / Introspekcije galerijskog” sufinanciranog sredstvima Turističke zajednice grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH
