Malešnica je posljednji cjeloviti projekt stambenog kvarta izgrađenog u Zagrebu prije raspada Jugoslavije i primjer je kvalitetnog urbanističkog planiranja tadašnje periferije. Rad na izvedenom planu započeo je 1986., a dovršen 1987. godine da bi većina izgradnje bila dovršena do početka 1990-ih. Plan Stenjevca i Malešnice, uz niz ograničenja koja su pretvorena u nove prostorne kvalitete, označio je i u niz momenata specifične iskorake u dotadašnjoj praksi, ali ujedno i kraj jedne epohe odnosa prema gradogradnji koja je dokinuta promjenom političkog sustava. O nastanku Malešnice i Malešnici danas, drugim novim cjelovitim naseljima nastalim u vremenu Druge republike, ali i drugim zagrebačkim urbanističkim temama govori arhitekt i urbanist Ratko Miličević, s Damirom Rubešom glavni autor plana Malešnice.
Intervju je dio serije u suradnji Vizkulture i projekta Motel Trogir.
*Stenjevec-Malešnica, ortofoto, 1998.
► U vašem tekstu o Malešnici objavljenom u časopisu „Čovjek i prostor“ u vrijeme izgradnje kvarta, navodite da se takvi zahvati ne bi trebali nazivati – naseljem, već da trebamo i kroz terminologiju, način razmišljanja, prihvatiti da se gradi – grad. Možete li to dodatno elaborirati, odnosno reći koja su bila vaša polazišta u definiranju urbanističkog plana tog prostora?
Ratko Miličević: Prostor obuhvata novog urbanističkog plana zadan je Provedbenim urbanističkim planom (PUP) iz 1976. godine. Novi PUP izrađuje se deset godina kasnije, 1986. godine.
Na prostoru obuhvata plana bila je u tijeku priprema zemljišta prema Srednjoročnom urbanističkom planu (SPP) iz 1975. – 1980. godine, prije početka izrade izmjena i dopuna PUP-a iz 1976. Na prostoru postojeće niske stambene izgradnje na Malešnici cijelo vrijeme bila je u tijeku izgradnja obiteljskih kuća. Područje stare jezgre Stenjevca, iako dijelom pod arheološkom zaštitom, najvećim je dijelom planom bilo predviđeno za rušenje. Novim planom trebalo je povećati izgrađenost prostora predviđenog za novu višestambenu izgradnju, dakle povećati broj stanova u odnosu na stari plan. To je značilo smanjiti broj zgrada predviđenih za rušenje, i time postići ekonomičan odnos rušenja i nove izgradnje. Kako bi se omogućila etapna izgradnja većih poslovnih i javnih sadržaja urbanističkim rješenjem trebalo je te namjene razdvojiti i svakoj osigurati samostalnost u izgradnji.
Prostornim rješenjem nova izgradnje nadogradila je postojeću izgradnju Malešnice i Španskog, stvarajući oblikovno i funkcionalno prepoznatljive nove javne prostore izraženih oblikovnih karakteristika. Grad se gradi tako da se nova izgradnja „naslanja“ ili integrira na ili u postojeće izgrađeno urbano tkivo, a ne da se „preskaču“ prazni ili izgrađeni prostori grada kao što je bio slučaj kod izgradnje Prečkog, preskakanjem velikog dijela Trešnjevke, onako kako je Novi Zagreb preskočio Trnje, itd.
Na osnovi ovih polazišta i sugestija mjesnih zajednica, ostvarena je racionalizacija izgradnje i prostorno jedinstvenog urbanističkog rješenja.
Vremenska distanca od objavljivanja teksta koji navodite prevelika je i puno toga se promijenilo, stoga danas odgovoriti znači vratiti se unatrag 40 godina. To je nemoguće, ali izrečeno tada vrijedi i danas – voditi računa o kontekstu, o prostoru u kojem planirate novu izgradnju. Naselja se više ne grade. Sva nova naselja i novi gradovi planirani su na istim planerskim pretpostavkama i slične su urbane morfologije i tipologije, slične ili iste matrice organizacije novih prostora tog vremena. Ovdje govorimo o Zagrebu, ali na istim pretpostavkama su planirana nova naselja Ljubljane, Beograda, Sarajeva, Novog Sada čija organizacijska shema podrazumijeva rješenje pojedinih „naselja“ ili kazeta bez međusobnog prostornog, oblikovnog i funkcionalnog odnosa. Naselja se, u pravilu, programiraju kao samodovoljne cjeline s osnovnim sadržajem neophodnim za svakodnevni život kao što su vrtić, osnovna škola, poneki dućan, metri kvadratni zelenila po stanovniku. Naselja su programirana na 10.000 stanovnika. Između naselja su dilatacije širokih prometnica koje, doslovce, naselja dijele. Stanovnici pojedinih naselja, u pravilu, nemaju razloga otići u susjedno naselje. Danas se taj odnos promijenio izgradnjom trgovačkih centara multifunkcionalnog sadržaja kao što su kino, trgovina, ugostiteljstvo itd. U pravilu, razlozi odlaska u nova naselja su veliki trgovački centri koji rade svaki dan, nedjeljom i praznikom. Druge točke interesa ne postoje. U Zagrebu su unatrag pedeset godina realizirana dva nova značajna javna prostora, Jarun i Bundek. Novi javni objekti nisu primjereno smješteni poštujući „princip Lenucijeve potkove“ i smješteni su na vrlo neuglednim mjestima neuglednog okoliša. To je nedovoljno. I uređenju postojećih javnih prostora pristupa se tek povremeno, npr. za Univerzijadu, ali taj se urbani zahvat odnosi isključivo na centar grada. Pritom je naglasak na postojeći, ali to nije toliko značajno kao što bi bila gradnja novih javnih prostora.
► Kako je koncipiran urbanistički plan Malešnice?
Ratko Miličević: Polazne odrednice plana od kojih je povećanje izgradnje bilo najveći upitnik i problem, rezultat su dale tek nakon definiranog urbanističkog rješenja. Na urbanističko rješenje utjecalo je niz činjenica:
Staru jezgru Stenjevca treba nadograditi, a ne rušiti.
Novo naselje Špansko je realnost koju treba respektirati.
Buduća Moskovska ulica, današnja Ivane Brlić Mažuranić, je planska granica naselja, ali i spoj postojećeg i novog.
Niska izgradnja Malešnice je urbanistički definiran prostor koji je uz neke moguće korekcije moguće dograditi.
*Provedbeni urbanistički plan Malešnica, Urbanistički zavod grada Zagreba, siječanj 1977.
*Urbanistički projekt Malešnica, Interinžinjering, veljača 1979.
*“Bijela karta”, zadatak za novi provedbeni plan
Na početku rada postavili smo i razne odrednice:
Visine zgrada bit će približno iste, kao i u već izgrađenim okolnim naseljima, P+4 do P+5 uz napomenu da su moguća odstupanja.
Sve namjene koje po svoj funkciji zahtijevaju samostalan objekt uvijek će se planirati na zasebnoj parceli.
Važni javni prostori i objekti naselja oblikovat će se onim javnim i stambenim objektima koji će u sagledivo vrijeme, za pet do deset godina, biti realizirani.
Svi javni objekti za koje se u trenutku izrade plana ne zna buduća potreba, a ni namjena, kao ni vrijeme realizacije, mogu se graditi u planiranim parkovima i ostalim javnim površinama za koje je osigurana parcela.
Kod izrade projekata i urbanističkog rješenja osobito treba voditi računa o izgrađenosti i uređenju parka.
U mom rječniku taj način planiranja neizvjesne budućnost urbanistički definiranih prostora, koji neće biti ugrožen novom izgradnjom, zovem „poučak Lenucijeve potkove“ i planiranje regulacijskih osnova.
Arhitektonsko rješenje stambenih zgrada u blokovima zadano je isključivo programskim parametrima.
Oblikovanja dvorišta su posebni projekti.
Poslovni prostor planiran je u prizemljima stambenih objekata pretežno uz važne ulične poteze i uglove objekata.
Koncepcija rješenja tj. izvod iz Provedbenog urbanističkog plana „Stenjevec-Malešnica navodi da polazne odrednice plana određuju generalnu programsku i prostornu koncepciju. Urbanističkim rješenjem treba stvoriti prostorne specifičnosti ovog dijela grada kako u pogledu „općih slika“, tako i u detaljima.
Opću sliku karakteriziraju sljedeći prostori:
– Moskovska ulica/ Ivane Brlić Mažuranić, s budućim parkom između postojećeg naselja Špansko i Malešnice
– Novi trgovi čine specifične javne prostore
– Mramoračka ulica/ Ante Topića Mimare je linearni prostor koji spaja groblje u Stenjevcu, trgove, postojeću obiteljsku i novu višestambenu izgradnju Malešnice
– Stara jezgra Stenjevca oblikovat će se novom izgradnjom, uređenjem groblja i alejama koje Stenjevec spajaju s novom izgradnjom
Specifičnu sliku prostora karakteriziraju sljedeći detalji:
– Različito oblikovanje dvorišta blokova
– Ulični drvoredi i mali zeleni otoci
– Društveni i trgovački centar
– Prostor postojeće izgradnje Malešnice dopunjen uličnom mrežom
– Poslovni prostor u prizemlju stambenih objekata duž ulice Ivane Brlić Mažuranić
Sve navedene specifičnosti integrirane su u urbanističko rješenje i nastojalo ih se „vezati“ u jednu prostornu sliku kojoj se ništa ne može oduzeti bez ozbiljnog nedostatka po cijelo rješenje.
Na taj način nije stvorena samo slika novog naselja, niti se taj termin upotrebljava, već se govori o dijelu grada dovoljno velikom da posjeduje svoje urbane, oblikovne i druge specifičnosti.
► Kako je došlo do vašeg angažmana na urbanističkom planu Malešnice?
Ratko Miličević: U to vrijeme način i organizacija izgradnje grada bili su značajno drukčiji. Politiku nikad ne treba zanemariti, ali dvije institucije su imale presudnu ulogu u urbanističkom planiranju i izgradnji Zagreba. U planiranju to je bio Urbanistički zavod Grada Zagreba (UZGZ), a u organizaciji izgradnje Zavod za izgradnju Grada Zagreba. Kad su Zavod za izgradnju Grada i Općina Susedgrad donijeli odluku o izmjeni važećeg plana „Stenjevec-Malešnica“, radio sam u Urbanističkom zavodu Grada Zagreba kao koordinator zadužen za prostor Općine Susedgrad. Koordinacija je podrazumijevala stalnu suradnju u rješavanju svih urbanističkih potreba i problema u tom prostoru i ukazivanju na nove probleme. Moje radno mjesto je „po defaultu“ značilo da ću ja voditi izradu plana. Imenovan sam voditeljem tj. nosiocem izrade novog plana. Izgradnja na području Malešnice, a prije toga Španskog, određena je Srednjoročnim prostornim planom (SPP) 1975. – 1980. godine, temeljem sveobuhvatne analize mogućnosti izgradnje na području svih deset gradskih općina. Parametri kojima se ocjenjivala povoljnost i izbor pravca izgradnje i predlaganje prostora na kojem će se graditi bili su troškovi izgradnje prometnica, komunalna infrastruktura, troškovi rušenja postojećih objekata, odnos rušenja i nove izgradnje, broj novih stanova, itd.
*Koncepcija/nastajanje rješenja
► Tko su bili glavni suradnici na projektu?
Ratko Miličević: Internom odlukom kolegija i stručne komisije UZGZ-a prije početka izrade plana imenuje se nosilac zadatka tj. voditelj plana i stručni tim. Imenovanje tima određuje rukovodstvo Zavoda, a u tom imenovanju sudjeluje već imenovani nosilac zadatka. Na izradi plana radilo je 14 ljudi zaduženih za pojedine dijelove/sektore plana kao što su promet, infrastruktura, vodoprivreda, sociolog, hortikultura, proračun troškova izgradnje, itd.
Autori koncepcije urbanističkog rješenja bili smo arhitekt Damir Rubeša i ja kao voditelj izrade plana. Izradu plana koordinira voditelj izrade plana.
Osim navedenih profila stručnjaka UZGZ-a, u izradi plana sudjelovala su komunalna poduzeća odnosno njihovi projektni biroi, Zavod za zaštitu spomenika, Arheološki muzej u Zagrebu, Zavod za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, „Zagreb projekt“, itd. Plan je izrađen 1987. godine. Naručilac plana bila je Skupština općine Susedgrad – Komitet za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove. U izradi, a posebno u provedbi tj. izgradnji posebna podrška i suradnja ostvarena je zahvaljujući općinskoj upravi, a posebno tadašnjem sekretaru Komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove gospodinu Petroviću i predsjedniku Izvršnog vijeća Općine Susedgrad gospodinu Tunukoviću. U realizaciji plana izuzetno dobra suradnja ostvarena je s projektim biroom „Osnova“ i Zavodom za katastar Grada Zagreba na izradi kotnog plana kao osnovnog tehničkog projekta temeljem kojeg je koordinirana cjelokupna izgradnja Malešnice.
*Provjera zamišljenih prostora usporednom analizom – analogijama
► Malešnica ne nastaje na praznom prostoru, već na prostoru stare jezgre Stenjevca. Kako ste se odnosili prema zatečenom i što smo time dobili?
Ratko Miličević: Urbanističko rješenje Malešnice ne nastaje na praznom prostoru ako se pod imenom Malešnica misli na prostor nove višestambene izgradnje, izgrađene na površini oko 37 hektara. Plan urbanistički rješava višetruko veće područje i izuzetno je teško govoriti o nekoj zajedničkoj niti koja povezuje taj veliki prostor. Mali dio stare jezgre Stenjevca obuhvaćen je tim planom. Prostor Stenjevca nema nikakav utjecaj na cjelovito urbanističko rješenje Malešnice. Mislim da ne bi imalo smisla govoriti o staroj jezgri Stenjevca kao nekoj urbanoj dragocjenosti jer je taj prostor ispred crkve nastao slučajno, što se vidi iz raspoloživih geodetskih karata. Taj mali prostor, ostatak ceste presječene izgradnjom nove prometnice na sjeveru i željezničke pruge, shvatili smo kao potencijal koji može oblikovati novu urbanu jezgru. Donji dio ceste zove se Stenjevec, gornji dio ceste preko pruge je Gospodska ulica. Novim urbanističkim rješenjem moguće je postići novu kvalitetu urbane jezgre i trg ispred crkve. Urbanistički plan „Stenjevec – Malešnica“ obuhvaća prostor veličine oko 106 hektara. Predodžbe radi, usporedili smo prostor našeg zadatka s poznatim gradskim prostorima. Između ostalog, kao „uzorak“ po površini može se uzeti bilo koji gradski prostor slične površine svima poznat. U ovoj usporedbi površina zahvata plana odgovara prostoru obodno omeđenom Draškovićevom, Vlaškom, Kvaternikovim trgom, Tuškanovom i Branimirovom. Tu metodu usporedbi, heurističku igru, koristio sam još od sredine 1970-ih i zovem je „mjerenjem potencijala“. Imao sam sreću upoznati profesora Bogdana Bogdanovića, više puta slušati njegova predavanja i biti njegov gost u njegovoj školi u Popovićima. Heuristička igra kao pomoć savladavanju prostora velikih dimenzija rodila se na tim predavanjima, razgovorima, na tim susretima. Heuristička je igra po svom značenju mogućnost istraživanja i samostalnog zaključivanja. Mjerenja potencijala mogu svaki put rezultirati različitim gledanjima na iskrsli problem.
Na primjer, u nekoj fazi rješenja postaviš neko urbanističko rješenje, nisi zadovoljan, stao si pred zid. Nešto ne valja. Ako tad počneš mjeriti potencijal prostora za koji radiš urbanističko rješenje, odjednom vidiš razlog zašto si nezadovoljan, možeš konstatirati da je rješenje sterilno, urbanistički nezanimljivo, bez identiteta, nema javnog prostora, itd. Ali ako „izbrišeš“ rješenje na svom stolu i počneš se igrati i mjeriti potencijal tog prostora, počet će se otvarati nove spoznaje, a time i rješenja. „Savladati i urbanistički artikulirati“ veliki prostor koji „sa zemlje“ ne možete sagledati, uspostaviti mjerilo izuzetan je problem koji rješavate na stolu na karti nekog mjerila.
Na prostoru na kojem smo trebali izraditi urbanistički plan već je uvelike započela priprema za novu izgradnju. Naime, srušen je najveći dio postojeće obiteljske izgradnje na prostoru predviđenom za novu izgradnju, započela je izgradnja magistralne komunalne infrastrukture: kanalizacije, plinovoda, vrelovoda. Sve te činjenice odredile su polazišta za planiranje nove izgradnje.
*Provedbeni urbanistički plan “Stenjevec Malešnica” – izmjene i dopune, Urbanistički zavod grada Zagreba, prosinac 1986.
► Koji su bili najveći izazovi u odnosu na naručitelje, odnosno zahtjeve gradske uprave? Na koje ste kompromise morali pristati vi, na koje su pristali oni? Na koje ste probleme nailazili?
Ratko Miličević: 1980-ih nije postojala gradska, već općinska uprava koja je djelovala samostalno na svom administrativnom teritoriju. U Zagrebu je bilo deset gradskih općina. Novu stambenu izgradnju, izgradnju magistralne komunalne infrastrukture, važnih gradskih prometnica i javnog prometa na cijelom prostoru tih deset općina objedinjavali su Urbanistički zavod Grada Zagreba i Zavod za izgradnju Grada Zagreba i to temeljem GUP-a kao strateškog plana. Izvori financiranja i organizacija financiranja bila je određena zakonom. Realizacija planskih pretpostavki GUP-a provodila se izradom SPP-a tj srednjoročnog prostornog plana i detaljnih urbanističkih planova.
Pritom je najznačajniji planerski dokument bio Srednjoročni prostorni plan (SPP) koji je određivao pravce razvoja Zagreba objedinjavajući svu buduću izgradnju u idućih pet, odnosno deset godina. Izgradnja Malešnice započela je temeljem srednjoročnog plana na osnovu urbanističkog plana iz 1976. Ukratko, analiza srednjoročnog plana predlaže novu izgradnju temeljem analize cijelog gradskog prostora.
Razlozi, ili kako vi kažete u svom pitanju – zahtjevi, proistječu iz analize SPP-a kojim su konstatirani oni zbog kojih je trebalo za Malešnicu izraditi novi urbanistički plan:
– U analizama započete nove stambene izgradnje na tom prostoru u odnosu na kapacitet nove izgradnje, zaključeno je da je izgradnja broja stanova predviđenog planom potkapacitirana u odnosu na troškove pripreme zemljišta – rušenje postojećih objekata i broj zamjenskih stanova, trošak izgradnje i neiskorišten kapacitet magistralnog vrelovoda, plinovoda itd.
– Važeći plan izrađen 1976. godine predviđao je, gotovo u cijelosti, rušenje područja starog Stenjevca.
– Centralni dio naselja koncipiran je kao stambeno-poslovni centar na nivou „pješačke ploče“ – primjer za ilustraciju je Siget izveden znatno kasnije. Predloženi koncept ocijenjen je kao neprovediv.
– Predviđena izgradnja javnih garaža kao zasebnih objekata odbačena je kao loše rješenje provjereno kroz praksu.
– Povećati broj novih stanova u odnosu na plan iz 1976. godine zbog nepovoljnog odnosa troškova rušenja i planiranog broja stanova jer je odnos broja srušenih u odnosu na broj novih stanova neracionalan. Novim urbanističkim planom broj stanova povećan je za otprilike 40 posto.
O problemima koje je novi plan trebao riješiti postignuto je suglasje svih sudionika. Sve navedene analize odredile su zadatak na osnovi kojeg smo postavili premise za budući plan kojim je nastale probleme trebalo riješiti.
U tijeku rada na urbanističkom rješenju Malešnice podnosili smo izvještaje o realizaciji glavnih smjernica koje su bile zadane, a urbanističko, funkcionalno i oblikovno rješenje nikad nisu bili predmet rasprava, a pogotovo sporenja. U tom radu smo bili autonomni i samostalni bez bilo kakvih ujecaja politike. Moram napomenuti da se ne sjećam ozbiljnijeg utjecaja ili pritiska politike prilikom izrade detaljnih urbanističkih planova koji su u to vrijeme izrađeni u Urbanističkom zavodu Grada Zagreba.
► Spomenuli ste da su i mjesne zajednice imale ulogu u planiranju.
Ratko Miličević: U tijeku rada na urbanističkom planu „Stenjevec – Malešnica“ uspostavljena je dobra suradnja s mjesnim zajednicama „Stenjevec“ i „Donje Vrapče“, a prijedlozi i stavovi mjesnih zajednica, gotovo u cijelosti, ugrađeni su u urbanistički plan. Mjesne zajednice su predlagale izgradnju manje katnosti tj. četiri do pet katova, zadržavanje postojeće individualne izgradnje, izgradnju svih vrsta pratećih sadržaja, rekreacionu zonu, pažljiv odnos prema zatečenom stanju, itd.
Možda je potrebno napomenuti da je multidisciplinarni pristup izradi urbanističkih planova bio norma bez koje se nije izradio niti jedan urbanistički plan u Urbanističkom zavodu Grada Zagreba od početka 1970-ih do 1990-ih. Sociolozi, ekolozi itd. sastavni su dio svakog tima, pogotovo kod izrade plana na područjima gdje je bilo postojeće izgradnje.
► Koliki obuhvat naselja je zamišljen? Što je od toga izvedeno, a što nije? Je li i koliko bilo odstupanja od plana?
Ratko Miličević: U određivanju zona zahvata bilo kojeg detaljnog urbanističkog plana uvijek se nastojalo obuhvatiti prostornu cjelinu. Prostor za koji će se izraditi detaljan plan nije bio, kao danas, zadan GUP-om, nego se određivao Odlukom o izradi plana. U ovom slučaju obuhvat je bio zadan detaljnim planom izrađenim 1976. godine u prostorno logičnim granicama. Obaveza izrade detaljnih planova nije bila određena GUP-om, nego je izrada detaljnih planova bila zakonska obaveza kao preduvijet bilo koje nove izgradnje. Gradilo se temeljem detaljnog plana.
U pravilu, može se reći da u realizaciji nije bilo bitnih odstupanja od Provedbenog urbanističkog plana „Stenjevec – Malešnica“. Ako govorimo o Malešnici, sva nova višestambena izgradnja izgrađena je prema odrednicama plana. Javni prostori i njihova namjena bili su i ostali definirani kako je planom predviđeno. Prostor na kojem se gradi otprilike 3 600 stanova, a obuhvat plana je 106 hektara, ne nastaje „u jednom dahu“. Zato su realizacije i oblikovanje javnih prostora uz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić i nekih dvorišta izmakli nadzoru isključivo zbog neadekvatnog i lošeg kadra tadašnjeg Zavoda za izgradnju Grada zaduženog za izgradnju parkova, drvoreda, itd. Iz tog razloga, za prostor uz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić nikad nije izrađeno hortikulturno rješenje, odnosno nije postao park nego malo livade i nasumce posađena stabla. Park uz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić još nema ime. Ni prostor na kojem je izgrađen Park hrvatskih pavlina ne bi se izgradio da arhitekt Vladimir Mattioni i ja nismo izradili idejna rješenja javnih prostora kao dio strategije izgradnje javnih prostora na području Malešnice, Stenjevca i Španskog. Izradili smo četiri idejna rješenja za četiri trga/parka. Od predloženih idejnih rješenja izveden je Trg hrvatskih pavlina. Prijedlozi za trg ispred crkve u Stenjevcu i park u Španskom nisu realizirani. Strategija izgradnje javnih prostora dio je studije naziva “Zagreb intra muros“ nastale kao strategija Zavoda za planiranje 1994. godine.
► Ima li bitnijih odstupanja u novije vrijeme?
Ratko Miličević: Dugo nisam bio na Malešnici pa ne mogu sa sigurnošću reći je li se u međuvremenu izgradilo nešto kontra plana. Za sve građanske inicijative koje uoče nedostatke u prostoru, ili misle da su to nedostatci, bilo bi učinkovitije da posao oko uređenja, po njima naizgled nedovršenih prostora, provode u suradnji sa strukom, a naročito hortikulturna rješenja. Vidio sam da je izgrađena crkva, ali se nisam dugo zadržavao da procijenim je li postojalo i bolje mjesto za izgradnju crkve na nekom drugom prostoru na Malešnici.
Danas se, gotovo u pravilu, pokušava „utrpati“ što veće volumene na tzv. „praznine“ u naseljima izgrađenima i u potpunosti dovršenima prema urbanističkim planovima. Zašto se takvo naselje ne tretira kao dovršena gradska cjelina kojoj se ništa novo ne može dodati i izgrađeno oduzeti?
Ipak, posebno mi je zadovoljstvo vidjeti plan realiziran gotovo u cijelosti. Prolaziti ulicama s drvoredima, parkom i dvorištima gdje su stabla stara 30 i više godina dosegla svoju punu visinu, krošnje punu širinu, a boje krošnji u proljeće i jesen mijenjaju krajolik.
► Planski građen dio naselja Malešnica čine stambeni blokovi s unutarnjim parkovima. Pristup temi bloka u Zagrebu se kroz povijest mijenjao s različitim pristupima urbanizaciji. Što je uvjetovalo vaš pristup i što ga karakterizira?
Ratko Miličević: Stambeni blok je poznata tipologija određena regulacijskim planovima gdje ulice definiraju prostor bloka i mogućnosti izgradnje. Stambeni blok, u pravilu, karakterizira kontinuirana izgradnja po obodu svih ulica koje definiraju regulaciju bloka. U Zagrebu je to izgradnja na regulacijskoj liniji. Dvorišta bloka starih regulacija 18. i 19. stoljeća, u početku nisu planirana za izgradnju unutar bloka. Zagrebački blokovi nastali temeljem urbanističkih planova i regulacija dobrih su prostornih odnosa. Pamtim iz djetinjstva nekoliko izuzetno kvalitetnih blokova u Zagrebu: blok u Dalmatinskoj ulici, „Velerov vrt“ u Palmotićevoj ulici, blok u Šubićevoj ulici, blok u bivšoj ulici Božidara Adžije, blok „Vatikan“ Vlaška – Martićeva itd.
*Unutrašnjost bloka / foto: Zvonimir Atletić
Kako bi se današnjom terminologijom reklo, blokovi Malešnice su dekonstrukcija donjogradskog bloka. Blokovi Malešnice nisu pravokutnog formata, već su „razrezani“ u smjeru istok – zapad. Na taj način taj razrezani blok omogućuje poveznicu dvorišta pješačkom šetnicom između Ulice Ivane Brlić Mažuranić i Ulice Ante Topića Mimare. Plan je predviđao da svako dvorište bude drukčije hortikulturno oblikovano što bi i ponudilo dodatni motiv šetnje kroz dvorišta/parkove i stvorilo jedan kontinuirani park.
Urbanističko rješenje Malešnice je regulacijski plan u kojem svaka namjena ima svoje mjesto. Na temelju urbanističkog plana izrađen je kotni plan i urbanistički projekt. Navedenim projektima definirani su svi tehnički elementi prometnica, njihovo oblikovanje, sva komunalna infrastruktura. Na taj način definirane su „parcele blokova“, kao i svi građevinski pravci i regulacijske linije. Planom je programirana sadržajna struktura svakog bloka i određeni svi ostali parametri – izgrađenost parcele, broj i veličina stanova, visina zgrada, itd. I to je urbanistički plan.
*Radna skica – detalji manjih prostornih jedinica
► Kako je došlo do toga da su uglovi blokova rješavani manje uobičajeno tj. svaki različito? Čini se da je Malešnica jedinstveni primjer takve prakse u Zagrebu.
Ratko Miličević: U razvoju projekta/plana Malešnice od početka su bili postavljeni ciljevi stvaranja urbanog identiteta Malešnice. Prostorni prikaz cijele Malešnice – kako bi danas rekli 3D – izrađen je da bi svim sudionicima u izgradnji „preveo“ tekstualne odrednice plana u razumljiv grafički jezik. Prostornim prikazom prikazuju se smjernice, hijerarhija i važnost pojedinih zahtjeva planskih postavki, naglašenost javnih prostora, raznolikost uređenja dvorišta itd. Arhitekti koji su projektirali pojedine blokove davali su različita rješenja uličnih uglova bez mojih sugestija ili bilo kakvih konzultacija.
Možda je ipak potrebno naglasiti da je javni prostor oblikovno artikulirana premisa plana i urbanističkog rješenja. U realizaciji plana moja osnovna preokupacija bila je što je više moguće kontrolirati realizaciju javnog prostora-dvorišta, ulica i drvoreda, parkova i trgova. Arhitektura stambenih zgrada bila je u domeni projektanta svake zgrade bez sugestija autora plana. Zgrade su bile određene svim potrebnim parametrima tako da nije bilo nikakvih nejasnoća, odnosno svatko je imao svoje polje djelovanja i za njega bio odgovoran.
*Stambeni objekt KC-4, arh. Darko Stiperski / foto: Registar moderne i postmoderne zagrebačke arhitekture
► U realizaciji Malešnice je sudjelovalo desetak arhitekata i nekoliko građevinskih firmi. To je doprinijelo diversifikaciji arhitekture, odnosno izbjegnuto je umnažanje tipskog pristupa koji karakterizira niz novih, pa i susjednih, naselja toga vremena. Možete li to dodatno elaborirati i koja bi ostvarenja izdvojili?
Ratko Miličević: Uvijek je postojala želja urbanista da nova naselja nisu ponavljanje dva-tri tipa stambenih zgrada, čega su primjeri Zapruđe, Sopot, itd. Odmah na početku treba reći da učešće desetak projektanata nije zasluga autora plana, već se to dogodilo slučajno. Nastupila je ekonomska kriza. Na prostoru Malešnice novim planom predviđena je izgradnja oko 3.200 stanova umjesto 2.600 stanova predviđenih starim planom iz 1976. godine. Predviđena je izgradnja osnovne škole, srednje škole, dječje ustanove i socijalne ustanove. Treba napomenuti da je u to vrijeme bila tržišna izgradnja i da su izgradnju stanova većinom financirale građevinske tvrtke. Počela je ozbiljna ekonomska kriza i više nije bilo građevinske tvrtke koja bi sama mogla izgraditi veliki broj stanova i snositi rizik realizacije.
Planom predviđena izgradnja Malešnice dogovorom s Općinom Susedgrad i Zavodom za izgradnju Grada, raspodijena je između zagrebačkih građevinskih poduzeća „Novogradnja“, „Tempo“, „Industrogradnja“, „Vladimir Gortan“, stambenih zadruga „Manduševac“, „Zagreb stan“, GP „Moslavina“ te slovenskih poduzeća „Pionir“, „Vegrad“. Svaka od tih građevinskih tvrtki imala je svoje projektante. I tako je postignuta raznolikost!
► Kako je tekao proces izgradnje naselja od plana do dobivanja građevinske dozvole?
Ratko Miličević: Projektantima pojedinih zgrada ili blokova prije početka izrade idejnog projekta bili su na raspolaganju grafičke i tekstualne odredbe iz planske dokumentacije/program izgradnje i izvod iz kotnog plana koji je određivao kako će se zgrade pozicionirati u odnosu na zadane građevinske pravce i regulacijske linije, visinske kote itd. Izrađeni idejni projekt za građevinsku dozvolu prolazio je dvostruku kontrolu. U Zavodu za katastar je izvršena kontrola je li zgrada smještena na planom određenom mjestu, građevinskom pravcu s eventualnim tolerantnim odstupanjima. Nakon navedene kontrole, projekt je kontrolirao autor plana, je li projekt izrađen u skladu sa zadanim programom i jesu li eventualna odstupanja u granicama tolerancije. Samo na temelju tih kontrola i završnog izvješća autora, odnosno Urbanističkog zavoda Grada Zagreba, mogla se izdati građevinska dozvola, a izvješće je bilo sastavni dio projekta za građevinsku dozvolu.
► Za koga je građena Malešnica i kakav tip stanova je tamo nastao?
Ratko Miličević: Stambena izgradnja na Malešnici tržišna je izgradnja i građena je za nepoznatog kupca s uobičajenom strukturom stanova u odnosu na sobnost i površinu. Broj stanova za svaku stambenu zgradu određen je urbanističkim planom.
► Neke od urbanističkih specifičnosti naselja su širi javni prostori u Draganićevoj ulici, odnosno Trg hrvatskih pavlina koji je ciljano otprilike veličine Trga žrtava fašizma. Možete li reći nešto više o tome?
Ratko Miličević: Trg hrvatskih pavlina je proizvod početnih premisa kojima se tražio odgovor kako postići upečatljiv identitet naselja. Razvojem projekta određen je prostor budućeg parka, njegov oblik i pozicioniranje u naselju. U prvoj fazi prostorno je definiran urbanističkim rješenjem Malešnice. Trokutastog je oblika, a na vrhu trokuta je planirana srednja škola, danas gimnazija „Lucijan Vranjanin“, autora arhitekta Andrije Mutnjakovića. Takvom prostornom odnosu gimnazije i parka pridonosi asocijacija na gimnazije i Roosveltovo trg. Sam prostor budućeg parka je definiran urbanističkim planom, osigurana je njegova parcela, ali planom nije detaljno oblikovan. Prostor predviđen za trg/park smjernicama plana otvoren je različitim mogućim oblikovanjima, ali je planom osiguran javni prostor koji je jedan od nositelja identiteta Malešnice. Zahvaljujući izložbi u Galeriji Mala na kojoj su prikazana idejna urbanistička rješenja trgova kojima je zajednički nazivnik „Reurbanizacija periferije“ među kojim i „Zelena katedrala“ gradonačelnik Branko Mikša, koji je bio na izložbi, predložio je da se projekt trga u Malešnici relizira. Arhitekt Vladimir Mattioni i ja izradili smo idejni projekt trga, a izvedbeni projekt je pod autorskom kontrolom izradio projektni biro „Arhitektonski studio“. Prostor je kasnije dobio ime Park hrvatskih pavlina. Park je izgrađen u vrlo kratkom roku. Za trg u Stenjevcu također smo izradili idejni projekt, ali projekt nikad nije realiziran.
*Trg hrvatskih pavlina / foto: Zvonimir Atletić
*”Zelena katedrala” od jablanova, Trg hrvatskih pavlina / foto: Zvonimir Atletić
► Malešnicu i Špansko-sjever razdvaja Ulica Ivane Brlić Mažuranić koja po svom karakteru odudara od npr. novozagrebačkih obodnih ulica koje su razdjelnica tamošnjih kvartova ili kako ste rekli ona je umjesto prometnice pretvorena u ulicu. Sa sjeverne strane je definirana fronta zgrada dok ste s južne smjestili najveći kvartovski park, koji je veličine Ribnjaka. Taj je park do danas krajobrazno nedovršen, ali održavan kao kultivirana površina. Takva urbanistička odluka ujedno doslovno gradi ili doprinosi dvama kvartovima, a sa središnjom osi Španskog čini i osebujni urbanistički moment. Možete li malo elaborirati tu odluku o ulici koja spaja, a ne razdvaja i odnosu koji je stvoren između dvaju kvartova?
Ratko Miličević: Javni prostori su nosioci identiteta svakog dijela grada. Ulica Ivane Brlić Mažuranić, Park hrvatskih pavlina i ulični drvoredi su javni gradski prostori, nositelji identiteta ovog dijela grada. Urbani kontekst tih prostora i njihovo oblikovanje su reperi po kojima se pamti taj dio grada koji se proteže od potoka Vrapčaka do Stenjevca, od Španskog do Samoborske ceste. Zelena dvorišta blokova su prostori stanovnika Malešnice, bolje rečeno okolnih zgrada.
U samom početku rada uočeni su problemi stare aglomeracije Stenjevca koja je većim dijelom planom iz 1976. godine predviđena za rušenje. Postojeće naselje obiteljskih kuća Malešnice i prostor Španskog, „stisnuli“ su prostor određen za novu višestambenu izgradnju. U tom sagledavanju prostornog konteksta i budućeg urbanističkog rješenja prostor između Španskog i Malešnice, u dužini skoro dva kilometra, bilo je evidentno da je taj prostor bitan za rješavanje međuodnosa tih dvaju naselja, ali i same nove izgradnje Malešnice. Od početka rada, kao da je bilo „gotovo“ urbanističko rješenje tog prostora. „Čvrsta“ sjeverna fasada ulice dužine dva kilometra na sjevernoj strani, a park na južnoj strani. „Fasada s pogledom na more“, u ovom slučaju park. Park, dvostruki ulični drvoredi oblikuju identitet obaju naselja, a za stanovnike zgrada na sjevernoj strani ulice južna fasada je atraktivna vizura. Na žalost, park nikad nije dobio onaj izgled koji smo zamišljali, već je sve posađeno nasumce. Mislim da nije kasno popraviti taj nedostatak, ali uz uvjet da nema nikakve gradnje u parku. Nikakvih paviljona, nadstrešnica, slavoluka, itd, doslovce ništa. Park traži isključivo hortikulturno, a ne arhitektonsko-urbanističko rješenje. Ako biste mene pitali, odgovor bi bio – arhitekti u hortikulturnom rješenju parka nemaju što tražiti.
► Još od vremena nastanka Malešnice, za ulicu Ivane Brlić Mažuranić planirana je tramvajska veza. No, to se do danas nije dogodilo. Kako komentirate da prije gotovo 40 godina planski izgrađeno naselje do danas nije dio tramvajske mreže?
Ratko Miličević: Današnja Ulica Ivane Brlić Mažuranić mijenjala je „radna imena“, Moskovska i produžena Krapinska. GUP-om iz 1971. godine i tom je ulicom predviđen tramvaj/šinsko vozilo i produženje prometnice preko Save. Mislim da je danas sigurno da se ta ideja neće realizirati i tu planersku postavku treba zaboraviti jer i kad je planirana, bila je upitna. Da se izgradnja tog područja razvijala približno slično kao prostor na Trešnjevci od mosta Mladosti pa sve do Prečkog uz i oko Horvaćanske ulice, izgradnja tramvaja bila bi realizirana. Špansko sjever i jug, kao i Malešnica, nastali su preskakanjem velikog gradskog teritorija. Danas planiranje šinskog vozila, izuzev upotrebe gradske željeznice, nema smisla. Javni promet u tom dijelu grada treba organizirati u odnosu na gradsku željeznicu. Udaljenost gradske željeznice od Ulice Ivane Brlić Mažuranić je oko 550 metara, a od Ulice Gustava Krkleca oko 1100 metara.
► Crkva je u naselju došla poslije neovisnosti. U nekim su naseljima takvi sadržaji umetani vrlo agresivno, npr. u Travnom. Bilo je ozbiljnih pokušaja uništavanja definiranog parka i na Savici. Kako ocjenjujete taj zahvat na Malešnici s urbanističkog gledišta?
Ratko Miličević: Crkvu koja je izgrađena na Malešnici vidio sam prošle jeseni kad je moj prijatelj fotograf Zvonimir Atletić fotografirao cijelu Malešnicu. Crkva je izgrađena na prostoru predviđenom za socijalnu ustanovu/starački dom i smještena je „u bloku“ tako da njezina izgradnja ne narušava urbanističko rješenje Malešnice. Izgradnja crkve je pokazatelj da su planom stvorene urbanističke pretpostavke, regulacija, koja dozvoljava izgradnju drugih sadržaja. Moja zamjerka je da je smještena periferno i ne doprinosi urbanom identitetu Malešnice. Mislim da je trebalo provjeriti i druge mogućnosti za smještaj crkve.
Drugi primjeri izgradnje vjerskih objekata koje navodite, Travno, Utrine, pokušaj izgradnje u parku na Savici itd., ozbiljni su urbanistički promašaji koji novom izgradnjom na neizgrađenim ili parkovnim površinama narušavaju kvalitetu života stanovnika tih dijelova grada. Ako se već spominje izgradnja na zelenim, uređenim dijelovima naselja, koja je razlika između gradnje crkve i investitorske profitne izgradnje? Prostor je potrošen.
► Jeste li i kako tretirali odnos prema potoku? Vidite li tu neke mogućnosti koje bi dodatno stopile, potencirale taj odnos naselja i uređene šetnice uz potok? Kako općenito gledate na temu potoka koji danas otvorenim tokovima i šetnicama povezuju Medvednicu i Savu?
Ratko Miličević: Potok Vrapčak nije bio u prostornom obuhvatu za koji je trebalo izraditi urbanistički plan Malešnice tako da nije bilo moguće za taj prostor predlagati urbanističko rješenje. Oko uređenja sljemenskih potoka, njihovih regulacija i prostora uz sljemenske potoke u cijelom njihovom tijeku uvijek su se vodile polemike. U Urbanističkom zavodu prevladavao je stav da vodotoci trebaju u što većem broju biti otvoreni i uređeni što je provedeno u urbanističkom planu naselja Jarun. Kao i za mnoga druga urbanistička rješenja važećih planova, treba ispitati mogućnosti uređenja sljemenskih potoka duž cijelog vodotoka.
► Koje su najveće kvalitete naselja Malešnica?
Ratko Miličević: Jedino što mogu reći je da sam zadovoljan rezultatom jer su osnovne postavke plana realizirane.
► Koje su najveće slabosti naselja Malešnica?
Ratko Miličević: Slabosti, bolje rečeno nedostatci Malešnice, rezultat su prekida projektiranja i dovršenja vanjskih prostora naselja. Izostala je bilo kakva koordinacija, a naknadne realizacije su improvizacije za koje ne znam tko ih je vodio i rješavao. Međutim, mislim da ti nedostatci ne utječu na osnovnu urbanističku koncepciju i da se danas mogu nadograditi.
► S odmakom od nekoliko desetljeća života naselja, biste li što mijenjali?
Ratko Miličević: Kao prvo, ne bih mijenjao urbanističko rješenje, a realizacija nikad nije bila u rukama projektanata. Uvijek barem malo izmakne kontroli. Mislim, koliko god sam zadovoljan projektom Malešnica, imao sam veliku sreću da je Malešnica realizirana u skladu s projektom. Kad kažem sreća, mislim na sve ljude koji su sudjelovali u izradi plana, a naročito u realizaciji. Nikad u svom radnom vijeku nisam imao toliko slobode i podrške u izradi projekta, a i samoj realizaciji.
► Malešnica je mjestimično krajobrazno nedovršena, od glavnog parka koji ste spomenuli do nekih zelenih površina unutar blokova. Recentna građanska inicijativa cilja na sadnju stabala na livadi u Rangerovoj ulici. Što je u tom bloku najuputnije napraviti?
Ratko Miličević:Sadnja je dobra ideja. Taj prostor nije hortikulturno dovršen ali u treba imati mjeru. Nužno bi bilo ukinuti cestu koja dijeli prostor na dva dijela i osmisliti cjelinu. To je prostor velikog formata i pruža puno mogućnosti. Možda bih danas ostavio livadu, a u sredini zasadio dva hrasta ili lipe koji će narasti do veličine bloka, a ostavio livadu da djeca trče, leže na suncu, odrasli peku roštilj itd. Uvijek se nađe prostora za poboljšanja, ali te intervencije treba pažljivo planirati. Dvorišta se može dovršiti na razne načine, park uz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić konačno hortikulturno oblikovati. U Parku hrvatskih pavlina trebalo bi izmijeniti i zasaditi neka nova stabla. U blokovima je najuputnije ne dozvoliti parkiranje osobnih automobila kao i automobilski prolaz kroz blok. U bloku automobilski pristup imaju samo vatrogasna vozila i o tome treba voditi računa.
► GUP predviđa veliki sportski centar sa zapadne strane naselja što je i važan dio infrastrukture čitave zone. Kako je to tretirano u trenutku planiranja naselja? Treba li izgradnja upravo takvog sadržaja na toj lokaciji biti nekakav prioritet za taj dio grada? Što je danas urbanistički prioritet Malešnice i toga dijela grada?
Ratko Miličević: Planom Malešnice predviđen je rekreacijski centar, a GUP iz 1986. godine je to „prepisao“ kao namjenu površina što je dobro jer je na taj način sačuvana površina centra. Planiranje takvog rekreacijskog centra nastalo je kao GUP-ova norma za cijeli zahvat od otprilike 106 hektara, a ne samo za novu Malešnicu. Plan je stvorio pretpostavke, a program gradnje će se definirati u skladu s potrebama i financijskim mogućnostima. Koji prioriteti su danas u tom dijelu grada ne znam jer sam iz Zavoda za planiranje otišao prije dvadeset godina.
► Svaka usporedba vašeg projekta Malešnice, potom Španskog – sjever Miroslava Kollenza ili Špansko – jug Borislava Doklestića, u usporedbi s obližnjim novogradnjama, osobito oko Šoljanove ulice, već na prvi pogled nameću sliku dubokog pada u urbanističkom planiranju i očekivanjima. Kako komentirate takav novi tip urbanizacije, gradogradnje, tj. očiti i značajni odmak od dosegnutoga standarda?
Ratko Miličević: Novi tip izgradnje parcele po parcele nije gradogradnja i to nije planiranje, nije urbanizam, a time ni urbanizacija. To je moj jedini komentar.
► Recentno ste predložili ponovnu uspostavu Urbanističkog zavoda Grada Zagreba. Možete li to obrazložiti?
Ratko Miličević: Pod uspostavom „novog“ Urbanističkog zavoda Grada Zagreba podrazumijevam objediniti današnja dva ureda jer je postojeća organizacija „protuprirodna“ i nepotrebna. Postojeća organizacija dovodi do stanja koje se može nazvati shizofreničnim, odnosno u skladu s poslovicom „jedni drumom drugi šumom“. Ne može se strategija voditi mimo planiranja i izmišljati nepotrebne poslove. Neka novi ured postane ozbiljna planerska i urbanistička institucija koja se bavi strategijom, planiranjem i urbanizmom. Vraćanje starog imena ima smisla kao naglasak na povijesnu činjenicu kontinuiteta institucije struke i urbanizma u Zagrebu koja ove godine slavi 65 godina od osnivanja Urbanističkog zavoda Grada Zagreba. Naime, Urbanistički zavod Grada Zagreba osnovan je rješenjem Narodnog odbora Kotara Zagreb 14. studenoga 1956. godine, kao ustanova sa samostalnim financiranjem. Započeo je s radom u siječnju 1957. godine. U siječnju 2021. godine, navršena je 70. obljetnica Zavoda za urbanizam Narodnog odbora Kotara Zagreb, a u studenom 2021. godine će biti 65. godišnjica osnutka Urbanističkog zavoda Grada Zagreba.
Godine 1949. donesena je Savezna uredba o Generalnom urbanističkom planu koja dovodi do osnivanja Zavoda za urbanizam Narodnog odbora Kotara Zagreb. Svrha osnivanja je organiziranje stručnih poslova urbanističkog planiranja, a zadatak izrada regulacijskih i regionalnih planova Zagreba. Kratko vrijeme, tijekom 1951. godine djelovao je kao „Biro za urbanizam“ koji se ukida 27. studenoga 1951. godine. U Zavodu za urbanizam je 1953. godine izrađena Direktivna regulatorna osnova grada Zagreba (Vlado Antolić, 1949. – 1953.).
Nažalost, Urbanistički zavod Grada Zagreba prestao je postojati 1990. godine s onom svrhom i funkcijom zbog čega je osnovan, a to je izrada urbanističkih planova Zagreba što znači – prestala je postojati urbanistička ustanova od interesa za Grad Zagreb.
Pod istim imenom, Urbanistički zavod Grada Zagreba, opstala je privatna tvrtka koja nije bila u funkciji kao gradska institucija, već je kao privatna tvrtka izrađivala urbanističke planove i projekte na tržištu, sve do stečaja 2020. godine kada se briše iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu.
Godine 1990., političkom odlukom, ukida se status gradske institucije Urbanističkom zavodu Grada Zagreba i osniva nova planerska institucija po imenom Zavod za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša koja postaje planerskom institucijom od interesa za Zagreb koja pod tim imenom traje 10-ak godina. Mijenjaju se imena, stvaraju paralelne institucije, ali Grad Zagreb nema Urbanistički zavod s onim ingerencijama koje je imao svojim osnivanjem 1956. godine. Posebno je značajna rečenica – kao ustanova sa samostalnim financiranjem.
U tom „raspadu“, Zavod se raspada na dva dijela u smislu ljudstva. Raspada se i nestaje dragocjena arhiva stvorena mukotrpnim radom i brigom gospodina Andrije Pejkovića, nestaje izuzetna stručna biblioteka i raspada se jedna iskusna i dobro organizirana institucija u kojoj niti jedan urbanistički plan nije mogao izaći iz Zavoda, a da nije prošao njegovu stručnu komisiju.
Početkom 90-ih svi važeći urbanistički planovi, izuzev GUP-a, stavljeni su van snage, a GUP je modificiran na način da zamjenjuje sve urbanističke planove. Po hodnicima gradskih institucija vukle su se gomile planova koje je „Unija odvozila“ na otpad. Slično Fahrenheitu 451, ali nije se palilo.
Stari planovi su bačeni, novi nisu izrađeni. Nastaje nova era urbanističkog planiranja „iz parcele“, izravno iz GUP-a.
Urbanistički planovi bili su zakonska obveza i ishodište im je bio strateški plan – GUP. Urbanističkim planovima oblikovan budući Zagreb u cjelini i velikim dijelom izgrađen kao urbanističke cjeline, bilo nove bilo one koje su integrirale staro i novo. Bilo je nezamislivo graditi kao danas, iz GUP-a ili UPU-a. Sada sve zamjenjuje Generalni urbanistički /detaljni/ plan i nemušti plan koji se zove UPU/urbanistički plan uređenja/ koji s urbanizmom nema dodirnih točaka.
Predlažem današnjem i budućem gradonačelniku i Gradskoj skupštini da se postojeće zagrebačke urbanističke institucije, iz čijih se naziva ne može pročitati čime se te institucije bave, integriraju u jednu gradsku urbanističku instituciju od interesa za grad, pod imenom Urbanistički zavod Grada Zagreba. Bilo bi vrijeme da se iz imena institucije čita čime se ta institucija bavi i kome služi, a ne da se mora opisivati njezina funkcija.
Za provedbu predložene promjene imena više nema ni prepreka budući da je stečajem privatne tvrtke koja se zvala Urbanistički zavod Grada Zagreba prestalo važiti vlasništvo nad imenom tvrtke.
► Kako ocjenjujete planski građena naselja nakon neovisnosti, ona poput Novog Jelkovca, Oranica i Podbrežja? Koje su glavne razlike u urbanizmu tih novijih i cjelovito planiranih naselja od onih koja su građena u Zagrebu otprilike kad i Malešnica?
Ratko Miličević: Sudjelovao sam na dvama natječajima, Oranice, 2. nagrada i Podbrežje, 3. nagrada. Prošao sam kroz Novi Jelkovec i Oranice, a Pobrežje je u gradnji. Nije na meni da uspoređujem planove i realizacije u razmaku skoro pedeset godina. U svakom natječaju, kao i realizaciji, zadani problem, urbanistički plan, rješavao sam u skladu s istim stavom kao i za Malešnicu.
*Novi Jelkovec, foto: Katarina Zlatec
► Što vidite da je urbanistički najvažnije za buduću aktivaciju prostora bivše tvornice Gredelj kao strateške točke razvoja Zagreba u 21. stoljeću?
Ratko Miličević: Prostor tvornice „Janko Gredelj“ je bitna i strateška točka budućeg razvoja Zagreba na kontaktnom prostoru s Donjim Gradom, ali ne može se govoriti o prioritetu bez valorizacije potreba i ekonomskih mogućnosti Zagreba na cijelom teritoriju Grada.
► Vidite li lokacije Zagrepčanke, tj. bivše klaonice (južni dio parcele) i Gredelja kao lokacije za nekakav smisleni program društvene stanogradnje? Dakle, da uz sve druge sadržaje tamo mjesta bude i za gradske stanove, odnosno možda i domove umirovljenika i studentske domove? Takva gradnja ne bi isključila i drugu, a time bi se doprinijelo npr. smanjenju trendova gentrifikacije.
Ratko Miličević: Sve što navodite su mogući sadržaji tih prostora. Treba pažljivo osmisliti programe izgradnje, ali i pažljivo razmotriti financijske mogućnosti Grada. Sve kombinacije privatnog i javno-privatnog su moguće, ali osobitu pažnju treba posvetiti javnim programima i javnim prostorima. Mislim da treba ponoviti tipologiju novih naselja, privatna parcela je samo pod zgradom, a sav ostali prostor je, uključujući prometnice, javni prostor. Samo da se ne ponovi farsa javne garaže i javnog prostora na projektu „Cvjetni“.
► Možete li izdvojiti jednu točku u gradu koju vidite kao urbanistički prioritet Zagreba?
Ratko Miličević: Gradnja novih zgrada nije jedini „građevinski materijal“ za izgradnju Grada. Kako povezati prostor Zagreba koji je prepun „rupa“, otoka, praznina, ne znam. Jedino sam siguran da se to ne može postići isključivo novom izgradnjom stanova koja čini barem 90 % ukupne izgradnje. Nemam nikakvu sugestiju koja bi bilo koji dio Zagreba istaknula kao prioritet. Do prioriteta treba doći novom urbanističkom strategijom, ali i precizno osmišljenim planovima i projektima, uzimajući u obzir sve ograničavajuće faktore, novac, vrijeme realizacije, opravdanost itd.
„Zeleni Zagreb“ nije moje otkriće, taj termin je već korišten, ali mislim da bi se tim konceptom mogla postići potrebna kohezija i jedno novo lice Zagreba. Ali ne preko noći.
Prije dvadeset godina Zavod za planiranje Grada Zagreba organizirao je seminare pod naslovom „Okviri Metropole“. U okviru seminara održavale su se radionice, rezultati seminara su publicirani. Između ostalih tema, bio je seminar na temu praznina, ostataka prostora, prostora koji preobrazbom mogu postati novi nosioci urbaniteta kvarta ili šireg prostora. Možda i grada. Ti radovi su zaboravljeni i nitko ih ne spominje, čak ni u literaturi kad radi nešto gotovo identično, ali pod drugim imenom – akupunktura.
► Koji vam je vaš projekt najdraži i zašto?
Ratko Miličević: Diplomirao sam 1973. godine i imam 50 godina radnog staža i još uvijek radim. Najdraži su mi projekti na kojima sam radio kao suradnik, koautor ili autor u Majstorskoj radionici profesora Drage Galića u JAZU-u, u razdoblju od 1975. do 1985. godine. To su radovi „Pješakov kilometar“, „Vrbici“, „Grad za rušenje“, studija pod naslovom „Prenosiva jedinica“, studije pod naslovom „Urbana obnova“ koje su izrađene za potrebe pripremnih radova za GUP 1986.
Izdvojo bi urbanističko rješenje Malešnice u kojem je realizirana ideja novog javnog prostora urbanistički artikuliranog prostora parka uz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić i Park hrvatskih pavlina i dvorišta međusobno povezana u linearni park.
U pedeset godina rada bilo je još studija, natječaja i realizacija koje smatram dobrim urbanističkim rješenjima, a u svakom od tih urbanističkih rješenja središnja tema je javni prostor i identitet.
_
Obilazak Malešnice uz stručno vodstvo Ratka Miličevića i uz gostovanje Damira Rubeše dogodit će se u nedjelju, 27. lipnja 2021., s početkom u 19 sati na Trgu hrvatskih pavlina.
Sve ture planirane u 2021. godini u sklopu projekta Motel Trogir potražite ovdje.
_
Razgovarao: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku
Fotografije: Zvonimir Atletić, Ratko Miličević, Katarina Zlatec
Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir
Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze iz Zagreba.
_
Razgovor o zagrebačkom naselju Sloboština potražite ovdje.
