Razgovarao: Slaven Kosanović Lunar
Sindiso Nyoni grafički je dizajner i multidisciplinarni umjetnik zimbabveanskih korijena srednje generacije koji živi i radi u Južnoafričkoj Republici. Na nedavno završenom 13. izdanju Zgrafa, međunarodne izložbe grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija čija je glavna izložba održana u Francuskom paviljonu u Zagrebu (link), bio je jedan od pozvanih autora. Zaintrigiran samom izložbom i njemu nepoznatim dijelom Europe u kojoj se događanje organizira, zatražio je od organizatora pozivno pismo te je samoinicijativno doputovao u Zagreb uoči otvorenja izložbe. Iako nije bilo u planiranom programu popratnih događanja Zgrafa, u posljednji čas dogovoreno je Sindisovo predavanje u Kulturno-informativnom centru, gdje je publici predstavio svoj dizajnerski put. Među posjetiteljima se zatekao i Slaven Kosanović Lunar, poznati hrvatski grafitti umjetnik, koji je sa Sindisom vodio ovaj intervju.
► Za početak te molimo da se predstaviš javnosti koja nije upoznata s tvojim radom. Također, ukratko nam opiši kako je tvoj put prema dizajnu za tebe počeo?
Sindiso Nyoni: Rođen sam u Bulawayu (Zimbabve), samostalni sam grafički umjetnik, opisuju me kao suvremenog ilustratora, aktivista, uličnog umjetnika i multidisciplinarnog grafičkog dizajnera.
Iznijet ću nekoliko pozadinskih informacija, kako bi se shvatio širi kontekst. Rođen sam i odrastao u Bulawayu, malom gradiću u Zimbabveu. Sedmo sam dijeteu obitelji od devetero djece. Zimbabve je nadaleko poznat po svojoj jedinstvenoj vještini u tradicionalnoj umjetnosti, od skulptura, maski, tradicionalnih ukrasa do glazbe i drame. S obzirom na to da je Zimbabve u prošlosti doživljavao procvat afričkog gospodarstva, to mi je kao četverogodišnjaku krajem 80-ih omogućilo susret s mnogim oblicima umjetnosti i popularne kulture (op.p. Zimbabve se 1980. oslobodio britanske kolonijalne vlasti, ali je zemlja od 2000-tih u teškoj političkoj i gospodarskoj krizi uz visoku stopu inflacije). Bio sam silno inspiriran svim tim okruženjem i kao malen dječak sam razvio ljubav prema crtanju. Od tada nisam stao. Tako sam već u osnovnoj školi počeo kreirati vlastite ograničene serije ručno izrađenih stripova, što je trajalo sve do srednje katoličke škole u Bulawayu, gdje sam pohađao satove likovnog. Ovdje sam se prvi put susreo s umjetnošću komunikacijskog dizajna uz umirovljenu profesoricu grafičkog dizajna, koja se iz New Yorka preselila natrag u Afriku, kako bi predavala umjetnost. Dala mi je neprocjenjiv uvid u profesiju te sam 2005. napustio Bulawayo i otišao u Johannesburg, upisavši četverogodišnji studij komunikacijskog dizajna, radeći kao barmen i slobodni umjetnik/dizajner kako bih si mogao priuštiti fakultet. Godine 2008. stekao sam na Sveučilištu u Johannesburgu BTech diplomu iz grafičkog dizajna.
► Kako je bilo odrastati u Bulawayu? Koliko je bilo teško kreativnom djetetu njegovati svoje potrebe, uspjeti pronaći mjesto za sebe među drugom djecom koja vjerojatno nisu dijelila iste ideje? Koji trenutak smatraš prekretnicom od dječjih crteža do angažirane ilustracije i dizajna?
Sindiso Nyoni: U konzervativnoj zemlji poput Zimbabvea, umjetnost se nije baš smatrala izborom karijere. Što se tiče mog iskustva, glas obeshrabrenja je, kao prvo, dolazio od mog oca, koji nikada nije stvarno podržavao moje umjetničke sposobnosti, ali isto tako i od obrazovnog sustava u Zimbabveu koji stavlja veći naglasak na profesije poput medicine, inženjerstva, prava i raznih drugih područja povezanih s lijevom hemisferom mozga.
Vjerojatno se prekretnica dogodila u srednjoj školi pri mojem susretu s ranije spomenutom profesoricom. Također, u to vrijeme, sa 17 godina sam radio na svojoj prvoj narudžbi, ilustrirajući naslovnicu romana svog profesora engleske književnosti, kao i dizajnirajući logo za njegovu izdavačku tvrtku. Kasnije sam nastavio ilustrirajući poglavlja njegovog sljedećeg romana i pretpostavljam da sam u tom razdoblju shvatio potencijal karijere u umjetnosti i dizajnu.
► Kada si počeo razmišljati o crtanju kao potencijalnom ozbiljnom životnom zanimanju? Spomenuo si da si upoznat s imenima poput Kevina Bankslavea Esendija iz Kenije ili Falka iz Južne Afrike, jesi li ikada surađivao s nekim graffiti umjetnikom ili misliš da ta dva svijeta nije lako spojiti?
Sindiso Nyoni: Kao student sam se počeo baviti aktivističkom umjetnošću i izradom plakata. Inspirirao sam se radom Emoryja Douglasa, Grapusa, Thamija Mnyelea i Medu Art Ensemblea, Dumilea Fenija, a istovremeno sam istraživao upotrebu ilustracije kao medija za komunikacijski dizajn. Nakon diplome, odlučio sam se specijalizirati za ilustraciju. Preselio sam se u Cape Town gdje sam se pridružio studiju za ilustracije kao pripravnik i surađivao na projektima za brendove kao što su Fifa, Nike, Adidas, Smirnoff, HP, Shell i Audi. Tijekom vremena provedenog s ovim kolektivom bio sam dio timova koji su za neke od tih reklamnih kampanja osvojili prestižne Cannes Lions nagrade.
Moj interes za umjetničke plakate doveo me do mnogih međunarodnih izložbi. Nakon što sam dvije godine radio kao ilustrator, vratio sam se u Johannesburg, gdje sam proveo još gotovo dvije godine radeći kao art direktor/dizajner za reklamnu agenciju. Godine 2012. napustio sam reklamnu industriju u potrazi za samostalnom karijerom i trenutno (uglavnom) radim kao freelancer u ulozi ilustratora, surađujući s brendovima i kreativnim agencijama [i] koristeći umjetnost kao alat za vizualni komunikacijski dizajn.
Iako su moj glavni interes plakati, vrlo kratko sam se, na početku karijere, tijekom mog boravka u Cape Townu, bavio uličnom umjetnošću, uglavnom instalacijama velikog formata ili muralima koji su dijelom bili korporativne narudžbe a dijelom moj oblik samoizražavanja.
Tijekom godina imao sam sreću povezati se s značajnim uličnim umjetnicima na afričkoj sceni, a 2022. i 2023., kada sam dobio narudžbu za dizajn košarkaških terena za svjetske brendove Hennessy i NBA, surađivao sam s lokalnim grafitti kolektivom pod nazivom ‘Colour my Kasi, Colour my City’ kojeg predvodi grafitti umjetnik Jakes Mbele.
► Kao što sam ti već spomenuo, do sada se nisam susreo s mnogo afričkih umjetnika, Afriku sam posjetio samo jednom i osim izravnih kontakata, sve moje informacije potječu iz iskustava/priča i filmova drugih ljudi. Ti i Sanja Rocco, predsjednica Izvršnog odbora Zgrafa 13, govorili ste o nekim značajnim afričkim piscima. Možeš li ovdje navesti neke od njih?
Sindiso Nyoni: Što se tiče ovog pitanja, dopusti mi da prvo detaljnije objasnim kontekst. Afrički kontinent sastoji se od 54 zemlje, svaka od njih ima više etničkih skupina i jezika, a posljedično i raznolike kulture i tradicije. Uglavnom su stekle neovisnost tek u drugoj polovici 20. stoljeća i na različite načine se nose s problemima kolonijalnog nasljeđa, uz kontinuirano uplitanje svjetskih sila i raznih interesa. Tek posljednjih godina umjetnici s afričkog kontinenta iz raznih područja, a prvenstveno iz glazbe, zatim likovnih umjetnosti i filma, pa i književnosti, probili su se izvan granica kontinenta i izazvali veći interes u Europi i SAD-u. Teško je izdvojiti značajne pisce (i ne znam koji su od njih prevedeni na vaš jezik), ali navest ću neke klasike i nekoliko suvremenih autora.
Chinua Achebe (Nigerija) dobitnik je više od 30 počasnih doktorata svjetskih sveučilišta, te nagrade Man Booker International Prize 2007. za ukupno stvaralaštvo); novele: Things Fall Apart, No Longer at Ease, Arrow of God, A Man of the People itd. Ngũgĩ wa Thiong’o (Kenija) više puta je nominiran za Nobelovu nagradu, ali ju nikad nije dobio, umro je 2025., njegovi poznati romani su A Grain of Wheat, The River Between, Decolonizing the Mind itd. Wole Soyinka (Nigerija) dramski je pisac, pjesnik i redatelj (Nobelova nagrada za književnost 1986.), a njegove drame su Madmen and Specialists, The Road, Kongi’s Harvest, novele: The Interpreters, Season of Anomy, Chronicles from the Land of the Happiest People on Earth itd. NoViolet Bulawayo (Zimbabwe) dobitnica je nagrade Betty Trask Award za roman We Need New Names (2014); nominirana je za nagradu Booker Prize, za roman Glory (2022); nominacija za Women’s Prize for Fiction za roman Glory (2023). Slijede: John Eppel (Zimbabve); Ayi Kwei Armah (Gana); Tsitsi Dangarembga (Zimbabve); Ben Okri (Nigerija); Nnedi Okorafor (Nigerija); Yvonne Vera (Zimbabve); Mongo Beti (Kamerun); Chimamanda Ngozi Adichie (Nigerija / UK).
► Vjerujem da tvoj rad snažno izražava afrički identitet, koristiš neke tradicionalne elemente, sasvim je logično zašto su te neki međunarodni klijenti odabrali kao jednog od svojih umjetnika za afričko tržište. Možeš li navesti neke grafičke elemente koje smatraš tipičnima/reprezentativnima za Afriku i iz kojih područja točno dolaze?
Sindiso Nyoni: Povezanost sa društvenim aktivizmom ono je što obilježava moju “afričku” dizajnersku estetiku. Kombiniranjem ilustracija i teksta moj rad pokušava ukazati na neke od najvažnijih problema Afrike, jezikom vizualne umjetnosti, kako bih inspirirao ljude na pobunu. Na moj stil utjecali su umjetnički pokreti koji su proizašli iz borbi za oslobođenje Trećeg svijeta (posebno u Africi), u obliku plakata i murala, kao i rastuća scena ulične umjetnosti za koju sam se godinama jako zanimao. Moja kultura i podrijetlo igraju značajnu ulogu u mom cjelokupnom radu i aktivizmu. R!OT (eng = nered, prosvjednik; ime Sindisovog studija: www.studioriot.com) označava grafički stil i estetiku dizajna koja kombinira tradicionalne i digitalne medije. To je mješavina tehnika „stare škole“ crtanja i novih, suvremenih tehnika, dok istovremeno posežem u povijest i bavim se društvenim pitanjima kako bih stvorio subverzivan južnoafrički “ulični” stil. Kroz prosvjed i neslaganje komuniciram poruku jezikom umjetnosti. Koristim novinarski pristup društvenim pitanjima u kombinaciji sa složenim ilustracijama a to rezultira djelima koja potiču na razmišljanje i progovaraju o pitanjima od kojih bi većina zazirala. Čini se da je to tema koja se ponavlja kroz moja umjetnička djela, jer mi je cilj stimulirati, provocirati i potaknuti ljude na razmišljanje o društveno-političkim pitanjima.
► Kako su ti se svidjeli ostali radovi na ZGRAF-u 13?
Sindiso Nyoni: Duboko me se dojmila izložba grafičkog dizajna Zgraf 13 – ukupni standard radova bio je iznimno visok, a dizajn publikacija isticao se izvanrednom jasnoćom, konceptualnom snagom i profinjenom izvedbom.
► Želiš li za kraj uputiti čitateljima Vizkulture kakve mudre riječi? Veseliš li se nekim nadolazećim projektima?
Sindiso Nyoni: U ovoj igri nema prečaca – samo rad duboko u noć i upornost, čak i kada je teško. Morate uložiti velik trud, ostati fokusirani i ne odustajati. Ali stvar je u sljedećem: prava magija događa se kada stvarate iz duše, iskreno. Trendovi blijede, trikovi stare – ali autentičnost ostavlja dojam. Kada vaši radovi prenose vaš glas, vašu priču, vašu hrabrost – to je ono što ljude tjera da zastanu i obrate pažnju. To je ono što traje.
I na kraju, nevjerojatno sam uzbuđen što ovdje mogu objaviti da ću izraditi plakat za putujuću izložbu The Tolerance Poster (Plakat tolerancije) u organizaciji Mirka Ilića, upravo zahvaljujući mojem posjetu Zagrebu i mojem predavanju – čast koja je još značajnija zbog osobnog poziva koji mi je uputio Mirko Ilić – legenda osobno, čijim se smjelim i utjecajnim dizajnerskim radovima već dugo divim.
Sindiso Nyoni, aka Riot, grafički dizajner i multidisciplinarni ilustrator (Zimbabve / Južnoafrička Republika) rođen u Bulawayu (Zimbabve), samostalni je grafički dizajner, ilustrator, aktivist, street artist te multidisciplinarni umjetnik. Radi i živi u Južnoafričkoj Republici. Stekao je diplomu tehnologije (BTech) iz grafičkog dizajna na Sveučilištu u Johannesburgu a neko je vrijeme radio kao ilustrator i umjetnički direktor u južnoafričkom sektoru reklamnih agencija, s portfeljem koji obuhvaća i lokalne i međunarodne brendove. Surađivao je na projektima koji su osvojili nagrade Cannes Lion i Clio Award. U svojem radu koristi prvenstveno fuziju olovke, tinte, pastela, gauchea, akrila i digitalnih medija, kako bi stvorio subverzivni ulični stil. Sindiso je izlagao svoje radove lokalno, ali i na međunarodnim skupnim i samostalnim izložbama, u New Yorku, Londonu, Berlinu, Madridu, na Tenerifima, u Amsterdamu, Zagrebu, u Muzeju dizajna Vitra, Muzeju Guggenheim Bilbao i Muzeju moderne umjetnosti u Mexico Cityju. Radovi su mu također objavljeni u brojnim katalozima i magazinima kao i na portalima. Sindiso Nyoni je član Savjetodavnog panela za dizajn kovanica Južnoafričke Republike te je dizajnirao kovanice posvećene istaknutim osobama iz povijesti JAR-a (serija Nelson Mandela uz 100. obljetnicu rođenja). Sindiso također sudjeluje u mentorskom programu festivala dizajna Indaba koji se svake godine održava u raznim državama na Afričkom kontinentu, te je bio član mnogih ocjenjivačkih sudova iz područja dizajna.
www.instagram.com/sindiso
studioriot.com
Intervju vodio: Slaven Kosanović Lunar
www.lunar75.com
instagram.com/slavenlunar
www.widewalls.ch/artist/lunar
