Prije četrdesetak godina u Zagrebu je bilo dvadesetak kino dvorana. Snopovi svjetla projicirani u mraku često neuglednih zdanja, osvjetljavali su život lokalnih zajednica i pogonili urbanu kulturu. Danas kina izgledaju nešto drukčije, a njihov je broj prepolovljen. Stare dvorane utonule su slojeve urbane arheologije, a u novima sve praznije dvorane prate sve punije memorije naših pametnih uređaja. Zajedno s kinima promijenio se i sam medij – film i video se stapaju u jedno, autorstvo postaje relativno, a publika se računa brojem shareova. U tranziciji iz filma u video, iz videa na dvominutnu youtube formu, a potom i u GIF, medij prolazi kroz dramatičnu redukciju koja ga je ispraznila od značenja, uklonila mu kontekst i drastično povećala publiku zagledanu u isječke najuzbudljivijeg.
Svjetlosna instalacija it lux empty dovodi ovu redukciju do apsurda. Klasične trenutke kinematografije dvadesetog stoljeća pretvara u video isječke veličine 5×5 pixela koje potom prikazuje u mediju kazališnog svjetla projiciranog na pod ispred praznog kino platna. Prikazan u praznini kino dvorane, u praznini kino programa i ispraznosti beskrajnih vizualnih podražaja, film se pretvara rasuti medij koji može uobličiti samo sjećanje publike uronjene u svjetlosni ambijent.
Projekt je dio serije umjetničkih eksperimenata zasnovanih na korištenju programskog koda za konverziju video signala u svjetlosni DMX signal.
Autori projekta su povjesničar umjetnosti Nikola Bojić i dizajner svjetla Marino Frankola.
Instalacija će biti predstavljena kao uvod u filmski program MM centra 22., 24. i 29. listopada od 19:30. Ulaz na program je besplatan, a više informacija o ovome projektu kao i filmskom programu možete pronaći na www.sczg.unizg.hr te facebook.com/kratkeslike?fref=ts
Nakon instalacije, 22. listopada, očekuje vas dokumentarno igrani film Pisma vidovnjaka (r. Louis Henderson) o spoju spiritizma i tehnologije u Gani. Film razotkriva praksu internetskih prevara kombiniranih s vuduom znanu kao sakawa. Kroz priče prevaranata virtualne postkolonijalne Afrike, sakawa kao animistička praksa postaje oblik neokolonijalnog otpora. Što praktikanti sakawe vide kada su u transu, kako duhom ulaze u kompjuter, putuju optičkim vlaknima i suvremenim Juju ritualima stvaraju scam poruke?
