Prošloga je tjedna u Oktogonu, izložbenom prostoru Nacionalnog muzej moderne umjetnosti, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti – ULUPUH otvoren 61. Zagrebački salon primijenjenih umjetnosti i dizajna (koji smo najavili ovdje). Tema Salona, otvorenog do 22. srpnja, je Nova energija: primijenjena umjetnost u dijalogu s vremenom.
U sklopu izložbe Salona u Oktogonu NNMU-a izlažu dobitnici Velike nagrade prethodnog izdanja istoga Salona, točnije 58. zagrebačkog salona, arhitekti Dinko Peračić i Miranda Veljačić (o čemu smo pisali ovdje). Njihova izložba Izloženost / Exposure okuplja četiri projekta u kojima platnene strukture oblikuju prostor kroz ideju izloženosti. Platno istodobno štiti i otvara: filtrira svjetlo, vjetar, poglede i zvukove, stvarajući mjesta koja su izdvojena, ali i dalje povezana s prirodom, gradom i ljudima. Takve lagane ovojnice grade identitet prostora, potiču susrete i prilagođavaju se promjenjivim okolnostima.
Dinko Peračić / Miranda Veljačić
IZLOŽENOST / EXPOSURE
_
Sve je u redu.
Dišimo. U redu je da smo izloženi.
Ništa strašno se neće dogoditi. Možemo se opustiti.
Sve je u redu.
_
Ne trebamo se potpuno izdvojiti od svijeta, zatvoriti u klimatizirane prostore, u koje strogo kontroliramo tko ulazi i tko kada izlazi. Nije nužno. Možemo preživjeti na vjetru, na vrućini i na hladnoći. Možemo i vjerovati ljudima. Možemo se s tim suočiti. Možemo se prepustiti. I početi u tome uživati. Prepoznavati kako nas otvorenost čini povezanijima s prirodom i ljudima, kako nas izloženost gradi. Smanjuje našu krhkost, čini nas otpornima i razvija integritet koji se ne boji promjena i procesa, već ih koristi da bi postao konkretniji.
_
Četiri projekta koja smo izgradili platnenim strukturama određeni su konceptom izloženosti. Platno nas djelomično štiti od vode i vjetra i djelomično propušta svjetlost i toplinu. Platno nas djelomično štiti od pogleda, djelomično prenosi sliku i djelomično odvaja prostor. Zaštita nije potpuna. Ostajemo izloženi prirodnim elementima i izloženi jedni drugima. Platnene ovojnice oblikuju prostore, izdvajaju ih iz njihovog konteksta, ali ne u potpunosti. Oni ostaju s kontekstom povezani, prožeti svim okolnostima koje u njima postoje. Lagane ovojnice grade integritet tih prostora. Daju im oblik, stvaraju mjesto boravka, pružaju smisao, grade identitet, uspostavljaju odnose među ljudima, ispunjavaju potrebe, okupljaju aktivnosti.
Istovremeno, postavljaju se prema prirodnim pojavama, sudjeluju u promjenama u atmosferi, prožimaju se s okolnim javnim prostorima, uključuju tokove kretanja, povezuju ambijente, grade zajednička značenja, stvaraju grad. Čine nas samostalnima i izdvojenima koliko nam treba, a istovremeno ostavljaju nas izloženima i uključenima u kontekst. Zadržavaju svoj puni integritet, predajući se svim vanjskim okolnostima. Odricanje od potpunog komfora i potpune sigurnosti i izvjesnosti ne čini nas ranjivima, sasvim suprotno, na ovaj način prepušteni okolnostima, postajemo bolje povezani s prirodom i gradom, s društvom i svim tokovima oko nas.
Tržnica u Gružu povezuje renesansni ljetnikovac sa suvremenom tržnicom, potiče stvaranje javnih prostora rive, trga i parka oko sebe, uspostavlja vezu između grada i luke, gradi novi identitet Dubrovnika, oblikuje otvoreni, klimatski zaštićeni prostor koji se velikim zaokretnim tendama prilagođava atmosferskim prilikama. Platnene prizme velikih raspona stvaraju promjenjivi i prilagodljivi natkriveni trg otvoren prema svom urbanom i prirodnom kontekstu.
Projekt je na Vizkulturi predstavljen ovdje.
Tržnica i ribarnica u Vodicama oblikuje degradirani trgovački i uslužni centar na samoj obali, povezuje ga s parkom, uspostavlja šetnicu koja povezuje središte grada i zone hotela, čuva funkciju tržnice i čini je prepoznatljivim javnim objektom, štiti od atmosferskih utjecaja i stvara novu sliku grada. Platnena ovojnica na drvenoj konstrukciji ujedno je i zaklon i svjetlosna membrana. Uvlači prolaznike u novu prirodu.
Projekt je na Vizkulturi predstavljen ovdje.
Tržnica i društveni centar u Imotskom reorganizira društveni život. Daje smisao ulici i terasi za dnevnu trgovinu, koja navečer postaje gradska lođa i vidikovac. Čuva trga pod stablima za povremena događanja i sajmove. Među njima gradi društveni i trgovački sklop. Platnena struktura na jednoj strani štiti od sunca, a na drugoj sa stablima stvara visoki prolaz. Oblak svjetla pod sobom stvara mjesto okupljanja na kojem smo svjesni urbanog života oko nas.
Na izložbi Usijano more (Drugo more, Rijeka 2020) posjetitelj uranja u sliku velikog formata i zvuk svakog pojedinačnog umjetničkog rada. Istovremeno se osjeća kao dio cjeline jer vidi ostale posjetitelje koji se kreću izložbom i nazire druge radove. Prolaz među radovima kaleidoskop je zamućenih slika i zvukova koji sve radove povezuju u jednu cjelinu. Platneni konusi čuvaju projekcijske zrake i primaju refleksije pokretnih slika. Kretanjem među njima postajemo odjednom izloženi i svjesni svih ljudi koji su u prostoru i svih radova koji se njima povezuju.
IZLOŽENOST / EXPOSURE
Dinko Peračić i Miranda Veljačić bave se arhitekturama i javnim prostorima koji uključuju više korisnika i kompleksnih sustava. Njihovi radovi redovito uspostavljaju odnose između klimatskih uvjeta i urbanog života. Dobitnici su Velike nagrade 58. zagrebačkog salona primjenjenih umjetnosti i dizajna 2023. godine za postav izložbe Usijano more u Rijeci.
Postav izložbe: ARP / Peračić-Veljačić
Dizajn i grafička priprema: Oleg Šuran
Fotografije: Dragan Novaković, Damir Žižić
Produkcija izložbe: Belina, One Sails Split, North Sails Split
