Tanja Deman jedna je od međunarodno najpoznatijih hrvatskih umjetnica mlađe generacije. Rođena je 1982. u Splitu. Školovala se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2006. diplomirala na Odsjeku kiparstva, a tijekom studija i poslije također je pohađala brojne studijske i rezidencijalne boravke u inozemstvu, primjerice na Indiana University of Pennsylvania u SAD-u, gdje se zainteresirala za rad sa svjetlom. Boravila je i na rezidencijama u Beču (2007.), Schwandorfu (Njemačka, 2008.), Johannesburgu (Južnoafrička Republika, 2013.), Saarbrückenu (Njemačka, 2014.) i Linzu (Austrija, 2015.), a na posljednje dvije postaje radila je na projektima koje uskoro ili upravo izlaže. Skupno i samostalno je izlagala doslovce širom svijeta – u Europi, Sjevernoj IJužnoj Americi te Africi. Svoje video radove također je projicirala na više međunarodnih festivala, a posljednjih godina povremeno drži i predavanja o svome radu i sudjeluje u javnim diskusijama povodom različitih izložbi. Dakako, primila je i nekoliko vrijednih nagrada, među kojima u Hrvatskoj izdvajamo Nagradu publike na izložbi [email protected] 2008. i ulazak u finale Nagrade Radoslav Putar iste godine.
*© Tanja Deman
Polovicom prošlog desetljeća, kada započinje njezina međunarodna afirmacija, Tanja Deman radila je uglavnom u mediju kompleksnih svjetlosnih instalacija, da bi se s vremenom usmjerila na fotografiju, fotokolaž i video, koji su trenutno u fokusu njezinog rada. U posljednjih nekoliko godina realizirala je više vrlo intrigantnih radova u tim medijima, jedne u formi serija, a druge u formi “jednokratnih” site-specific instalacija u javnom prostoru s naglaskom na fotografiju, odnosno kolaž. Ističu se radovi South (Split, 2012.) i The Cave (Zagreb, 2011.), čiji motivi potječu iz ranijeg videa Abode of Vacancy, a domaću su publiku također privukle serije Cradle (2013.) i pogotovo Collective Narratives (2013.) i Temples of Culture (2014.).
Ovaj blic-razgovor s umjetnicom započeli smo osvrtom na njezin najnoviji rad Sommerfreuden realiziran nedavno u Beču, tik prije skorašnje izložbe u Linzu, rezultata spomenute rezidencije.
*Sommerfreuden, Tanja Deman, Ringturm, “Wiener Städtische Versicherungsverein”, Beč, photo © Dr Thomas Knoll
►Osamnaestog lipnja u Beču se otvorio tvoj najnoviji rad Sommerfreuden, monumentalna site-specific instalacija, odnosno reprodukcija fotokolaža, kojom je omotan Ringturm, prvi bečki poslovni neboder. Projekt se produkcijski čini prilično zahtjevan. Kako je do njega došlo i jesi li u radu imala neka ograničenja ili gabarite koje je trebalo zadovoljiti?
Tanja Deman: U veljači sam dobila poziv od Wiener Städtische Versicherungsverein za projekt na Ringturmu. Nije bilo nikakvih odrednica s njihove strane. Među prvim skicama na samom početku suradnje sam predložila ideju s bazenima, te su je vrlo brzo prihvatili.
►Fotokolaž Sommerfreuden prikazuje idiličnu scenu kupanja u bazenu nekog luksuznog odmarališta, a pozicioniran je taman na kanalu Dunava, u kojem se građani Beča ipak ne kupaju. Što publici poručuje ovaj oštri kontrast? Naslućujem refleksiju o ljudskom preobražavanju prirodnog prostora, kritiku turističkog eskapizma sredstvima senzualne ugode. Jesam li na dobrom tragu?
Tanja Deman: Slika predstavlja set gradskih javnih bazena, ne odmaralište. Scena je izgrađena od fotografija nastalih u Splitu – na Poljudu, Brdima i Mertojaku. Oni koji poznaju Split sigurno ih ne bi nazvali luksuznima, vjerujem. Javni bazeni su čest motiv u mojim radovima, jer predstavljaju mjesta okupljanja gdje se javna i privatna sfera susreću i gdje se izlažemo jedni drugima na jedan poseban način, u lijenosti i igri.
Ono što me zanimalo jest kako kroz vizualnu igru predočiti dva glavna prirodna elementa ključna za svaki kvalitetan grad i dobrobit građana: vodu i zrak. Budući da čista voda i zrak ubrzanom urbanizacijom društva i promjenom klime sve više postaju rijetkost, umjesto standard, a Beč ima privilegiju i mogućnost da ih pruža svojim građanima, željela sam istaknuti te kvalitete.
*Sommerfreuden, Tanja Deman, Ringturm, “Wiener Städtische Versicherungsverein”, Beč
►U posljednjih par godina realizirala si dvije serije fotokolaža: ‘Collective Narratives’ i ‘Temples of Culture’. Naoko je riječ o prilično drugačijem mediju od svjetlosnih instalacija kojima si se ranije bavila. Kako je tekao tvoj umjetnički razvoj od manipulacije svjetlom do manipulacije slikama?
Tanja Deman: Nije me nikada posebno zanimalo razmišljanje kroz sam medij, tj. uvjetovano medijem. Ono što me zanima i što se provlači kroz sve medije u kojima radim, bilo da je riječ o svjetlosnim instalacijama, kolažu, videu ili radu u javnom prostoru, jest upravo razmišljanje kroz prostor, putem percepcije i sociologije prostora.
►U tvojim fotokolažima naglasak nikada nije na ljudskom liku, na pojedincu – ljudi se pojavljuju samo u masi. Prizori koje kreiraš katkad djeluju uznemirujuće, a katkad umirujuće. Kako biraš motive i njihove spojeve, je li to isključivo intuitivni proces ili imaš čvrsti koncept koji slijediš?
Tanja Deman: Uvijek je to kombinacija jednog i drugog, i baš mi je to iznimno važno u radnom procesu. Cjelina je balet između intuicije i čvrstog koncepta. Tako biram motive i tako radim s njima za vrijeme duge izrade kolaža.
*Stadium, Collective narratives, 2013. © Tanja Deman
*Arena / Crystals / Collective narratives, 2013. © Tanja Deman
►Razlikuju li se umjetničke zajednice od kontinenta do kontinenta, i kako? Na primjer, kako publika reagira na tvoje radove u Nizozemskoj, a kako u Urugvaju?
Urbanizacija društva je globalno stanje, te više ne čini razliku među kontinentima. U svojim radovima ukazujem na neke njene aspekte, dok istodobno stvaram utočište. Neovisno o kontinentu, publika vrlo slično osjeća poruku koju sam joj željela komunicirati.
►Pretpostavljam da nema recepta za međunarodni uspjeh, no postoje li neki preduvjeti za to? Koliko je važan tzv. networking i je li to nešto što umjetnik/ca mogu ili trebaju sami obavljati? Kako se ti nosiš s time? Imaš li agenta, galerista ili nekog sličnog ili pak posluješ sama?
Tanja Deman: Na pojedinim projektima i izložbama radim s galeristima, ali nemam stalnog agenta ili galerista nego većinom radim sama. To zahtijeva znatno širi splet uloga i znanja nego što se klasično poima pod “umjetnikom u ateljeu, ali ja volim tu dinamiku. Komunikacija i networking su svakako važni, kao i u svakom drugom poslu, uostalom.
*Museum Library, Temples of culture, 2014 © Tanja Deman
*Garden of Delight, Temples of culture, 2014 © Tanja Deman
►Natječajna izložba [email protected], na kojoj si više puta izlagala, ove je godine imala prilično jaku selekciju s mnogo kvalitetnih radova. Primjećuješ li neke zajedničke tendencije, bi li posebno izdvojila rad nekih kolega?
Tanja Deman: Na ovogodišnjoj izložbi bilo je vrlo zanimljivo vidjeti toliku zastupljenost fotografskog medija. Posebno su me oduševili radovi Marine Paulenke Drugi dom, video Grad od čelika Matije Debeljuha i Generacija Y Igora Ilića.
►Kakvi su ti daljnji planovi? Koje te iduće izložbe i projekti čekaju i što nam možeš reći o njima?
Tanja Deman: Upravo završavam novi projekt na rezidenciji u Salzamtu u Linzu. Riječ je o seriji fotografija Urban Gardens, koje se bave gradskim vrtovima kao mjestima znanja i mikro-lokacijama proizvodnje organske hrane, zelenim nišama unutar gradske strukture i prostorima za refleksiju i opuštanje. U rujnu izlažem u Les Nuits Photographiques u Parizu. Predstavit ću foto-rad Cherry Tree o sadnji stabla u Linzu. Riječ je o jednom dugoročnijem projektu kojim želim osvrnuti pažnju na emisiju ugljičnog dioksida, koja se stvara tijekom svakog putovanja, bilo poslovnog ili turističkog. Ovo ljeto pripremam i samostalnu izložbu u obliku video projekcije na fasadi xm:lab, Experimental Media Laba u Saarbruckenu (Njemačka). Rad se bavi pitanjima okoliša, a video instalacija bit će postavljena u javnom prostoru krajem rujna i predstavlja nastavak moje suradnje s tom institucijom još od prošle godine.
Abode of Vacancy from Tanja Deman on Vimeo.
*Abode of Vacancy
Više o radu Tanje Deman pratite na <strong>www.tanja-deman.com
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
