Do 15. svibnja u zagrebačkoj Galeriji Karas može se pogledati izložba Master of Voids Lucije Krizman, mlade umjetnice koja se domaćoj publici prvi put predstavila 2017. godine, otkad je aktivna na londonskoj umjetničkoj sceni, gdje pohađa Royal College of Arts. U svojoj novoj instalaciji Master of Voids, sačinjenoj od video radova i skulptura, predstavlja presjek radova nastalih u Londonu tijekom posljednje dvije godine. Ambijent Galerije Karas pretvara u primordijalan, u mjesto koje je svim bićima onoliko poznato koliko i mistično, ispoljavajući osjećaj povezanosti sa svime.
U predgovoru Marija Kamber piše:
(…) Master of Voids metaforičko je putovanje kroz mentalne krajobraze u kojima nastali radovi komentiraju unutarnja i vanjska događanja, u kojima se susreću osobna sjećanja umjetnice s vrelom književnih referenci, stvarajući ambijentalne instalacije na granici između stvari i tvari, gdje se stvaraju opipljive i nematerijalne spone. Materiju za proces stvaranja okruženja za misli Krizman povlači iz zbira literarnih izvora. Počevši od radova Korakrita Arunanondchaija u kojima se, dok osobne pripovijesti prevodi u metafore proširene fikcijom, umjetnik osvrće na Freudov koncept “oceanskog osjećaja”, jedinstvenosti sa svime, koja započinje bivanjem u maternici, a prestaje razvitkom ega. Svoja razmišljanja Krizman dalje nadograđuje razmatrajući ideju tranzicija opisanih u Danteovom opisu Pakla u Božanstvenoj komediji, u kojem se prijelaz iz jedne u drugu sferu opisuje kao nesvjestica iz koje um ošamićeno izranja, našavši se u drugoj stvarnosti, drugome svijetu, pa sve do snova i jungianskog arhetipa putovanja u “more noći”, u kojem junak nestaje negdje onkraj vlastitoga svijeta, onkraj svijesti, u svijet duhova i bezobličnih utvara svoje podsvijesti.
Ključni aspekt njezina rada odnosi se na njegovu materičnost, gdje rad proizlazi iz propitivanja spojeva oblika i formi u hibridne tovrevine koji podsjećaju na svašta, ali u svojoj oblikovnosti nisu jasno definirani i sami se nalazeći u jednom od propitivanih prostora između. Instalacija je sačinjena od videa i skulptura, delikatnih, organičkih formi u prostorima nepostojećeg vremena, koji van zuba vremena jednostavno postoje u primordijalnim jezerima nekih davnih, ili pak daleko budućih, vremena, a asociraju na minerale ili fosile pradavnih životinja koje ljudsko oko nikada prije nije vidjelo. Forme koje radi nastaju promišljanjem o materijalima te eksperimentiranjem koje je često dio procesa stvaranja, u kojima su osobni narativi pomiješani sa metafizičkim istraživanjem koje tvori ekspanzivnu umjetničku praksu.
Kada razmatra prazninu, umjetnica joj pristupa u terminima prostora ili procesa statičkog potencijala, koji je skriven ili pak nesvjestan, kojeg sama naziva “poetskom koncepcijom autorefleksije”, a u kojoj je umjetničko djelo iskustveni susret između publike i umjetničkog djela. Svoj rad Lucija postavlja kao pitanje nedokučivog odgovora, kao kazališnu kulisu predstave neznanog sadržaja, u kojeg posjetitelj intervenira svojim misaonim procesom izazvanim prisutošću u ambijentu nedokučivog i zemljanog, kozmičkog i oceanskog, i iznova gradi i spaja novu cjelinu od ponuđenih tangenti, u prostoru praznine koja nije definirana i otvara mogućnosti za novi dijalog.
Lucija Krizman umjetnica je iz Zadra. Trenutno se nalazi u Londonu gdje studira kiparstvo na Royal College of Art. Dobitnica je Frankopan stipendije za izvrsne studente iz Hrvatske studirajući u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Sudjelovala je u izložbama diljem Europe, među kojima su istaknute “Art Biesenthal” u Berlinu (2019) , “I Object” online izložba u Freud Muzeju u Londonu (2021) i “In Sonora” Festival u Madridu (2022).
