Belgija je mala, ali veoma napučena država zapadne Europe koja itekako ulaže u kvalitetu umjetnosti, kreativnost i inovaciju. Među ostalim EU državama poznata je kao raj za umjetničke aktivnosti, zbog velikih ulaganja u kulturu i razvijenih kulturnih politika. No zapravo je nemoguće govoriti o jedinstvenoj belgijskoj kulturnoj politici, od četiri belgijske vlad, uz valonsku, to jest frankofonsku, njemačku i briselsku, najsnažnija i najbogatija je flamanska kulturna politika.
U Flandriji, sjevernoj belgijskoj pokrajini, puno se ulaže u kulturu i umjetnost bez obzira na to što je cijeli sustav financiranja prilično kompliciran i Belgijanci se i ovdje, tipično za njih, utapaju u vlastitoj birokraciji. No to nije bitno ni turistima ni stanovnicima koji imaju priliku uživati u brojnim kulturnim i umjetničkim manifestacijama, novouređenim multimedijalnim muzejima, mnoštvu dobro očuvanih spomenika kulturne baštine, kulturnim centrima rasprostranjenim diljem cijele provincije, kao i u umjetničkim udrugama, kreativnim radionicama i aktivnostima, itd.
Uvid ispod površine u bogati flamanski kulturni lifestyle dobila sam tijekom slušanja kolegija Kulturna politika (Cultural Policy) na jednom od najjačih belgijskih sveučilišta, Katholike Universiteit Leuven. Studentski gradić Leuven, u kojem se nalazi sveučilište KU, u blizini Brisela, osim po potocima pive te festivalima ispijanja iste, poznat je i po najstarijem katoličkom sveučilištu. U Leuvenu se nalaze mnogi kulturni i umjetnički centri, kao i brojne kulturne i umjetničke udruge. Kroz cijelu godinu se radi punom parom: tijekom ljeta organiziraju se besplatni festivali, a ostatak godine nudi se bogati kulturni programi.
Kulturna politika Flandrije temelji se na subvencijskom principu financiranja, od grada, provincije, regije … Administracijski Flamanci kulturu dijele u tri domene: profesionalne umjetnosti, kulturnu baštinu te socio-kulturalne i društvene organizacije.
Još jedan vrlo važan podatak o ustroju kulturnih politika odnosi se na tipove kulturnih i umjetničkih organizacija. Postoje lokalni umjetnički centri (koji distribuiraju, ali ne stvaraju nove umjetničke djelatnosti), umjetnički centri (produkcija i izvedba na regionalnoj razini) te umjetnički laboratoriji (mjesta stvaranja ideja i istraživanja novih umjetničkih formi). Iako kulturnu politiku Flandrije obilježava prilično složen sustav, ponekad jako spor, on ipak odlično funkcionira, te se cijelu godinu u svakom gradiću nudi pregršt događanja. Sve to polazi od osnovne pretpostavke: ništa nije besplatno, pa tako niti umjetnost (što ne znači da se svako konzumiranje umjetnosti i naplaćuje, ali znači da umjetnici ne rade baš ništa za 0 Eura).
Koncentracija nekoliko kulturno-umjetničkih organizacija u Leuvenu može se naći u zgradi bivše carinarnice koja se danas zove OPEK. To je zapravo križište gdje se isprepliću umjetnost, obrazovanje i javne aktivnosti. U zgradi OPEK-a od 2011. djeluje 7 profesionalnih kulturnih i umjetničkih organizacija, kazališta, jedna glumačka radionica, likovno-obrazovne radionice za djecu i mlade, psihoterapeutske radionice… Povrh ovih organizacija, jedan ured dijele i dvije manje organizacije jednako snažnih i aktivnih djelovanja koje funkcioniraju kao medijske platforme. Što to znači? Medijske platforme u ovom su slučaju on-line baze informacija, ali i networking poveznice. Obje organizacije/platforme organiziraju događanja za kulturno-umjetničke djelatnike koji se bave sadržajem za djecu i mlade: edukacije, sastanke, stručne skupove. Također umrežuju potencijalne suradnike i pomažu u posredovanju stručnjaka kako bi zajedno realizirali projekte, događanja i slično. Jedna organizacija fokusirana je na lokalnu flamansku scenu (koju bez kompleksa nazivaju „provincijskom“ kulturom), dok je druga fokusirana na međunarodnu suradnju.
U ovoj drugoj, međunarodno fokusiranoj organizaciji veselog imena Vitamine C, odradila sam svojih 10 EVS volonterskih mjeseci (EVS = program Europske komisije, tj. Mladi na djelu). Vitamine C specifičan je po svom obliku djelovanja kojim, uz minimalan broj zaposlenika, uspješno povezuje velik broj likovnih, umjetničkih i kulturnih edukatora iz cijele Europe, a uz to godišnje organizira nekoliko većih događanja. Osim što djeluje kao internetska medijska platforma, ova udruga je mreža koja povezuje oko 750 članova. Svim je članovima zajedničko zalaganje za pružanje jednakog pristupa umjetnosti i kulture djeci i mladima.
Već nakon godinu dana djelovanja Vitamine C je primio nagradu za uspjeh u Kulturnoj edukaciji, nagradu koju svake godine dodjeljuje Flamansko Ministarstvo Kulture. Da, Flamansko Ministarstvo kulture dodjeljuje nagradu kojom potiče rad svojih udruga na kvalitetno širenje kulture na djecu i mlade. Ulaganje u kulturu se očituje i ovdje. Vitamine C svojim članovima na web stranici Bruismee nudi mogućnost da vode blog, dijele svoja iskustva te da izvještavaju o raznim edukacijskim i kulturnim događanjima. Ukratko, na platformi Bruismee članovi međusobno šire informacije, iskustvo, znanje, i što je najvažnije – povezuju se. Tijekom prošle godine Vitamine C je bio suorganizator i organizator nekoliko događanja diljem Flandrije, od kojih treba posebno izdvojiti predavanje profesorice Louis Hetland.
Vitamine C je umrežen i blisko surađuje i s International Creative Education Network (ICEnet). ICEnet je međunarodna mreža i platforma za povezivanje „svih onih koji su posvećeni oslobađanju kreativnosti u djece i mladih“ diljem svijeta. Ovu su mrežu osnovale organizacije poput Vitamine C-a iz cijele Europe: iz Njemačke, Velike Britanije, Švedske, Hrvatske, Češke, itd. ICEnet platforma je nešto mlađa od Vitamine C-a, te se fokusira na povezivanje „art practitioners“, tj. „umjetničkih praktičara“, kojima je glavni cilj povećati kvalitetu kulturnog i umjetničkog obrazovanja djece.
Možda je za ovu snažnu kulturnu aktivnost najzaslužnija činjenica da se Belgijanci nalaze u srcu Europe odnosno da se srce Europske unije nalazi tamo, ali stanju u belgijskoj kulturi svakako doprinose veliki budžet i financijska ulaganja, kao i razvijena svijest o važnosti međusobnog povezivanja i dobrog networkinga, osobito na međunarodnoj razini. Zapravo puno toga bismo mogli naučiti o likovnom i kulturnom odgoju, tj. o jačanju „vizkulture“ djece i mladih od ove «male», ali velike države.
Fotografije: Lisanne Valgaerts i Ivona Pelajić
