Suradnja arhitektonskog ureda SKROZ i dizajnerskog kreativnog studija Maše Vukmanović priča je o dizajniranju života, o promišljanju prostora koje uključuje potrebe i želje korisnika, zadovoljava ih i istovremeno pronalazi nove načine ostvarivanja sadržaja. I, naravno, uz uvažavanje činjenice da je korisnik ovdje posve poseban i predstavlja izazov i na području arhitekture i dizajna: riječ je o kokama. I tako je nastao Kokošvaroš, cjelovita urbanistička cjelina s promišljenom arhitekturom i brendingom, smještena u Rakovom potoku pokraj Samobora. Kako bi ta doista originalna priča, nagrađena čitavim nizom priznanja struke, stigla do što većeg broja korisnika, i do onih koji nisu stigli do Rakovog potoka, nedavno je postavljena izložba u Galeriji Bernado Bernardi, otvorena do 5. svibnja. Za našu rubriku Savjet pita s timom studija SKROZ i Mašom Vukmanović razgovarala je Marija Juza, članica Savjeta Galerije Bernardo Bernardi.
Marija Juza: Vaši su projekti SKROZ specifični u području arhitekture i dizajna, možete li nam reći nešto o počecima vašeg rada, koliko vas danas ima i na kakvim projektima u posljednje vrijeme radite?
SKROZ: Sad već pomalo davne 2009. postavila se osnova nešto manje koherentnog sastava SKROZa, od tada se mnogo toga promijenilo i to u ciklusima od po nekih 5 godina. Prva je takva faza bila nešto kao kolektiv individualnih praksi, potom se poslovanje samih partnera prirodno promrežilo, započelo je zapošljavanje i širenje tima koje traje i dalje, usvajanje novih radnih procesa… Zapravo smo stalno u procesima transformacije te nas upravo čeka jedan novi ciklus u novom prostoru i nadamo se još širim područjem djelovanja. Trenutno nas je 12 arhitekata i administrativna voditeljica, uz mnoštvo vanjskih suradnika.
Ono što se od samih početaka ipak nije promijenilo je pristup projektima koji je i dalje poprilično strastven, možda malo mudrije nego nekad ali i dalje se „zapalimo“ za projekte, ulažemo značajnu energiju i vrijeme da se projekt dobro postavi od početka, i istraživački, i konceptualno i inženjerski. A u svemu tome jako volimo kad se pojavi prilika i za dozu neobičnog, mrvicu humora, što neobičnija tema ili klijent to nam je draže. Projekti na kojima sad radimo su i dalje vrlo šaroliki – od turističkih projekata preko nekih javnih i poslovnih građevina do obiteljskih kuća, landscape projektata…puno toga različitog se kod nas vrti paralelno
Volimo raditi interdisciplinarne projekte jer smatramo da je svaka nova perspektiva dobrodošla i može dovesti do boljeg i zanimljivijeg projekta, a suradnja na kokošvaroši s Teom i Mašom je bila posebno inspirativna i uspješna – u principu najbolji projekti nastaju kad se uz puno rada uspijete opustiti i dobro zabaviti.
Maša Vukmanović: Sa SKROZ surađujemo desetak godina, i svaki projekt koji smo zajedno radili bio je kompleksan, višeslojan, a vrlo često i zabavan. Sa SKROZ nam je zajedničko to da dijelimo takav pristup poslu – u svakom projektu pomičemo granice vlastite kreativnosti i trudimo se osmisliti koncepte koji su izvanserijski i out of the box.
U studiju nas danas ima troje, mali smo studio, ali često nam se na projektima pridruže „stalni“ suradnici, pa nas u nekim razdobljima bude više. S obzirom da se bavimo vrlo širokim spektrom dizajna, takvi su nam i projekti i suradnici – raznovrsni 🙂 Trenutno primjerice radimo i dizajn namještaja, i prostorne intervencije, i štandove, i brandiranje, i dizajn knjiga, ambalaže… Ne stignemo ni pokazati što sve radimo!
Marija Juza: U Galeriji Bernardo Bernardi izlažete jedan od vaših najneobičnijih i najpoznatijih radova, arhitektonsko-urbanističko-dizajnerski rad Kokošvaroš. O radu se već dosta pisalo ali bih voljela čuti kako danas, s malim odmakom, gledate na taj projekt, kako je nastao te kako je nastavio živjeti dalje.
SKROZ: I dalje nam je jako drag i veseli nas prezentirati ga, svaki put malo drugačije, pa se tako i taj veseli kreativni proces nastavlja. Definitivno je najtraženiji projekt na predavanjima na koje nas pozivaju. To je i projekt oko kojeg su se razvile vrlo zabavne suradnje jer privlači kreativce raznih sektora koji s veseljem sudjeluju u nekom dijelu tog projekta.
Davno, još prije SKROZa, želja nam je bila projektirati kokošinjac. Kokošinjac je ujedno bio radni naziv naše arhitektonske ekipe koja je prije otvaranja tvrtke zajedno radila natječaje, a dio te ekipe je kasnije postao SKROZ.
Upravo zato smo tako i entuzijastično ušli u projektiranje nečega što bi mnogi nazvali efemernom funkcijom. Mi smo projektantski dali najbolje što smo mogli i znali i nismo očekivali da će to izazvati tako velik interes stručne javnosti. Danas nam je drago da je upravo ovaj projekt najviše publiciran i svakako naš najpoznatiji projekt jer jako dobro pokazuje naš pristup projektiranju. Kokice sretno i zadovoljno žive, jaja se uspješno prodaju, a naš investitor Željko Franja je i dalje najveći proizvođač certificiranih ekoloških jaja u Hrvatskoj.
Maša Vukmanović: Meni je osobno Kokošvaroš daleko najzabavniji projekt na kojem sam ikad radila. U tom periodu smo Teo Drempetić Čonkić i ja toliko puta izgovorili riječ „kokoš“ – kao nikad do tad, pozdravljali smo se s „bok-bok“ i općenito sjajno smo se zabavljali. Copywriterske dosjetke poput kokokolodvora ili kokokoledža i danas me nasmiju. Ali sav taj smijeh na stranu, velik je posao odrađen, opet vrlo širokog opsega – od klasičnog brandinga, preko ambalaže do dizajna spomenika Mami Koki, pa mi je zato silno drago što je baš taj projekt nagrađen nagradom HDD-a u kategoriji Cjeloviti projekt.
Marija Juza: Kako je bilo projektirati za životinju kao primarnog korisnika? Radi se o drugačijim mjerilima, ponašanjima, zahtjevima…
SKROZ: Način života svakog klijenta nam je osim konteksta polazna točka za projektiranje pa tako i za životinje, osim što je kod životinja ponašanje puno određenije instinktima i osnovnim potrebama pa su jednostavnije. 😀 Doista je zabavno proučavati životinje i ufuravati se u njihovu perspektivu i mjerilo. To je osnovno polazište, a nakon toga imate vrlo stroge propise i pravilnike koje morate poštivati kako biste postigli uvjete koje od vas traže razne sanitarne i veterinarske inspekcije. Ekološki uzgoj nije nimalo jednostavan, sve je jako strogo definirano i odstupanja smiju biti minimalna. Uz uvjete koji životinjama omogućuju život sa što manje stresa, morate misliti kako olakšati uzgajivaču održavanje, čišćenje i svakodnevnu brigu te u ovom konkretnom slučaju jednostavno skupljanje jaja.
Marija Juza: Za Kokošvaroš razvijen je kompletni mini branding, vizualni identitet, signalizacija, suveniri… je li taj dio dizajna tekao paralelno s projektiranjem nastamba i koje su bile neke specifičnosti koje biste izdvojili unutar samog procesa oblikovanja?
Maša Vukmanović: Mi smo došli pred kraj projekta, kad su se već vidjeli obrisi „grada“. Ali da bismo napravili to što smo napravili, poklopile su se dvije stvari – prvo, došli smo na sjajan projekt, i drugo, Željko Franja je nevjerojatan investitor koji nam je dao punu slobodu. Tako da su se zapravo stvorili idealni uvjeti da se napravi dobar projekt.
Spomenula sam copywriterske dosjetke, no nisu samo one bile zabavne. Osmišljavanje naziva, stvaranje grba za grad u kojem žive kokoši, raster očiju i kljunova, pa krijeste kao kruna grba koje se pojavljuju u eksterijeru – ideje su stizale jedna za drugom, i samo su tražile nastavak. Svatko tko je u tom periodu samo čuo što radimo počeo se smijati, projekt je zaista bio nevjerojatan izvor inspiracije svima. Sad kad razmišljam unatrag, možda je spomenik Mami Koki najneobičniji objekt koji sam ikad osmislila.
Marija Juza: Kakve su reakcije djece na Kokošvaroš, jesu li naučili odakle dolaze jaja?
SKROZ: Reakcije su odlične, trenutno je Kokošvaroš najviše u funkciji farme, ali česti su posjeti djece, ali i arhitekata i dizajnera. Imali smo jedan posjet gdje je cijeli autobus studenata arhitekture iz Slovenije došao u posjet Kokošvaroši u okviru njihove terenske nastave.
Marija Juza: Što nas očekuje na vašoj izložbi u Galeriji Bernardo Bernardi?
SKROZ: Neki novi i neki stari materijali, ali i nastup našeg dobrog prijatelja Arona Pecnika koji će izvesti uživo pjesmu koju je napravio baš za ovaj projekt.
Maša Vukmanović: Osim uvida u svakodnevni život kokoši iz Kokošvaroši, očekuje nas jedna mala rekapitulacija projekta, što iz arhitektonske, što iz dizajnerske perspektive. I dobra zabava, sasvim sigurno.
Marija Juza: I nakon bogatog iskustva Kokošvaroši, što mislite da je bilo prije, kokoš ili jaje ili?
SKROZ: U našem slučaju kokoši 🙂
Maša Vukmanović: Haha, Mama Koka, naravno, zašto bi inače imala spomenik u Kokošvaroši? 🙂
Intervju priredila: Ksenija Foretić
Intervjue iz serije Savjet pita možete pronaći ovdje.
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi/.
