U sklopu programa Katamaran Art, zajedničkog projekta Muzeja općine Jelsa i splitske Galerije umjetnina, ovog ljeta predstavljaju se radovi umjetnika Ivana Posavca, Nine Ivančić i Vaska Lipovca. Ovaj izložbeni program, točnije ciklus od tri izložbe koje se naizmjenično postavljaju u Jelsi i Splitu, pokrenut je 2018. godine, a svakog ljeta odabiru se tri autora/ice različitih umjetničkih poetika, interesa i medija izražavanja. Svojim nazivom program se referira na jednu od najprometnijih katamaranskih linija na Jadranu – Split-Jelsa – kojom se svake godine, osobito u ljetnim mjesecima, preveze na tisuće putnika. Cirkulacija ljudi i roba prvenstveno je vezana uz turizam i svakodnevni život domicilnog stanovništva. S druge strane, Katamaran Art želi aktualizirati onu treću, simboličku ali jednako važnu dimenziju putovanja: promet ideja, u ovom slučaju onih umjetničkih.
Ovogodišnji Katamaran Art započeo je krajem lipnja otvorenjem izložbe Ivana Posavca u Galeriji Kravata u Jelsi, koja će se od 23. srpnja do 11. kolovoza moći pogledati i u splitskoj Galeriji umjetnina. U Jelsi je 17. srpnja otvorena izložba Nine Ivančić, koja će nakon zatvaranja 9. kolovoza biti preseljena u Split (od 13. do 30. kolovoza). Radovi Vaska Lipovca u Galeriji umjetnina mogli su se pogledati od 2. do 21. srpnja, a u Galeriji Kravata bit će izloženi od 11. kolovoza do 13. rujna.
*Nina Ivančić, “POLIFEMO l.f.t. 54 m” (2020.), “PESCHERECCIO l.pp. 29 m” (2020.) i “ADIGE l.f.t. 47 m” (2020.)
Kako u pratećem tekstu pišu voditelji projekta, Božo Majstorović i Marija Plenković, “od 2018. godine, kada je prvi put zaplovio Katamaran Art, domicilnom stanovništvu, turistima i robi potrebnoj za servisiranje njihovih potreba, u transferu su se priključili umjetnici sa svojim radovima uvjereni da zanimanje za takvim sadržajima ne odumire s ljetnim žegama, fiestama i siestama. Isto uvjerenje dijelili su inicijatori i organizatori projekta, Muzej općine Jelsa i splitska Galerija umjetnina, prigodom koncipiranja programa od tri izložbe koje se tijekom ljetnih mjeseci naizmjenično postavljaju u Jelsi i Splitu. Koliko god suradnja na paritetnim osnovama regionalnog centra i njegove krovne likovne ustanove, s jedne strane, te manje otočke sredine i njene muzejske institucije, s druge, bila neuobičajena, nije slučajna niti bez svojevrsne geneze. Trebalo je samo slijediti Jurja Dobrovića. Naime, istaknuti hrvatski umjetnik svojim izdašnim donacijama obogatio je funduse oba muzeja, poklonivši pritom rodnoj Jelsi i obiteljsku kuću u prizemlju koje će početi s radom Galerija Kravata. Na toj poveznici i na tom tragu osmišljen je Katamaran Art, kao produkt zdrave ambicije da se stečeni kulturni i prostorni kapital stavi u službu promocije suvremene umjetnosti izvan većih likovnih centara, kao i obaveze da se takva ambicija podupre bez metropolitanske nadmenosti.
Katamaran Art u programskom je smislu otvoren za raznolike medijske, poetičke i tematske kombinacije. Tako je projekt inauguriran izložbama umjetnika različite generacijske pripadnosti: Vedrana Perkova, Vitra Drinkovića i Igora Zdunića, što je dodatno podcrtano medijskom raznovrsnošću, od klasične slike preko prostorno specifične do interaktivne instalacije. Referentna točka prošlogodišnjeg Katamaran Arta bio je Juraj Dobrović, odnosno njegova umjetnička ostavština koju je likovna kritika s pravom verificirala kao jedan od najznačajnijih prinosa geometrijskoj i konstruktivističkoj struji hrvatske apstraktne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Da se jezikom apstrakcije i nadalje mogu oblikovati svježa i inovativna djela zorno su pokazali umjetnički veterani Mladen Galić, Eugen Feller i Damir Sokić.”
*Vasko Lipovac, “Bez naziva” (1990-ih), “Bez naziva” (1990-ih), “Bez naziva” (2002./2003.)
“Program za 2020. godinu vezan je uz sam naziv projekta. Naime, prve asocijacije na Katamaran Art zacijelo su vezane uz brod i putovanje. I dok je motiv broda postao svojevrsni zaštitni znak umjetnosti Vaska Lipovca i Nine Ivančić, na fotografijama Ivana Posavca srećemo ga vrlo rijetko, što i ne čudi s obzirom na to da je riječ o fotografu ljudi i krajeva Panonske Hrvatske, koja je u njegovom slučaju omeđena rodnim Dužicama kraj Siska, s jedne, i Zagrebom, s druge strane. Međutim, ako tražimo poveznice među odabranim radovima ovo troje posve različitih umjetničkih osobnosti, slijedeći autorske intencije, fokus moramo staviti na umjetnički, odnosno likovno-konceptualni, a ne motivski aspekt djela. Kao što je katamaran u funkciji arta, tako je motiv podređen umjetničkoj gesti i misli. Kod Lipovca to znači da je ‘bitni sadržaj napeta ravnoteža sažetih i stiliziranih monokromnih oblika koji dominiraju kadrom ili, s druge strane, oslobođeni potez koji uživa u svojoj autonomnoj transparentnosti, svodeći deskriptivne obaveze na nužni minimum’. Za razliku od Vaska, Nina kao da svoj rukopis želi lišiti svake ekspresije koja bi mogla stvarati šumove u namjeri ‘objektivnog’ prikaza broda. Međutim, bez obzira na tehničku preciznost i brojnost detalja kao i činjenici da se radi o konkretnim modelima brodova, ovdje nije riječ o realističkom prikazu. Posežući za ‘hiperrealističkim’ stilom projektnih biroa, koji pozornosti promatrača prinose i ono što je u zbilji oku nedostupno, Nina naglašava da umjetničko djelo ne prikazuje realnost. Čak i onda kada se radi o mimetičkom iluzionizm ili prikazu subjektivnog doživljaja objektivne stvarnosti, uvijek je riječ o konvencijama, formulama i usvojenim navikama. Jedinstveno iskustvo plovidbe morem donosi nam serija fotografija Ivana Posavca. Kako bi nam ga što neposrednije dočarao, inteligentno fotografsko oko pažnju je usmjerilo na vjetrom pokrenutu kosu putnice iza koje razabiremo morski krajolik. Sve drugo bi bilo višak, uključujući cilj puta, zloglasni Goli otok, kao i brod, u ovom slučaju gumenjak, koji su ostali izvan mentalnog i fotografskog kadra autora.
Na kraju nije nevažno reći da će sva izložena djela, od recentnih crteža Nine Ivančić, preko nedavnih fotografija Ivana Posavca do radova u tušu i temperi Vaska Lipovca, na Katamaran Art-u imati svoju izložbenu premijeru.”
*Ivan Posavec, “Bez naziva” (2018.)
Nina Ivančić rođena je u Zagrebu 1953. godine. Diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Šime Perića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. godine. Polaznica je Majstorske radionice Ljube Ivančića u Zagrebu od 1977. do 1979. godine. Fulbrightova je stipendistica za poslijediplomski studij slikarstva (MFA Program in Painting) na Columbia University u New Yorku 1986. – 1987. godine. U sklopu Fulbrightovog programa radi u biblioteci Guggenheim muzeja u New Yorku (Research and practical training od 1987. do 1991. godine). Živi i radi u New Yorku od 1986. do 1993. godine. Od 1977. godine intenzivno izlaže na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Njezin rad popraćen je s više nagrada, velikim brojem bibliografskih jedinica, nekoliko TV filmova, a radovima je zastupljena u privatnim i javnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.
Vasko Lipovac rođen je 14. lipnja 1931. godine u Kotoru. Akademiju primijenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu 1955. godine. Od 1955. do 1959. godine bio je polaznik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Izlagao je na oko stotinu samostalnih i preko dvjesto skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Autor je javnih skulptura: spomenik Draženu Petroviću, park Olimpijskoga muzeja u Lausanni (1995.), spomenik Marku Maruliću u Vukovaru (2006.) i u Parku skulptura u Santiagu de Chile (2007.), Crveni cvijet ispred Ekonomskoga fakulteta u Splitu. Za crkvu sv. Marije u Kotoru izradio je brončane vratnice (1989.). Likovno je opremio interijere brojnih hotela (“Argentina” i “Babin kuk” u Dubrovniku, “Berulia” u Brelima i “Marco Polo” u“Korčuli, “Marjan” u Splitu), javnih zgrada (Centar za kulturu i Pomorski muzej u Kotoru). Bavio se ilustracijom knjiga, scenografijom i kostimografijom. Za svoj rad dobio je niz nagrada i priznanja. Vasko Lipovac umro je 2006. godine u Splitu gdje je živio i radio od 1967. godine.
Ivan Posavec rođen je 1951. godine u Dužici kraj Siska. U Zagrebu 1969. godine upisuje Veterinarski fakultet. Studij prekida 1974. godine kao apsolvent da bi se posvetio fotografiji. Na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju diplomira 1980. godine filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera, a već sljedeće godine postaje majstor fotografije. Magistrira fotografiju 1984. godine kod prof. Dragoljuba Kažića na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Gotovo četiri desetljeća bavi se novinskom fotografijom. Dobitnik je nagrade “Tošo Dabac” 1992. godine, Nagrade grada Zagreba 2003. godine te pedesetak drugih fotografskih nagrada. S Miom Vesovićem osniva 1979. godine grupu MO (Meko okidanje). Član je Fotokluba Zagreb i Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH).
Voditelji projekta Katamaran Art su Božo Majstorović, koji potpisuje i koncept, te Marija Plenković, kustosice izložbi su Lana Beović, Katica Modrić i Ivana Vukušić, a autor vizualnog identiteta je Nikola Križanac.
