+ 2 Preporuka

Kiosk kao simbol ekonomskih konstelacija

autor: vizkultura


PODIJELI:

Udruga BLOK – Lokalna baza za osvježavanje kulture, čiji je izložbeni prostor BAZA u Adžijinoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci stradao u potresu, jesensku izložbenu sezonu započinje na ovoj adresi. Nova BAZA nalazi se u istoj četvrti, ali na adresi Nova cesta 66, a prva izložba otvara se u utorak, 27. listopada. Na izložbi Tisak, dvadeset i tri kioska istoimeni fotografsko-istraživački projekt predstavit će Marko ErcegovićIgor Lasić.

Ova fotografska serija nastajala je u razdoblju od 2017. do 2020. godine, tijekom kojeg se fotograf Marko Ercegović, u suradnji s s novinarom Igorom Lasićem, čiji je rad obilježilo praćenje privatizacijskih procesa, upustio u istraživanje tvrtke Tisak d.d. Njeni se počeci vežu za javno poduzeće Narodna štampa, osnovano davne 1946., unutar kojeg se 1970-ih izdvaja zasebna djelatnost distribucije. Nakon privatizacije 1990-ih uslijedilo je pripajanje koncernu Agrokor, čija je velika kriza poslovanja obilježila recentna ekonomska zbivanja u Hrvatskoj i regiji. Popularni crveni kiosci Tiska, koji su počeli služiti kao punktovi za obavljanje niza zadaća, postali su tako možda najvidljiviji urbani znak ekonomskog kraha koji je neposredno i posredno utjecao na brojne radnike i radnice. Fotografije izravno snimljenih pročelja kioska dokumentiraju konstelacije javno izloženih proizvoda. Vrlo često se na njima nalazi osoba, uglavnom ženska, čije je lice vidljivo kroz mali kvadratni prozor. “Vjerujem da je, u vizualnom smislu, priroda opresije izloženim raznobojnim proizvodima i lažnim osjećajem izbora, kao i pozicija prodavačice/prodavača u svemu tome, samoobjašnjavajuća”, kaže Ercegović. Fotografije poput fusnota prate izjave radnica i radnika koje je rijekom istraživanja prikupio Lasić.

 

 

“One vole raditi na kiosku, posebice komunicirati s ljudima; nije im mrska takva izdvojenost na radnome mjestu; smatraju da su često preopterećene zahtjevima posla, dok su im plaće daleko preniske; vjeruju da bi šefovi trebali više uzimati u obzir njihova stajališta; maštaju o sanitarnom čvoru u sklopu kioska – tako otprilike glasi prosječno razmišljanje prodavačica iz poduzeća Tisak plus, osoblja koje čine dakle gotovo isključivo žene, a s određenim dijelom kojeg smo porazgovarali za ovu izložbenu reportažu i reportažnu izložbu. U izradu serije fotografija Tiskovih kioska, kao i pripadnog teksta, upustili smo se iz više razloga, ali posvetu tim radnicama stavljamo u prvi plan. Osnovana je bojazan, međutim, da bismo ih nastavili uzimati zdravo za gotovo, onako diskretne i tek uvjetno vidljive iza gomila enigmatskih izdanja i žvaka i upaljača i reklama iznad svega, samo da nije bilo drugih, tzv. širih motiva koji su nam na koncu skrenuli pažnju na živa i angažirana bića u unutrašnjosti tih prevažnih malenih trgovačkih objekata”, piše Igor Lasić u pratećem tekstu.

Otvorenje izložbe održat će se 27. listopada od 18 do 21 sat, pri čemu će posjetitelji ulaziti u grupama do 10 ljudi radi epidemioloških mjera. Nakon otvorenja, izložba će se moći pogledati do 16. studenoga, radnim danima od 16 do 20 sati te subotom od 10 do 14 sati.

 


 

Još jedan fotografski rad Marka Ercegovića trenutno se također može razgledati na jednoj drugoj zagrebačkoj lokaciji. Riječ je o novom billboardu koji se u okviru projekta Ploha/Površina 6 autorice Silve Kalčić postavlja na zgradi na uglu Ulice grada Vukovara i Držićeve avenije. Na billboardu pod nazivom KLUB nalazi se sedam fotografija iz Ercegovićeve knjige L.p, (objavljene 2017. godine), uz sekvencionalno ispisan tekst: “Volim noć / Volim mrak / Ja sam party manijak / Klub je moja adresa”, preuzet iz refrena popularne trap turbo-folk pjesme upisane u kolektivnu memoriju cijele regije.

 

 

U razdoblju između 2006. i 2016., u kojemu je Ercegović honorarno radio za poslovne časopise kao fotograf i urednik fotografije, nastale su fotografije u knjizi kojima on uspostavlja vlastiti odnos prema hrvatskom poslovnobirokratskom okruženju, i tvori svojevrsnu vremensku lentu “uspona i pada”, ponajprije razdoblja prije i poslije recesije. Fotografije nemaju naziva, obilježene su godinom nastanka. Naime, tekst koji se nađe pored fotografije snažno utječe na fotografiju i onda kad izostane. “Lijep pozdrav”, često skraćivan u “l.p.”, općenita je formulacija kojom završava većina korporativnih elektroničkih poruka u domaćem kontekstu. U svijet poslovne fotografije Ercegović je ušao 1998., na svojoj trećoj godini studija. Tada se susreće s pojmom afirmativnog novinarstva i afirmativne, uljepšane, fotografije.

U intervjuu danom tjedniku Novosti povodom objave knjige, Ercegović objašnjava kako “Englezi imaju naziv za ljude koji upravljaju i koji su na određeni način nedodirljivi – ‘the man’. To su ljudi koji našim životima dirigiraju od širokih razmjera, pa do najsitnijih detalja poput zareza u stopi poreza koji plaćamo ili načina na koji nam se dijete školuje”. Tomislav Medak će manifestno u knjizi opisati javne upravljače: “Spontani društveni procesi, čim dosegnu određenu razinu specijalizacije i atomizacije, proizvode konflikte koji zahtijevaju pravila, procedure i institucije posredovanja. Stoga ta ‘izlišna’, ‘neproduktivna’ i ‘parazitska’ figura onoga koji upravlja za druge i zauzima bezličnu sredinu društvene ljestvice fokalizira nelagodu društva prema odnosima moći u njemu, upitnoj inkluzivnosti institucija i nesigurnosti onih koji su egzistencijalno osuđeni na te institucije.”

KLUB je na navedenoj billborad lokaciji postavljen od 22. listopada do 4. studenoga.

 

+ 2 Preporuka