U petak, 6. studenog u 19 sati u zagrebačkoj Galeriji Nova otvara se izložba Brioni – pokušaj prizivanja mrtvih: Behzad Khosravi Noori i Magnus Bärtås s Paulom Kupelwieserom i Josipom Brozom Titom. Izložba je nastavak dugotrajne suradnje kustosica Ane Kovačić i Lee Vene s umjetnicima Behzadom Khosravijem Noorijem i Magnusom Bärtåsom, koji su se u svojem radu često bavili istraživanjima povezanima s (post)jugoslavenskim kontekstom. Ova izložba, nastala u koprodukciji kustoskog i umjetničkog tima izložbe i WHW-a, predstavlja novonastalu umjetničku instalaciju koja je inspirirana burnom poviješću Brijuna. Autori izložbe, Behzad Khosravi Noori i Magnus Bärtås, pozivaju nas da iznova razmotrimo kompleksnu i konfliktnu povijest Brijuna, neočekivano isprepletene suživote Kupelwiesera i Tita te ljudsku potrebu za dominacijom nad prirodom koja rezultira začudnom transformacijom ekosustava.
U filmu, koji čini centralnu točku ovog rada i prostorne instalacije, Behzad Khosravi Noori i Magnus Bärtås sučeljavaju dvije povijesne ličnosti koje su dijelile opsesiju Brijunima: Paula Kupelwiesera i Josipa Broza Tita. Obojica su proveli velik dio svojih života na Brijunima, drastično transformirajući krajolik otoka, ali i njegovu faunu. Paul Kupelwieser, austrijski industrijalac kojeg je u filmu utjelovio glumac Günter Franzmeier, kupuje malarično otočje Brijuni 1893. s idejom razvijanja elitnog turističkog resorta i lječilišta te uz pomoć znanstvenika Roberta Kocha iskorjenjuje malariju, potpuno mijenjajući krajobraz Brijuna. S druge strane, Josip Broz Tito – tumači ga glumac Vilim Matula, koji na Brijune dolazi nekih pola stoljeća kasnije, ovo otočje tretira kao geopolitičku realizaciju Pokreta nesvrstanih te ono dobiva važnu ulogu u formiranju međunarodnih kulturnih i političkih veza i postaje pozornica za brojna društvena i politička događanja, koja su u fokusu kolaža koji također čine širu izložbenu cjelinu.
Prema popisu sastavljenom u srpnju 1977., na Brijunima je bilo više od tisuću životinja, među kojima su bili tigrovi, orangutani, nojevi, žirafe, zebre, slonovi, deve, kozorozi, antilope, gazele, ljame, tuljani, plamenci, grizliji, tibetanski medvjedi i činčile. Prostor Brijuna od početka 20. stoljeća pomno je kultiviran i kolonijaliziran kao mjesto egzotične oaze i elitnog turizma te kasnije i kao politički projekt koji utopijski oživljava ideje Pokreta nesvrstanih. Umjetnici odlučuju, kao u metodi nekromancije, prizvati duhove Kupelwiesera i Tita kako bi se suočila dva refleksivna pogleda na Brijune. Za obojicu su Brijuni bili životni projekt pun taštine i grandioznih ideja. Njihova naracija i reminiscencija upotpunjene su arhivskim materijalom koji demonstrira povijest Brijuna, ali i aktualnim snimkama prirodnog okoliša Brijuna u kojem se još uvijek nalazi mnoštvo egzotičnih životinja, iako u znatno manjem broju nego u “zlatno doba” Brijuna. Ukroćene životinje koje dijele stanište koje zasigurno ne bi dijelile u svijetu izvan otoka te kontroliran i modificiran krajolik promatraju se kao oblici iskazivanja kolonijalne moći. Menažerije, kavezi, hotelski kompleksi i tereni za golf samo su neki od primjera komodifikacije i upravljanja otokom. Obojica aktera istodobno se veoma intimno i gotovo ranjivo identificiraju s otočjem i reflektiraju vlastitu opsesiju prirodom i živim bićima koja ga nastanjuju.
Izložba će biti otvorena do 23. prosinca, a u utorak, 24. studenog od 18 do 20 sati održat će se online screening i razgovor tijekom kojeg će se predstaviti rad umjetnika Behzada Khosravija Noorija i Magnusa Bärtåsa.
Magnus Bärtås umjetnik je, književnik i profesor na Sveučilištu za umjetnost, obrt i dizajn u Stockholmu. Stockholmu. Njegov je rad zastupljen u privatnim i javnim kolekcijama kao što su Moderna Museet, Norrköpings Konstmuseum i Statens Konstråd. Veća retrospektivna izložba upriličena je u Göteborgs Konsthallu 2016. S Fredrikom Ekmanom je objavio pet knjiga eseja. Njegov videoesej Madame i mali dječaknagrađen je na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu 2010., a najnoviji film Najčudniji stranacnominiran je za najbolji nordijski dokumentarac na festivalu CPH: DOX u Kopenhagenu 2017.
Behzad Khosravi Noori studirao je film na Sveučilištu Tarbiat Modaress u Teheranu i umjetnost u javnom prostoru na Konstfacku u Stockholmu. U svojoj umjetničkoj praksi naglašava ulogu mikro povijest i narativnih strategija u hiperpolitiziranim društveno-političkim miljeima u filmu. Izlagao je u Tensta Konsthall, Botkyrka Konsthall i Multicultural Center u Stockholmu; Khalil Sakakini Cultural Center u Ramallahu, Palestina; Galeriji Aaran u Teheranu, Istraživačkom paviljonu na 57. Venecijanskom Bijenalu i 12.0 Contemporary u Islamabadu. Trenutno završava doktorat na Konstfacku.
