Na upravo zaključenoj izložbi Na izmaku svitanja (o kojoj smo za našu podcast rubriku razgovarali ovdje) šest studentica slikarstva sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti – Lana Cvetko, Paula Dunatov, Leonarda Fofić, Marta Milinović, Ana Šimunović i Iva Žepina – izvelo je svoje umjetničke intervencije, na poziv mentora Davida Maljkovića.
Ova se intervencija može čitati na različite načine – kao interpolacija, studentska radionica, ili izložba unutar izložbe nastala kroz razgovore WHW-a i Davida Maljkovića o postavu Etnografskog muzeja u Zagrebu i izložbi Na izmaku svitanja koju su kustosice WHW-a i Ana Kovačić tijekom ljeta ove godine pripremale za stalni postav muzeja. Umjesto vlastitog sudjelovanja na izložbi, Maljković je pozvao studentice slikarstva iz svoje klase, kako bi se praksa najmlađe generacije stavila u suodnos s kontekstom hrvatskih muzejskih institucija i sa samom izložbom, ali i kako bi se kustosicama izložbe otvorila mogućnost za drugačiji susret s vlastitom metodologijom i uključivanjem umjetničkih radova u izložbu. Umjetnice nisu pozvane da direktno reagiraju i odgovaraju na građu muzeja ili na radove umjetnika i umjetnica insertiranih u zbirku muzeja kroz izložbu Na izmaku svitanja, već da na aktivan i angažiran način promišljaju pozicioniranje svog umjetničkog obrazovanja i svog rada u sadašnjem trenutku, u sklopu institucionalnog umjetničkog sustava u Zagrebu, ali i šire. No ipak, sve su osmislile i izvele nove radove za njima zanimljive specifične lokacije i situacije unutar stalnog postava Muzeja, te se na neki način sve bave kontradikcijama koje nastaju u dodiru tradicionalnog i suvremenog konteksta i identiteta.
Rad ove klase možete pratiti na Instagramu @mada_aluzg.
Ana Šimunović u radu Artefakt u središte postavlja vitrinu – obično nevidljivi element muzeja koji ovdje postaje glavni predmet pozornosti. Korištena muzejska građa vraća se u novi “postav”, a ono što je nekad bilo zanemareno postaje istaknuto, čime se otvara pitanje odnosa pune i prazne vitrine te vrijednosti samog artefakta. Paula Dunatov sedmometarskim platnom Bez naslova istražuje povezanost univerzalnih obiteljskih tema i osobnih, sentimentalnih iskustava. Inspirirana muzejskom zbirkom, usmjerava se na motive koji se, u različitim oblicima, pojavljuju u nošnjama, vezovima, maskama i običajima. Gestom obavijanja vitrine rad poprima zaštitničko značenje, poput dekice koja grije, čuva i pruža osjećaj sigurnosti predmetima unutar nje.
Lana Cvetko u radu Drevo pojednostavljuje motiv stabla na tri međusobno povezane komponente – motiv, utjecaj i pozadinu. Uklanjanjem detalja naglašava unutarnja svojstva i atmosferu organske forme, stvarajući skladan, miran doživljaj u kojem svaka komponenta zauzima svoj prirodan prostor. Leonarda Fofić prostornom instalacijom //// u fokus stavlja kosu – materijal pun kontradikcija, istodobno privlačan i odbojan, osoban i javan, identitet i otpad. U kontekstu muzeja, gdje je vidljiv nedostatak prikaza kose i frizura kao važnog dijela hrvatskog kulturnog nasljeđa, rad kosu ponovno ističe kao važan simbol pripadnosti, osobnosti, prolaznosti i društvenih normi.
Izložba uključuje i dvije video-instalacije: Ono nešto Ive Žepina, koja propituje “kako smo postali gledatelji koji više ne gledaju nego tek prepoznaju”, te Bully Marte Milinović, rad o neimenovanoj, neugodno prisutnoj navici, obrascu ponašanja – bullyju kojeg autorica prepoznaje, preispituje i izlaže pogledima drugih.
Smještena unutar Etnografskog muzeja, institucije utkane u kolonijalno naslijeđe, izložba Na izmaku svitanja nudi kritički pogled na pitanja pripadnosti, naslijeđa i kolektivnih identiteta, gradeći zamišljenu kartografiju veza i razmjena, povezanosti i presjecišta kroz vremena i prostore. Danas kada je veza između rasizma i fašizma očita na mnogim mjestima u svijetu, izložba Na izmaku svitanja udaljava se od pojma “jedinstvenih korijena” prema višestrukim oblicima pripadnosti i potencijalnim solidarnostima. Kao intervencija u etnografski muzej, instituciju u kojoj se oblikuju, ali i osporavaju obrazovne i kulturne reprezentacije, izložba se bavi fluidnijim koncepcijama zajednica, identiteta i kolektiva te stavlja u fokus konstitutivnu dinamiku “kulture” i temeljnih mitova koji je održavaju.
Na izložbi su predstavljeni i radovi sljedećih umjetnika/ca: Majd Abdel Hamid, Kent Chan, Nolan Oswald Dennis, Sharon Hayes, Tea Kantoci sa selmom banich, Nikom Pećarinom i Annom Javoran, Belinda Kazeem-Kamiński, Onyeka Igwe, Glorija Lizde, Alban Muja, Nii Kwate Owoo, Fette Sans, Miloš Trakilović.
