Do 27. ožujka traju prijave za ovogodišnji Zgraf, međunarodnu izložbu grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija. Trinaesti po redu Zgraf održat će se od 10. do 24. lipnja u Zagrebu, a svi selektirani radovi bit će predstavljeni na izložbi i u katalogu.
Selektirani radovi prijavljeni su u dvije cjeline: a) REVIJA – redovita međunarodna selektirana izložba realiziranih radova s područja grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija b) TEMA – međunarodna selektirana problemska izložba koja ove godine nosi naslov Zadovoljstvo svima. Tema problemske izložbe nastojat će ponuditi odgovore na sljedeća pitanja: Što nas kao pojedince čini zadovoljnima u odnosu na to što nas čini zadovoljnima u profesionalnim grupama ili interesnim zajednicama, odnosno kada smo zadovoljni u članstvu čovječanstva ili u članstvu svekolike žive zajednice na planetu? Što je komu zadovoljstvo činiti i kako je komu zadovoljstvo sudjelovati? Što su prioriteti osobnog, a što kolektivnog zadovoljstva i imamo li ih nadohvat ruke ili ih moramo stvoriti?
Radovi se prijavljuju isključivo elektroničkom prijavnicom, koja je dostupna ovdje. Više informacija objavili smo ovdje. Selekciju prijavljenih radova obavit će Selekcijska komisija u sastavu: Luka Borčić, Damir Bralić, Robert Čanak, Marija Juza, Borut Wild (RS). Svi selektirani radovi ulaze u konkurenciju za nagrade. Nagrade Međunarodnog ocjenjivačkog suda dodjeljuju: Peter Bankov (CZ), Don Ryun Chang (KR), Izvorka Jurić (HR), Melike Taşcıoğlu (TR), Lawrence Zeegen (UK).
Redovne nagrade Zgrafa:
Zgraf Grand Prix – dodjeljuje Međunarodni ocjenjivački sud
Zgraf 1 – dodjeljuje Međunarodni ocjenjivački sud
Zgraf 2 – dodjeljuje Međunarodni ocjenjivački sud
Zgraf Welcome – za mlade dizajnere/grupe do 27 godina starosti, dodjeljuje Međunarodni ocjenjivački sud
Zgraf Excellence Award – dodjeljuje međunarodni žiri, za poseban doprinos
Posebna priznanja (najviše 10) – priznanja u svakoj kategoriji, prema procjeni kvalitete radova, dodjeljuje Međunarodni ocjenjivački sud
AICA Award – Nagrada AICA-e (Međunarodnog udruženja likovnih kritičara), dodjeljuje Ocjenjivački sud koji čine članovi hrvatske podružnice AICA-e, u sastavu: Boris Greiner, Bojan Dmitrović Krištofić, Feđa Vukić
Uz glavnu izložbu selektiranih radova (Francuski paviljon, SCZG, 10. – 24. 6. 2025.), programski sadržaji i događanja 13. Zgrafa obuhvaćaju i EduZgraf (Galerija AMZ, 16. – 24. 6. 2025), popratni obrazovni program i kreativnu platformu koji donosi radionice, predavanja i natječaje namijenjene domaćim i međunarodnim studentima/studenticama dizajna i vizualnih komunikacija te dizajnerima/dizajnericama na profesionalnim početcima, zatim samostalnu izložbu dobitnika Grand Prixa 12. Zgrafa, Marije Juze i Nikole Đureka (Srpski kulturni centar, 13. – 24. 6. 2025.) te Zgraf riječi (Sveučilište Algebra Bernays) – niz predavanja članova ocjenjivačkog suda i drugih stručnjaka s područja dizajna i vizualnih komunikacija.
ŽIRI
Don Ryun Chang istaknuti je međunarodni akademik i praktičar u području brendiranja, dizajna i trenutno je profesor na kampusu Songdo Underwood Sveučilišta Yonsei te je 25 godina bio profesor na Sveučilištu Hongik u Seulu, Koreja, na Fakultetu za dizajn vizualnih komunikacija, gdje je bio prijašnji dekan diplomskog studija filmskih medija i komunikacija. Njegova opsežna karijera uključuje značajne uloge kao što su izvršni direktor Interbrand Korea i predsjednik Međunarodnog vijeća udruga za grafički dizajn (ICOGRADA, sada poznat kao Ico-D) koji je služio od 2007. do 2009. te kao član uprave od 2003. do 2011. Profesor Chang dao je značajan doprinos velikim međunarodnim događajima, osobito kao voditelj dizajna za 2018. Zimske olimpijske igre PyeongChang. Njegovo vodstvo također se proširilo na program identiteta korejske vlade i razne druge transformativne projekte brendiranja koji su imali značajan kulturni i industrijski utjecaj u cijelom svijetu.
Izvorka Jurić diplomirana je dizajnerica i edukatorica s bogatim iskustvom u području dizajna. Nakon završetka Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2000. godine, s dvoje partnera osniva TRIDVAJEDAN tržišne komunikacije gdje djeluje kao managing partnerica i dizajnerica, zatim kao art direktorica, te kao kreativna i art direktorica. Od 2011. godine samostalno djeluje kroz Design Bureau Izvorka Jurić na brojnim dizajn projektima. Profesionalni status potvrđuje s preko 25 godina iskustva u različitim projektima vizualne komunikacije i kroz edukaciju u dizajnu. Iza sebe ima brojne uspješno realizirane projekte na hrvatskom i globalnom tržištu. Godine 2023. udružila je snage s Juricom Kosom i preimenovala studio u Dig Studio, koji danas vodi okupljajući tim različitih stručnjaka.
Od samih početaka karijere aktivno je uključena u obrazovanje u dizajnu. Zaposlena je kao docentica na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje na preddiplomskom studiju predaje kolegije “Strategije brendiranja 1” i “Strategije brendiranja 2”, dok na diplomskom studiju predaje kolegije “Upravljanje dizajnom” i “Održivi dizajn”. Vanjska je suradnica na Sveučilištu Algebra, gdje predaje na kolegiju “Vizualno oblikovanje 5 – Ambalaža” te mentorira studente u izradi završnih radova.
Projekti su joj objavljivani u mnogim stručnim publikacijama, redovito sudjeluje na stručnim izložbama i konferencijama, članica je stručnih žirija domaćih i međunarodnih natječaja dizajna te je dobitnica mnogih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja od kojih su najznačajnije: četiri puta dobitnica Red Dot, tri puta dobitnica Pentawards, dva puta Ed-Awards nagrade, The Dieline Award, WorldStar, nominaciju za President’s Award, BEDA European Design Award, Creativity Gold Award, Eurobest, ADI New Designer Award, IdejaX, CroPak, RegPak, Art Directors Club Croatia, HOW Award, Graphis “G” Gold Award, D&AD, Cresta International i mnoge druge.
Melike Taşcıoğlu Vaughan je dizajnerica, umjetnica i akademkinja s doktoratom grafičkog dizajna. Taşcıoğlu Vaughan predaje na prvostupničkim, magistarskim i doktorskim studijima kao redovita profesorica na Sveučilištu Anadolu. Vodila je radionice i držala seminare diljem svijeta. Objavila je dvije knjige, jednu koja se fokusira na dizajn knjiga, a drugu na ekološki grafički dizajn, kao i mnoge članke, radove i poglavlja. Također radi kao dizajnerica knjiga, uglavnom s međunarodnim neovisnim izdavačima koji se usredotočuju na pitanja društvene nepravde. Članica je odbora Turskog udruženja grafičkih dizajnera (GMK) i predsjednica Međunarodnog vijeća za dizajn (ICoD) za mandat 2024.-2026.
Peter Bankov je dizajner i predavač, živi u Pragu. Rođen je u Minsku u obitelji umjetnika. Studirao je kiparstvo u Minsku, a u Moskvi se usavršavao kao dizajner knjiga i ilustrator. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada i član žirija na mnogim natjecanjima širom svijeta. Njegovi umjetnički projekti dio su privatnih kolekcija u Moskvi, Londonu i Pekingu. Autor je i predavač ciklusa predavanja o dizajnu te drži predavanja u Rusiji, ZND-u i Europi.Njegova djela nalaze se u zbirkama modernih umjetnosti u: MoMA, New York, SAD, Klingspor Museum Offenbach (Njemačka), Museum of the Image (MOTI) (Nizozemska), Les Arts Décoratifs (Francuska), Lahti Poster Museum (Finska)
Glavne nagrade: TDC NY Excellent Awards 2022, Red Dot Awards 2020, Platinum Graphis Awards 2016, Zlatna nagrada na talijanskom bijenalu plakata 2015, Zlatna nagrada na Colorado Poster Biennale 2015, Nagrada žirija na Golden Bee Biennale 2014, Zlatna nagrada Strelka/Rusija 2014
Muzeji i stalne kolekcije:, MoMA, New York, SAD, Klingspor Museum Offenbach (Njemačka), Museum of the Image (MOTI) (Nizozemska), Les Arts Décoratifs (Francuska), Lahti Poster Museum (Finska), Galerija Retroavantgarde u Varšavi (Poljska), Muzej plakata u Varšavi (Poljska), Posterous New York (SAD), Muzej Chamon (Francuska)
Predavačko iskustvo: ESAG Penninghen (Pariz, Francuska), ECV École de communication visuelle (Pariz, Francuska), ENSAV École nationale supérieure des arts visuels de La Cambre (Francuska), Wannsee High School (Berlin, Njemačka), HFG Offenbach University of Art and Design (Njemačka), RISD Rhode Island School of Design (Providence, SAD), SVA School of Visual Arts (New York, SAD), PRATT Design School (Brooklyn, SAD)
Lawrence Zeegen tijekom karijere duge više od 35 godina intenzivno je radio u području dizajnerskog obrazovanja i kreativnih industrija. Vodio je neke od najuglednijih dizajnerskih fakulteta u Ujedinjenom Kraljevstvu, držao predavanja u 25 zemalja te je autor devet međunarodno objavljenih knjiga o grafičkim umjetnostima. Njegova komercijalna praksa obuhvaća suradnju s vodećim svjetskim novinama, časopisima, izdavačima knjiga, dizajnerskim studijima i marketinškim agencijama.
Direktor je Instituta za kreativno računarstvo (Creative Computing Institute) na Sveučilištu umjetnosti u Londonu (University of the Arts London), gdje vodi istraživanja na sjecištu kreativnosti i računalnih tehnologija. Njegov rad uključuje primjenu umjetne inteligencije i strojnog učenja, kreativnog kodiranja, računalnih okruženja, robotike, pametnih proizvoda i nosive tehnologije u kreativnim industrijama.
Diplomirao je na Royal College of Art, član je Kraljevskog društva za umjetnosti (Royal Society of Arts), povjerenik De La Warr Paviljona i organizacije Creative Conscience, bivši povjerenik D&AD-a te je dvaput imenovan u Izvršni odbor ico-D-a, Međunarodnog vijeća za dizajn (International Council of Design).
U nastavku donosimo uvodne tekstove koje potpisuju Boris Greiner i Bojan Dmitrović Krištofić.
Boris Greiner: Prioriteti Zadovoljstva
Ako krenemo od toga da su profesionalni prioriteti obično već postavljeni, već nas ujutro taj papir dočekuje na stolu, te da baš i ne moraju imati veze sa zadovoljstvom, iako nas njihova eliminacija s popisa čini zadovoljnima, rekao bih da zadovoljstvo uglavnom proizlazi iz bavljenja onime što nije na listi, što znači kako je prioritete osobnog ili kolektivnog zadovoljstva teško imenovati, a pogotovo kategorizirati. Ako isključimo zajedničke preduvjete, zdravlje, novac, meteorologiju i dobre cipele, lepeza mogućnosti ili recepata za osvajanje zadovoljstva posve je otvorena, od maturalca do fotelje i knjige.
Fokusirajući temu na područje kreativna djelovanja, u osvajanje se zadovoljstva također kreće različitim putevima. Jedni, primjerice, tvrde kako se suzdržavanjem pune kreativne baterije, što se manje prepušta ugodi, to se više može ostvariti. Nasuprot njima, drugi kažu da sve treba iskusiti, skakati u vrtlog bez obzira na posljedicu. Treći predlažu kompilaciju, postojati u prepuštanju i odricanju. Balansirati na granici što je moguće duže, zaključuju, mjeru treba postaviti kao platformu zadovoljstva.
Vrludanje tom skalom također je učestala pojava, kao što je česta pojava i da grupe svoje članove regrutiraju iz svih kategorija ostvarivanja zadovoljstva. Sraz njihovih posve oprečnih pristupa problematičan je u procesu: dok jedan gladuje, drugi jede i pije, a treći gladan pijucka. No djelatan je na razini rezultata: proizvod je opkoljen, sagledan iz tri različita kuta, nema kamo, sve su rupe začepljene, sve manjkavosti prepoznate.
Stojeći pred zajedničkim ostvarenjem u koji su ugradili svoju Spartu, svoj Rim i svoj Greenwich, članovi grupe prisiljeni su zaboraviti osobne preferencije i osjetiti zajedničko zadovoljstvo.
A ako s vremenom shvate da im je proces važniji od rezultata, grupa će se i rasformirati.
Još malo više fokusirajući temu, dolazimo do područja interesa. Dizajner je zadovoljan kada riješi zadatak tako što je u njega ugradio i dio sebe, poistovjetio se, pa mu je i rezultat blizak, reklo bi se, na njegovu je sliku i priliku. Štoviše, predstavljena je i tema i njegov odnos spram nje, a ključna poruka sadržaja izražena je karakterističnim rukopisom. Dvostruka korist: naplaćen posao i novi argument njegova opusa, spreman zauzeti mjesto u galerijskoj prispodobi. Posvemašnje bi zadovoljstvo ipak moglo umanjiti etičko pitanje: što ako je sadržaj ideološki ili kvalitativno problematičan? (Na stranu pitanje kako se uspio identificirati s njegovom idejom.) U prvom je slučaju na izvrstan način prevario ljude, stoga treba li mu aplaudirati na izvedbi ili zviždati na sudjelovanju? U drugom je slučaju autorski stao na stranu lošeg prozivoda, zato hoće li glumac biti posve zadovoljan kad ostvari odličnu ulogu u lošoj predstavi?
Stoga vrlo osjetljiv na pukotine u zadovoljstvu, dizajner bira naručitelje. Dodatno će zadovoljstvo osjetiti kada, temeljem nedvojbeno iskazana opredjeljenja, naručitelji budu birali njega. Kompletno bi zadovoljstvo mogao narušiti jedino upitan broj takvih naručitelja.
Vraćajući se na opću razinu, što se tiče drugog dijela pitanja (Imamo li ga nadohvat ruke?), može se reći kako nam kolektivno zadovoljstvo i jest i nije nadomak ruke zato što ovisi o zadovoljstvu svakog pojedinca, pa se u tom smislu svaki pojedinac i nalazi na povijesnom ispitu: osobno zadovoljstvo ugraditi u kolektivno.
Pretpostavljajući kako je ostvarenje nečega razlog zadovoljstvu, što uključuje da se time treba baviti, logično je ne postavljati prevelike ciljeve. A ako pak pojedinac želi imati više dionica u totalu kolektivnog zadovoljstva, i ulog mora biti veći. Problem najčešće nastaje u disbalansu, želeći osvojiti što veće zadovoljstvo, postavlja si ciljeve koje ne može ostvariti, što ga čini dvostruko nezadovoljnim: izostaje zadovoljstvo ostvarenjem, a slijedom toga i udio u glavnici.
Stoga bih, u smislu utjehe, onima koji se zatječu u dotičnom procjepu poručio kako smo ondje skoro svi, a u smislu recepta koji bi nas, poput odozgo bačena konopca, možda mogao i izvući iz te provalije, predložio citat Joséa Ortege y Gasseta, iz teksta Meditations on Quixote.
“Postoje ljudi koji dosegnu svoju punu dimenziju na sporednome mjestu, a napor da izbiju u prvi plan poništi čitavu njihovu djelotvornost. U jednom suvremenom romanu govori se o nekom mladiću koji nije naročito inteligentan, ali posjeduje izvanrednu moralnu osjećajnost i tješi se time što u školi zauzima posljednje mjesto misleći: ‘Naposljetku, netko mora biti i posljednji!’ To je pronicljivo opažanje kojemu bismo trebali biti usmjereni. Jednako se toliko plemenitosti može naći u tome da smo posljednji kao i u tome da smo prvi, jer posljednjost i prvenstvo jednako su potrebni položaji svijetu, jedno treba drugo.“
Boris Greiner rođen je 1959. godine u Zagrebu. Autorsko djelovanje započinje 1983. Zajedno sa Stanislavom Habjanom ostvaruje niz projekata u raznim medijima (grafički materijali, proza, performansi, izložbe, akcije i eksperimentalni filmovi) u okviru dvadesetogodišnjeg konceptualnog projekta Greiner&Kropilak Mailart Office. Od 1992. sa S. Habjanom i Danijelom Žeželjem djeluje u okviru umjetničke grupe Slipa Konfidenca. 2001. sa S. Habjanom, D. Žeželjem i Borisom Cvjetanovićem osniva umjetničku organizaciju Petikat. 2003. završava dvadesetogodišnji autorski projekt Greiner&Kropilak Mailart Office i otada uglavnom djeluje samostalno. Od 2005. objavljuje osvrte o događanjima na suvremenoj likovnoj sceni u raznim javnim medijima, te u seriji knjiga sabranih tekstova “Osvojena područja”. Od 2010. do 2013. povjerenik za eksperimentalni film u HAVC-u. Profesionalno djeluje kao grafički dizajner.
Bojan Dmitrović Krištofić: Put k sreći
U svom tekstu Utopija i mesijanizam: Bloch, Benjamin i smisao virtualnog iz 2016. g. Daniel Bensaid, govoreći o filozofiji nade Ernsta Blocha, jednog od najvažnijih filozofa 20. stoljeća, ističe sljedeće: “Blochova utopistička potraga vodi u potrebu (…) za mišlju koja je konačno kadra pružiti filozofsku dimenziju nadi koja se nalazi u svijetu.” Pa onda Bloch, kad u prvom tomu svog slavnog spisa Princip nada kaže: “Filozofija će steći svijest sutrašnjice, pristranost za budućnost, znanje nade, ili će ostati bez ikakva znanja. I, nova filozofija, do koje je put otvorio Marx, isto je što i filozofija novoga… Jedino mišljenje koje smjera mijenjanju svijeta, koje informira htijenje promjene, ne odnosi se prema budućnosti kao prema smutnji, i prošlosti kao prema kletvi”, svoju misao poentira citatom Dmitrija Ivanoviča Pisareva, pak i s Lenjinove strane uvrštenog u također znameniti pamflet Što da se radi? iz 1902:
“Ako postoji neka dodirna točka između snova i života, onda je sve dobro.”
Za tim silnim filozofskim citatima u kratkom pisanju o dizajnu povodom nadolazećeg, dugo čekanog novog Zgrafa, nisam posegnuo kako bih se doimao pametniji od drugih, već da bih naglasio važnost politizacije pitanja postizanja individualnog i kolektivnog zadovoljstva i sreće. Temelji se tog pitanja za mene nalaze u pretpostavci nade, u poimanju da svi uključeni u zajednički rad i život posjeduju nadu u ishod svojih međusobnih odnosa na opću dobrobit, pa s tim uvjerenjem kao etičkim načelom pristupaju raspravama o sadržaju svoga rada i profesionalnog ili osobnog života te donošenju odluka. Ja bih pak istaknuo da me ne zanima toliko govoriti o zadovoljstvu kao ishodu procesa, koliko o sreći. Naime, zadovoljstvo poimam kako sama riječ kaže: kada su zadovoljeni osobni i društveni preduvjeti da do rada dođe, da se rad ostvaruje na korist svih koji sudjeluju u njegovom tijeku, a ne njihovu štetu; i kad je k tomu njihov pojedinačni i zajednički rad ravnopravno vrednovan, mislim kako možemo reći da je postignuto obostrano, odnosno višestruko zadovoljstvo; no također mislim i da je riječ o bazi, dok nam cilj treba biti dostizanje sreće. Sveopće sreće za sve. Sreća bi trebala biti nadgradnja rada, vrijednost koja predstavlja više od zbira njegovih dijelova. Fenomen koji transcendira izvorni razlog zbog kojeg i radi kojeg smo se okupili za zajednički rad, no s njim se istodobno sjedinjuje u svekolikoj stvarnosti. Znak ako ne jednakosti, onda barem protočnosti između snova i života, kako sugerira navedena misao, trebao bi značiti ispunjenje ishodišne nade i dostizanje stanja sreće. I zadovoljstva, podrazumijeva se.
Kao ponajprije likovnog kritičara koji se bavi i dizajnom u kontekstu suvremene vizualne kulture, ali i umjetnosti kojoj je dizajn danas možda bliži nego ikad od samih svojih početaka, čini me sretnim kad vidim primjer grafičkog oblikovanja ili vizualnih komunikacija za koji pretpostavljam da je nadišao projektni zadatak produbivši mu i proširivši izvornu svrhu što ju je trebalo zadovoljiti. Uvjeren sam da se to može postići samo ravnopravnim odnosom između naručitelja, dizajnera i izvođača, u kojem su sve tri grupe uključenih spremne osvijestiti osobne i društvene preduvjete za uspostavu i ostvarenje vlastite suradnje, ali i posljedice odluka koje zajednički donose, kako po njih same, tako i po društvo. Svojedobno mi je pala na pamet ideja održive vizualne komunikacije, koju ne smatram originalnom, naravno, ali je za mene počela predstavljati dobrodošao svjetonazorski orijentir kad je posrijedi dizajn koji pratim i proučavam, odnedavno i stidljivo ponovo prakticiram, riječju volim ga kao struku i poziv. Zato osjećam da kao pojedinci i društvo trebamo podržati slike i poruke oblikovane tako da traju dulje od suvremenog prosjeka, da pričaju priču koja nešto znači i nakon što kampanja završi, aplikacija i tehnologija zastare, brand vizualnog identiteta više ne postoji, događaj koji plakat predstavlja prođe… Dizajn treba osvijestiti vrijeme kojeg kao samo jedna od planetarnih zajednica više nemamo puno ili ga nemamo uopće, no usprkos tomu i dizajn može sudjelovati u postizanju sreće, ali nikako ne samo za one koji od dizajna ili za dizajn žive. Neka dugoočekivani Zgraf bude dio toga puta.
Bojan Dmitrović Krištofić (Zagreb, 1987.) je dizajner i pisac. Magistrirao je dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu 2012; a od 2022. polazi Doktorski studij povijesti umjetnosti, kulturne baštine i vizualne kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s temom umjetničkih događaja u javnom prostoru Novog Zagreba tijekom drugog poraća. Bio je dugogodišnji član uredništva Zareza, dvotjednika za kulturna i društvena pitanja, a likovne kritike, osvrte i prikaze je objavljivao u više medija za kulturu u Hrvatskoj i regiji. Danas redovito piše za tjednik Novosti, a povremeno za portal Kulturpunkt i emisiju Triptih na HR3. Bavi se i istraživačkim i kustoskim radom. Bio je stipendist javne zaklade Akademie Schloss Solitude u grupi za međunarodnu književnost 2018. Nagradu Postscriptum za književnost na društvenim mrežama primio je 2017., a nagrađeni rukopis objavljen je kao prva knjiga poezije Makroorganizmi (Jesenski&Turk, 2018./’19; Petikat, 2022/’23.). Knjiga Krajolik i kralježnica uslijedila je 2022./’23. (Biblioteka Poezije HDP-a). Danas je zaposlen u Srpskom narodnom vijeću kao jedan od urednika u kulturi na kanalu VIDA TV.
Objavio je i dva samizdata: U međuvremenu; u (sa Svenom Sorićem i Hrvojem Spudićem, 2017. i 2021.) i The Bicycle Chronicles (prijevod: Vinko Zgaga, 2018.). Od 2013. do 2015. je redovito surađivao s Hrvatskim dizajnerskim društvom, prvo kao asistent voditelja HDD galerija Marka Goluba, a zatim kao član organizacijskog tima Dana D, međunarodnog festivala dizajna. Od 2015. do 2017. bio je zaposlen u Superstudio Design Projects d.o.o., gdje je suorganizirao i festival Design District Zagreb, za što je tim primio Veliku nagradu HDD 2016. Istaknuo se i kao dizajner naslovnica knjiga (Ciganin, ali najljepši Kristiana Novaka, Sotonski tango Lászla Krasznahorkaija, Pozdrav fanaticima Amosa Oza i druge). Bio je i suurednik emisije Radio Borba Mreže antifašistkinja Zagreba na Radiju Student. Od 2019. do 2023. bio je stalni suradnik i član Umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak kao voditelj Galerije AŽ. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (u mirovanju), Hrvatskog dizajnerskog društva, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA) i Mreže antifašistkinja Zagreba.
