Zagrebačka Galerija Miroslav Kraljević (GMK) već godinama u okviru svog programa Otvoreni studio ključeve galerijskog prostora predaje umjetnicama i umjetnicima koji ga u definiranom razdoblju koriste kao radni prostor, prezentirajući publici vlastite radne i kreativne procese. Tako će u ožujku prostor GMK koristiti umjetnik Toni Mijač, koji će problematizirati one aspekte u stvaranju filma koje je radikalno izmijenila aktualna pandemija.
Naime, uslijed sveoubuhvatnih promjena u svakodnevnim navikama i radnim rasporedima koje je donijela nova epidemiološka situacija, pojavio se interes za proučavanjem pomaka do kojih je došlo pod pritiskom potrebe za prilagodbom. Novonastala situacija iznjedrila je intrigantna i polarizirajuća pitanja o pozitivnim i negativnim posljedicama prilagodbi kao i potencijalu održivosti tih prilagodbi. Propitkujući ovu pojavu kroz vlastiti umjetnički izričaj (koji je djelomice vezan i uz filmsku umjetnost), Toni Mijač započeo je eksperiment u alternativnim stvatralačkim metodama. Umjetnikovim riječima, “od sviju medija stvaranja koje sam upražnjavao, filmski format naoko se čini najviše pogođen ovom svojevrsnom blokadom s obzirom na to koliko se oslanja na timski rad.”
Prisutnost, fizička prisutnost, prostorno lokalizirana suradnja redatelja, glumaca, majstora tona, snimatelja, scenografa, itd., ključni je element u izgradnji narativa i povezivanja s publikom. Uz pomoć montaže i post-produkcije, opisana mreža gradivnih dijelova filmskog seta ključ je privlačenja pažnje gledatelja te istovremeno zadržavanje umjetničke vrijednosti projekta. Upute redatelja, pogled, govor tijela i glumačka improvizacija, srž su suradnje svih aktera, i kao takvi ispaštaju pod teretom novog normalnog, obilježenog samoizolacijom. U ovakvim restriktivnim uvjetima, evidentna je krhkost održivosti filmografije (posebice one neovisne produkcije).
Pitanja pak postoje, kao manifestacija znatiželje, propitkivanja, stoga je prividno nepremostive barijere potrebno ispitati. Može li se nastaviti stvarati bez gubitka tečnosti i smislenosti priče, što se u uobičajenim uvjetima realizira u dijeljenom zajedničkom prostoru, interakcijama putem virtualnih platformi? Tim koji će provesti ovaj eksperiment, sačinjavat će umjetnik u ulozi redatelja i montažera, scenarist te barem dvoje glumaca. Glumci će odigravati svoje uloge zasebno, koristeći vlastitu opremu, na lokacijama predodređenima scenarijem. Cilj projekta jest ostvariti uvjerljivu fabulu, smisleni dijalog i sveobuhvatno pripovijedanje okarakterizirano ritmom i dinamikom koja nalikuje konvencionalno snimljenom filmu. Jednako tako, ovaj će se film pozabaviti uobičajenom filmskom metodologijom i omogućiti retroaktivnu refleksiju na utabane metodološke puteve filmskog stvaralaštva.
Važnost ovog projekta očituje se kroz činjenicu kako je pandemija po svojoj prirodi globalna, ali i nepredvidiva. Ispitivanje elastičnosti lokacijske ovisnosti filmskog stvaralaštva, potencijalno otvara nove mogućnosti, ali i drugačiju percepciju konvencija filmografije u situacijama nametnute prostorne ograničenosti. Korištenjem globalizacijskih tehnologija povezivanja otvorit će se mogućnost pridruživanja eventualnom novorastućem žanru.
Otvoreni studio moći će se posjetiti u sljedećim terminima:
12. 3. od 17 – 21h
19. 3. od 17 do 21h
25. 3. od 17 do 21h
Projekcija završnog produkta odvit će se 27. ožujka u 19 sati.
