Kriza otvara prostor za kreativna djelovanja

Krajem studenog u zgradi Ivex u Rijeci održan je međunarodni javni program pod nazivom Noći arhitekture Sarajevo X Rijeka u zajedničkoj organizaciji DELTALAB – Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam Sveučilišta u Rijeci i organizacije LIFT- Prostorne inicijative iz Sarajeva.

Noći arhitekture Sarajevo prepoznatljiv je program grupe LIFT – Prostorne inicijative koji se održava od 2015. godine, a zadnjih godina provodi se u obliku suradnje s drugim organizacijama koja uključuje i gostovanje u drugim gradovima. Dinamičniji i promjenjiv format programa ima za cilj aktiviranje lokalne zajednice u kreiranju i održavanju narativa u arhitekturi, prostornom planiranju i kulturi. S time u vidu, program je doživio svoje riječko izdanje, čiji je tematski okvir ujedno i njegov format nazvan Tezaurus žilavosti.

 

 

Tezaurus je nastao kroz dinamičan format u kojem je sudjelovalo dvadesetak sudionika, a odabir pojmova proizašao je iz tematskog okvira programa, planetarnog i/ili lokalnog konteksta suvremenog trenutka, osobnog i grupnog fokusa profesionalnog djelovanja te znanstveno-istraživačkog i/ili stručnog interesa. Odabrani pojmovi sudionika bili su: tezaurus, žilavost, riječi, sistem uzajamno funkcionalnih paradoksa, monolog ↔ dijalog, interpretacija, kritička fantastika, dobrobit, priuštivo stanovanje, od-svih-za-sve, kontinuitet, prilagodba, mana, simbiotski habitus, rekonstrukcija, liminalni prostori, rub, crvotočina, parazit, pješak, kota, čeka, haustor i špajz.

 

 

Tezaurus kao open-end format postavio je pitanje mogućnosti stvaranja zajedničkog rječnika suvremene prostorne prakse u doba permanentne krize. Program je zamišljen kao eksperiment i ponovljivi format koji svakom izvedbom generira nove pojmove te kao takav s vremenom raste i nadopunjuje se.

Sudionici programa, uz suorganizatore DELTALAB i LIFT, bili su URBANI STUDIJI Sveučilišta u Rijeci (Rijeka), BAZA – Platforma za prostorne prakse (Novi Sad), urbanist i istraživač Matej Nikšić (Ljubljana), arhitekt i aktivist Nikola Ostojić (Sarajevo) te arhitektica i predsjednica DAR-a Gorana Stipeč Brlić (Rijeka).

Zajedničko obilježje rada ovih sudionika jest izlaženje iz zatvorenog kruga binarnih opozicija, kroz proširivanje djelovanja izvan ukalupljenog strukovnog polja. Osim divergentnog polja djelovanja, drugo zajedničko obilježje je kontekstualno i teritorijalno: svi sudionici programa iz gradova su čije je nasljeđe definirala socijalistička Jugoslavija, a sadašnjost im definira pojam tranzicije kao stanja kompleksne prostorne i urbane mutacije.

Ovo događanje nam je povod za razgovor sa zamjenicom predstojnika DELTALAB-a i voditeljicom Urbanih studija, arhitekticom Idom Križaj Leko, te stručnim suradnikom DELTALAB-a za umjetničko-arhitektonske poslove, arhitektom Filipom Pračićem.

 

 

► Približite nam, za početak, osnovne postavke DELTALAB-a i URBANIH STUDIJA, njihovu vezu, obrazovne koncepte i programe, kao i svoju ulogu u tome.

Ida & Filip: DELTALAB – Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam (u daljnjem tekstu DL), je multidisciplinarni centar Sveučilišta u Rijeci posvećen istraživanju i razvoju prostornog i strateškog dizajna u kontekstu suvremenih političkih, ekoloških i tehnoloških kriza. URBANI STUDIJI (u daljnjem tekstu US) su interdisciplinarni sveučilišni specijalistički studij Sveučilišta u Rijeci kojeg DL izvodi. Osim formalne i organizacijske veze, glavne poveznice djelovanja centra i dijeljenog znanja na studijima su:
fokus na kompleksne urbane sustave, fenomene i transformacije
cilj/ambicija za razvijanjem prostornog i strateškog dizajna navedenih kompleksnosti
interdisciplinarni pristup, kako djelovanja Centra, tako i stečenog znanja na studijima
kontekst ”današnjice’‘ definiran kroz permanentne krize, nestalnost, promjenjivost

DL je osnovan 2018. godine, unutar jedinstvene energije grada Rijeke koji se spremao za provedbu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, te poslužio kao idealan spoj interesa Grada Rijeke i Sveučilišta, koristeći se metodom urbane reinvencije. Najznačajniji projekt DL-a u tom periodu je velika multimedijalna izložba Fiume Fantastika: Fenomeni grada postavljena u zgradi Exportdrva te istoimena knjiga koja je svoju premijeru imala na 17. Venecijanskom bijenalu arhitekture. Godinu dana nakon osnutka DL-a, odnosno 2019. godine, akreditirani su i US, ali zbog pandemije, nastava započinje tek u zimskom semestru akademske godine 2022/2023.

 

 

► Kako su prošle inicijalne godine djelovanja DELTALAB-a te koji su tekući projekti?

Ida & Filip: Kraj 2021. te početak 2022. godine obilježene su mjerama, planovima, strategijama ili pak obvezama za donošenje prethodnog da bi se u roku dostigli ciljevi Europskog zelenog plana. U ovom kontekstu, od 1. svibnja 2022. godine, DL započinje s provedbom trogodišnjeg projekta Žilavi Kampus kojeg i osmišlja za Sveučilište u Rijeci.

Projekt Žilavi kampus zaseban je dio strateškog projekta Sveučilišta u Rijeci naziva Zelena tranzicija Sveučilišta u Rijeci koji za cilj ima upisivanje koncepta ŽILAVOSTI u prostor sveučilišnog Kampusa na Trsatu kroz 3 razine djelovanja:
stratešku razinu kroz dokument Strategije prostorne otpornosti i prilagodbe klimatskim promjenama Kampusa
edukacijsku razinu unutar kurikuluma Urbanih studija gdje ”Žilavi Kampus” postaje tematski okvir dvije generacije upisnika
arhitektonsku razinu kroz projektno-programsko usmjeravanje žilavih prostornih rješenja javne, zelene i inovacijske namjene na Kampusu

Kroz DL je do sada cirkulirao veliki broj ljudi, od idejnih začetnika i osnivača, do radnih timova i vanjskih suradnika s kojima su osmišljeni i provedeni dosadašnji projekti. Idejni začetnici DL-a su Idis Turato, Vedran Mimica i današnja rektorica Sveučilišta Snježana Prijić Samaržija koja je, uz idejnu podršku, i predstavnik formalno-pravnog tijela osnivača. Uz mnoge, izdvajamo samo neke od pripadnika različitih projektnih timova i suradnika od njegovog osnutka: Morana Matković, Renato Stanković, Maroje Mrduljaš, Deyan Sudjic, Luka Skansi, Tvrtko Jakovina, Federico Carlo Simonelli, Igor Bezinović, Velid Đekić, Jana Horvat, Ana Tomić i Marino Krstačić – Furić. Danas tim DL-a, uz Idu Križaj Leko i Filipa Pračića, čine i stručna suradnica Urbanih studija, kulturologinja Josipa Laklija, te nastavnici i vanjski suradnici US-a: Ivana Katurić, Leo Modrčin, Maroje Mrduljaš, Jana Čulek, Aleksandra Deluka-Tibljaš, Ivana Katurić, Emil Jurcan, Nebojša Zelič i Marko Luka Zubčić, Branka Cvjetičanin, Matej Nikšič i Marta Žuvić.

 

 

► Tematski okvir, koji je ujedno bio i završni produkt, nazvali ste Tesaurus žilavosti. Pojam tesaurus upućuje na svojevrsno izlistavanje, rječnik, pojmovnik, i sl. U uvodu smo naveli i niz odabranih pojmova, koji su vrlo raznorodni: na prvi pogled teško je vidjeti vezu između kritičke fantastike i špajza. No narativi ne nastaju pukim gomilanjem riječi. Približite nam operabilnost pojedinih pojmova u stvaranju završnog produkta te kako je isti prezentiran – u obliku publikacije, kataloga, prezentacije ili nešto četvrto? Također, kako je kolegij profesora Lea Modrčina pod nazivom Gradnja i razgradnja Tezaurusa, koji se provodi u okviru URBANIH STUDIJA riječkog Sveučilišta, inspirirao tematski okvir događanja koje nam je povod za razgovor?

Ida & Filip: Kolegij profesora Modrčina pod nazivom Gradnja i razgradnja Tezaurusa fokusiran je na stvaranje interdisciplinarnog pojmovnika urbanih fenomena današnjice. Izdvajanje određenih termina i koncepata omogućava dublji uvid u specifične fenomene ili konstitutivne elemente razumijevanja i djelovanja kompleksnih urbanih sustava, fenomena i transformacija, u svrhu razvoja ciljanog fonda pojmova koji svojim singularnim karakterom potiče konceptualnu razradu završnog rada studenata URBANIH STUDIJA. Prvi dan US-a započinje upoznavanjem upisanih studenata kroz kratke prezentacije i razgovor. Studentima je prethodno dan zadatak da kroz format jednog pojma (riječ ili fraza), jedne reference (citat, knjiga itd.) i jednog vizualnog prikaza (autorski ili preuzeti) objasne svoju poveznicu unutar definiranog koncepta i programa Urbanih studija. Generacijama se pristupa na drugačiji način pa su nekad pojmovi stvar studentskog odabira, a nekad stvar kuriranih odluka nastavnika. S prvim danom zapravo počinje i rad na završnom radu.

Inspirirani ciljem ovog kolegija, odlučili smo proizvesti eksperimentalni open-end format koji je postavio izazov kolaborativnog stvaranja zajedničkog rječnika zajedno s kolegama iz regije. Ovakav format zamišljen je da se s vremenom ponavlja, raste, mijenja i time stalno nadopunjuje i razvija Tezaurus. Kombinacija pojmova koje smo stvorili u ovom konkretnom događanju tako nije završni proizvod, niti je to bio cilj (odabir nekih drugih dvadesetak sudionika u drugom kontekstu zasigurno bi proizveo potpuno drukčije pojmove). 

Bitno je naglasiti da je naš trenutni okvir definiran pojmom ŽILAVOST pa su tako pojmovi prvo u odnosu s tim pojmom, a onda tek individualno ili grupno kontekstualizirani. Naš tezaurus je Tezaurus ŽILAVOSTI. Kao što je gore opisano, ŽILAVOST je definirana trogodišnjim projektom koji provodimo. Na kraju projekta (kraj 2024.) plan je da tezaurus, uz druge segmente projekta, bude zaokružen u publikaciji, a po putu do njenog stvaranja sigurno ćemo još eksperimentirati s postojećim pojmovima, kao i kuriranjem novih. Osim sakupljanja pojmova, njih je potrebno “tretirati”, i to radnjama kao što su prevođenje, interpretiranje, suprotstavljanje, ujednačavanje, izmještanje itd.

Okretanje jeziku danas smatramo posebno važnim, naročito u vidu onoga što npr. Douglas Spencer osuđuje kao okretanje arhitektonske discipline afektivnom i post-teoretskom smjeru u kojem se – priklonjeno suvremenom narativu post-istine – pretpostavlja nemogućnost dolaženja do zajedničkog tla na kojem gradimo međusobno razumijevanje. Obaranje stvarnosti jezikom, kroz rad na iznalaženju definicija pojmova i zajedničkog rječnika kojim interpretiramo svijet, nužan je alat bez kojeg kritika (a time i djelatna praksa) postaje nemoguća. Riječima Jamesa Grahama, jezik teorije ne mora biti jednostavan ili očigledan, jer nam trenje riječi može pomoći iščupati nas iz sigurnosti, iz udobnosti. Ali najbolja teorija daje nam jezik koji dobro putuje, jezik koji je umiješan u disciplinarno tlo arhitekture kao učvršćujući supstrat u koji se usade mogućnosti za djelovanje.

 

 

► Žilavost je pojednostavljeni pojam u odnosu na pojam resilience koji je u engleskom postao sveprisutan prije desetak godina kada je postalo jasno, kao što naglašavate, da je kriza (zbog klimatskih promjena i neodrživosti načina života na kakav smo navikli kroz sumanute, konzumeristički orijentirane “štakorske utrke” koje je nametnuo Hladni rat, nakon vrlo kratke opće filantropijske euforije nakon Drugog svjetskog rata) jednostavno – stalna, odnosno permanentna. Kako se otpornost / resilience koncipira kroz DELTALAB i URBANE STUDIJE te koje mjesto tu zauzimaju tzv. zelene politike, politike odrasta, i sl.?

Ida & Filip: Pojam ŽILAVOSTI odabran je kao govorno zvučniji i interpretacijom moćniji prijevod eng. pojma RESILIENCE. Ako sada pojam ŽILAVOST poželimo ponovno prevesti na engleski, pojavljuje nam se novi pojam – TOUGHNESS, a tek onda i sve druge, među kojima i RESILIENCE. Pojam ŽILAVOSTI nije pojednostavljenje OTPORNOSTI, već njena nadogradnja koja nam zvuči koncepcijski ispravnija i čak se kritički odnosi prema pretvaranju pojmova u nove dogme, ponajviše pojmova ODRŽIVOST i OTPORNOST, koji su pak odabrani i u dogmu pretvoreni od strane zelenih politika i politika odrasta. 

ODRŽIVOST je prvi pojam koji je institucionaliziran unutar zelenih politika. Bitno je znati da on nije samostalno razmatran već je tvorio idealizirani par s pojmom RAZVOJ čime se uspostavio vrlo jasan odnos s dominantnim kapitalističkim sustavom kojeg se željelo što duže i sa što manje posljedica za ”druge” održati. ODRŽIVI RAZVOJ svoju globalnu definiciju dobiva 1987. godine u Brundtlandovom izvješću, a čini ju balansirani preklop između ekološkog, ekonomskog i društvenog razvoja. Održivi razvoj isključivo je antropocentričan, sve ostale ne-ljudske vrste u službi su čovjekove održivosti na planetu, po mogućnosti u što dužem periodu. Politizacija održivosti kreće 1992. godine kada se ona pretvara u institucijski okvir nacionalnih država pa uskoro i cijele planete. Da bismo dobili pravo nešto svrstati u ovu idealiziranu skupinu, postavljene su globalne norme (prevedene u nacionalne i lokalne), a da bi proces normizacije bio poticajniji, a time i brži, postavljen je sustav ocjenjivanja i nagrađivanja. Prisjetimo se, pojam održivosti u arhitekturi spominje i Vitruvije u svojih 10 knjiga o arhitekturi povezujući je već tada s prirodnim datostima lokacije. 

S obzirom na njegovo uparivanje s kapitalističkom idejom razvoja, održivi razvoj je time postao isključiv za neka društva i društvene skupine i sa svakom globalnom krizom opstajao u sve manjim elitističkim skupinama. Učestalo ponavljajuće krize vidljive kroz ratovanja, prirodne katastrofe i povećanje društvene, a uz nju i sve druge neravnopravnosti dotiču s pandemijom Covid-19 cijelu planetu. Da bismo se držali skupa kao planeta, pribjegavamo drugoj metodi djelovanja, kroz novi pojam – OTPORNOST (eng. resilience) gdje uz finalni produkt koji teži održivom balansu, uključujemo u razumijevanje i djelovanje u vremenu te se dijelom fokusiramo i na cjelokupni sustav i procese proizvodnje. 

Otpornost u doba permanentnih kriza stvara prilagodljive i elastične sustave da bi se ponovno vratila mogućnost postizanja ideala održivog razvoja. S obzirom da uvjeti na planetarnom mjerilu nisu više prepoznati kao poželjni za održavanje, potrebno je razviti otpornost na njih. Ovaj put politika donosi nedvosmislene mjere gdje se nepridržavanje istih kažnjava i penalizira, a uz to se još naša budućnost uokviruje s 2 roka: 2030. kao poluvrijeme i 2050. kao krajnja godina za postizanje globalnog balansa u potrošnji prirodnih resursa, neravnopravnosti i siromaštva. U takvom užurbanom i precizno projektiranom djelovanju ka cilju, pojam ŽILAVOSTI se pojavljuje kao glitch. Žilavost je zanimljivija stoga što predstavlja svojstvo izdržavanja plastičnih deformacija, bez da se pritom gube osnovna svojstva i funkcije, dok je otpornost naprosto sposobnost tijela da se nečemu odupre. Žilavost, u doslovnom i prenesenom smislu – time aludira na prilagodljivost, nestalnost, apsorbiranja grešaka, poznate nepoznanice, odgovaranju na promjene i izmicanje normativima. Vrijeme djelovanja u kriznim je situacijama produženo i nepredvidivo, što je i prostor za nova kreativna djelovanja.

 

 

► Ako se osvrnemo na recentna događanja u središtima epistemičkih pomaka u oblasti arhitekture i spekulativnog dizajna, poput npr. Cooper Union odnosno Irwin S. Chanin School of Architecture, konkretnije, na recentna predavanja Kiela Moea ili Sanforda Kwintera, čini se da je težište epistemoloških napora sada usmjereno ka razumijevanju kako arhitektura oblikuje i uvjetuje socijalno ponašanje, odnosno ponašanje grupa ljudi, ili pak čitavih zajednica, drugim riječima: kako arhitektura i urbanizam oblikuju bihevioralne modele za svoje korisnike. Koliko su vam takvi smjerovi promišljanja uloge arhitekture i urbanizma bitni u DELTALAB-u odnosno pri oblikovanju kolegija na URBANIM STUDIJIMA?

Ida & Filip: Takvi smjerovi promišljanja izuzetno su nam bitni, jer DL i US ne poimaju arhitekturu i urbanizam kroz tradicionalnu uskogrudnu definiciju disciplina fokusiranih na proizvodnju objekata, već u proširenom shvaćanju interdisciplinarnog bavljenja prostornim procesima i kompleksnim sustavima.

Na primjer, Sanford Kwinter se zalaže za odmak od poststrukturalističke semiotike prema razmatranju nedavnih znanstvenih otkrića, tehnologija i transformacija političkog prostora. Pritom naglašava važnost interdisciplinarnog razmišljanja te spajanja koncepata iz filozofije, znanosti i umjetnosti kako bi se obogatio diskurs o kompleksnosti prostora. Istraživanje tema kao što su složenost, nelinearnost i globalizacija, izazivaju arhitekte i urbaniste da kritički preispitaju pretpostavke i prošire horizonte tradicionalnih pristupa oblikovanju. Nadalje, Kiel Moe naglašava ulogu entropije u dizajnu. Zalaže se za arhitekturu koja je osjetljiva na klimu i usmjerena performansama, time potičući fokus na materijalne sustave i ekološku etiku u svrhu stvaranja žilavog izgrađenog okružja. Moeov rad naglašava važnost istraživanja, podučavanja i holističkog razumijevanja životnog ciklusa materijala u oblikovanju inovativnih i ekološki osviještenih arhitektonskih praksi.

To su samo neki primjeri pojedinaca čije ideje i epistemički pomaci čine prizmu kroz koju URBANI STUDIJI nastoje promatrati kompleksnu stvarnost. 

 

 

Prijave za upisi 2. generacije studenata URBANIH STUDIJA i dalje su otvoreni, tako da ovom prilikom pozivamo na prijavu sve zainteresirane stručnjake koji rezoniraju sa spomenutim idejama i pristupima: deltalab.hr/urbani-studiji

 

 

Autorica: Sonja Leboš / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku

 

Zahvaljujemo DELTALAB-u i URBANIM STUDIJIMA na ustupljenim vizualnim materijalima.