Nedavno je obilježena 30-ta obljetnica filma ‘Dune’ redatelja Davida Lyncha, koji je nastao prema kultnoj knjizi Franka Harberta ‘Kronike Dine’, sastavljenoj od šest romana oko kojih se i dan danas vode polemike, pripada li navedeno štivo u znanstvenu fantastiku ili fantasy.
Ovih su dana, kao svojevrsni hommage velikoj obljetnici, na internetu osvanuli crteži, točnije stotine do sada javnosti neotkrivenih ilustracija i skica nastalih u vrijeme snimanja filma, koji je tek nekoliko godina nakon izlaska stekao kultni status i priznanje kao jedan od najznačajnijih znanstvenofantastičnih filmova 80-tih.
Čitava saga oko Dine trajala je pune tri godine, a priča je krenula u vrijeme dok je Lynch radio na filmu ‘Blue Velvet’, koji je kako tvrdi, ‘ispao iz kolosjeka’. U to vrijeme, navodi Lynch, počele su se dešavati čudne stvari. Dobio je ponudu od Georgea Lucasa da režira treći nastavak ‘Star Warsa’, ali u isto vrijeme nazvao ga je i talijanski producent Dino de Lorentiis koji je od njega tražio da pročita knjigu ‘Kronike Dine’ te da režira istoimeni film. Lorentiisovo zanimanje za Lyncha pojavilo se nakon gledanja još jednog sjajnog uradka ‘The Elephant Man‘.
Iako nikada nije bio fasciniran znanstvenom fantastikom, Lync je pristao režirati film dok mu je u oblikovanju scenarija pomogao sam Lorentiis. ‘Najteže je bilo ostati vjeran čitavoj stvari. Nisam mogao priču svesti do točke u kojoj se njena suština puna akcije i raznih nivoa tumačenja gubi. Pravilo koje sam koristio da bih oblikovao scenarij bio je zdrav razum. Jednostavno sam pustio da mi se djelo obrati. Određeni djelovi knjige su nadopunjavali film i ja sam ih uključio u scenarij te su oni nastavili dopunjavati film‘, objasnio je redatelj.
Ono što je Lyncha najviše smetalo kod stvaranja scenarija za ‘Dune’ bila je gomila pravila kojih se oduvijek nije volio držati. Jedno od njih bilo je da film mora trajati dva sata i sedamnaest minuta, što je bila maksimalna dužina u to vrijeme. ‘Puno toga moralo je otpasti! A ostatak je morao ići u ‘prešu za smeće’, da bi se nekako sabilo. Moralo se ubacivati tekst umjesto scene, a taj tekst je bio naracija. To se tako ne radi’, izjavio je.
Prema Lynchovom mišljenju u filmu je trebalo biti puno više svega , ali 40 posto zamisli je jedva ubačeno, jer je tim suradnika smatrao da ljudi to jednostavno neće razumjeti. Prema njegovom mišljenju ‘Dune’ je imao toliko širok dijapazon materijala da se od njega mogla napraviti serija, kao što je primjerice ‘Twin Peaks‘. ‘ To bi bilo sjajno. I to bi bilo jedino pravedno. Bilo je poezije u mnogim detaljima: u atmosferi, obredima, pijesku. Međutim čim bi nešto pokušao, Dino bi mi se našao za vratom’, ustvrdio je .
Privodeći ‘Dune’ kraju Lynch je postao sve nezadovoljiniji svojim radom, brojnim pravilima koje je morao prihvatiti, a brinule su ga i brojne kritike publike koje su kako kaže, mogle potpuno uništiti njegovo samopouzdanje i sreću. ‘Bio sam skoro mrtav. Ali zbog Elephant Mana nisu me mogli sasvim otpisati. Da sam napravio samo ‘Eraserhead’ i ‘Dune’ bio bih gotov! Dune me bacio na koljena. Možda još i niže’, priznao je Lynch, dodavši kako je Dune za njega bio sunovrat i zapravo je u tome bio problem.
‘Nisam imao pravo na završni rez. I tako sam, malo-pomalo, počeo pristajati na kompromise-znajući da ne mogu ići na jednu stranu, a da ne želim ići na drugu. Imao sam osjećaj da sam negdje u sredini. I to je bilo prilično žalosno mjesto’. Koliko god se Lynch i nakon 30 godina ne može pomiriti sa činjenicom da je napravio fascinantno vizualno putovanje po svijetu prepunom kompleksnih likova i intriga, ovaj SF još će desecima godina biti omiljena adaptacija Harbertovog romana koji savršeno funkcionira u Lynchovom svemiru.
Tekst prate originalne skice i crteži nastali za vrijeme snimanja filma koje, između ostalih, potpisuje Ron Miller koji je na filmu radio kao ilustrator.
Vizuali via io9.com
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
