Početkom lipnja vrata zagrebačke Galerije Nova otvorena su posljednji put. Posljednji dan izložbe Viva La Transicion! označio je ujedno i posljednji radni dan Galerije u Teslinoj 7. Vijest o zatvaranju odjeknula je među domaćom scenom uz šok, ali mnogi će se prisjetiti da je neizvjesna budućnost Galerije Nova otvorena tema posljednjih desetak godina, koliko je trajao sudski spor za povrat prostora u kojem je ova neprofitna galerija smještena, dotad u vlasništvu Grada Zagreba, privatnome vlasniku. Na to su već na samom početku sporenja upozoravale i kustosice iz kolektiva Što, kako & za koga / WHW koje prostorom i programom Galerije upravljaju posljednjih dvadeset godina, upozoravajući da je prijetnja gubitka još jednog prostora za kulturne sadržaje iz centra grada prilično izvjesna ukoliko izostane podrška i zaštita Grada.
Povijest Galerije Nova obuhvaća period od gotovo pola stoljeća, a teško je pobrojati koliko je programa te domaćih i stranih imena prodefiliralo ovim prostorom u proteklih dva desetljeća. Nedvojbeno je da je kolektiv WHW, koje posljednje četiri godine vode i program Kunsthallea Wien, Galeriju Nova prometnuo u jedan od najrelevantnijih prostora za suvremenu umjetnost u Hrvatskoj. Ovdje su izlagala neka od najzvučnijih imena aktualne svjetske umjetničke scene poput Phila Collinsa i skupine Chto delat?, predavanje su održali ovogodišnji dobitnici venecijanskog Zlatnog lava Sandi Hilal i Alessandro Petti, neprestano su se otvarale nove aktualne teme, kako one iz globalnog, tako i iz lokalnog socioekonomskopoličitkog krajolika, ali i nudila nova i za današnjicu relevantna čitanja umjetničkih opusa ranijih generacija, primjerice Vojina Bakića i Mangelosa. Važno je ne zaboraviti niti činjenicu kako je prostor Galerije Nova otvoren bio podjednako i prominentnim imenima domaće scene, kao i posve mladim autoricama i autorima, a tu su tendenciju kustosice WHW-a naposljetku i transformirale u zasebne programe i projekte: s jedne straane izložbeni ciklus NOVAci koji prostor ustupa mladim kustosima/cama te WHW Akademiju s druge strane, zaseban studijski program namijenjen mladim umjetnicama i umjetnicima.
O neugodnim novostima i činjenici da se prostor Galerije Nova predaje novim vlasnicima, što golemi pritisak stavlja i nad izvršavanje planiranih programa, razgovarali smo s kustosicama WHW-a.
► Galeriji Nova iseljavanje je prijetilo posljednjih desetak godina, koliko traje sudski spor. Možete li pojasniti kako je tekao spor i jeste li očekivali ovakav ishod?
WHW: Zbog negativne kulturne politike i korumpiranosti prethodne gradske vlasti, usprkos brojnim pokušajima da dođemo do informacija o pravnom statusu Galerije i sudskim procesima denacionalizacije, bile smo u potpunosti isključene iz ovog procesa i informacije o odvijanju sudskog spora bile su nam nedostupne. Nismo očekivale ovakav ishod, nadale smo se da će se Grad Zagreb izboriti za očuvanje ovog kulturnog prostora u centru grada, i još uvijek se nadamo da će se Galeriji Nova, koja u Zagrebu djeluje od 1975., naći adekvatni zamjenski prostor. Porazno je da je Galerija Nova još jedan primjer u kojem privatni komercijalni interesi istiskuju kulturne sadržaje iz centra grada.
► Iseljenje predstoji upravo u obljetničkoj godini, kada izložbeno-diskurzivnim programom WHW obilježava 20 godina programskog vodstva Galerijom. U priopćenju ste navele kako planirane ovogodišnje programe namjeravate realizirati u suradnji na drugim lokacijama – u Domu HDLU, POGON-u i Centru mladih Ribnjak. Koliko ova nova situacija usložnjuje realizaciju planiranog programa?
WHW: Izložbeno-diskurzivnim programom Nova 2.0 koji obilježava dvadeset godina našeg vodstva Galerijom Nova tematizirali smo važnost malih i nezavisnih prostora i inicijativa Grada Zagreba od kraja šezdesetih godina. Tom prilikom smo s kolegama i kolegicama različitih generacija pričali o otpornosti, okolnostima i dinamikama rada ovakvih inicijativa. Istakli smo da su upravo solidarnost i dijeljenje resursa važni u tim procesima. Zahvalne smo kolegicama i kolegama s kulturne i umjetničke scene koji su nam izišli u susret u ovoj neugodnoj situaciji i ponudili nam svoje prostore za realizaciju programa.
Mnoge od tih organizacija prilagodile su vlastite programe kako bi se programi Galerije Nova i WHW-a mogli realizirati već unutar ove godine. Godinama smo prostor Galerije Nova otvarali i dijelili s brojnim akterima naše scene – organizacijama, inicijativama, nezavisnim kustosima – koji djeluju ili su djelovali bez stalnog prostora izlaganja. Tako smo stimulirali dijalog i kritičku raspravu između umjetnika, kulturnih radnika, edukatora i lokalnih zajednica. U ovom trenutku, reciprocitet i solidarnost drugih organizacija usmjeren je prema nama i to nam puno znači – kao konkretna pomoć u teškoj situaciji, ali i zalaganje za zajedničke vrijednosti. S POGONOM već drugu godinu surađujemo na programu edukacije za mlade kustose i kustosice NOVAci, te će se ove godine izložba umjesto u Galeriji Nova dogoditi u POGONU. S Centrom mladih Ribnjak također redovito surađujemo na aktivnostima Ljetne škole WHW Akademije i programu Kulture i umjetnosti u zajednici, a s HDLU-om smo ranije surađivali na nekima od naših ključnih velikih izložbi poput naše prve izložbe posvećene 152. godišnjici Komunističkog manifesta ili izložbe Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije).
To nas dodatno potiče da i dalje aktivno promišljamo ulogu umjetničkih i kulturnih institucija, razvijajući ih i kao mjesta empatije koja omogućavaju vrijeme i resurse. Zanima nas shvaćanje javnog prostora galerije kao hibridne javne sfere. Galerija je mjesto susreta i razmjene, vjerujemo da iz ove nomadske faze mogu proizaći nova savezništva i strukture kako u fizičkim manifestacijama prostora galerije, tako i u sferi diskurzivnog i spekulativnog.
► Slažemo se da su suradnje u ovoj situaciji ključan oblik podrške WHW-u, i to ne samo onih koje dolaze od kolega, srodnih organizacija i kulturnih centara, već bi se ona morala odvijati i na višim instancama. Podrška Grada Zagreba u nalaženju novog galerijskog prostora očekivana je, pogotovo imajući na umu značaj i povijest Galerije, kao i kolektiva WHW. Kakav je stav Grada, odnosno Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo prema činjenici da Galerija Nova ostaje bez prostora, a WHW bez svog zagrebačkog izlagačkog mjesta?
WHW: U proteklih desetak godina uspjele smo sačuvati prostor za Galeriju Nova od nekoliko “napada” usprkos tadašnjoj gradskoj vlasti, uz javni pritisak i podršku scene. Sada se dogodila situacija u kojoj gradska vlast razumije i podržava naš rad te razumije važnost Galerije Nova, ali je pravno situacija otišla predaleko: sudski proces je završen i nema više manevarskog prostora za žalbe, novi vlasnik upisan je u zemljišne knjige. Mislimo da je jako važno da se problem Galerije Nova riješi strukturalno, ne kao pojedinačni slučaj i tu imamo velika očekivanja od gradske kulturne politike. Potrebno je sistemsko rješenje, u kojem je grad odgovoran za održavanje i opremanje prostora te praćenje rada galerije adekvatnim sredstvima. Situacija u kojoj smo bile i mi i Galerija Nova – s pravno nedefiniranim statusom u kojem je sav teret održavanja prostora, režija, sve opreme od svjetla do projektora i svih programskih troškova bio na WHW-u neodrživa je. Mislimo da je važno da se u Zagrebu razvije zdraviji i stabilniji ekosustav u kojem će postojati sustavna infrastrukturalna i programska podrška ne samo za institucije, već i za inicijative i organizacije koje desetljećima daju ogroman doprinos kulturnoj sceni ovoga grada. Tu je važno da se dogode pomaci kako bi mlade generacije imale prostor za drugačije pristupe i svoje prioritete. Ukoliko nema pomaka unutar javne kulturne infrastrukture, mnoge inicijative nemaju prostor za promjenu i drugačiji tip rada.
► Planirate li se u idućim programima dotaknuti i iseljavanja Galerije?
WHW: Pitanja umjetničkih zajednica, institucija, uvjeta rada umjetnika i kustosa te umjetnosti i njene pozicije u društvu kontinuirano su kroz razne formate teme kojima se bavimo preko 20 godina. U ovom času ne planiramo neki program specijalno fokusiran na gubljenje prostora, ali ćemo svakako nastaviti tematiziranje svih ovih pitanja.
Mislimo da se trenutno i međunarodno događaju velike promjene u poimanju, produciranju i pozicioniranju suvremene umjetnosti. Očekivanja od umjetnosti i njezinih institucija su golema, ali i kontradiktorna. Ono što zovemo “suvremena umjetnost” prolazi kroz razdoblje intenzivnog promišljanja svoje uloge, ambicije, dometa, načina djelovanja. Model u kojem polje umjetnost i infrastruktura umjetnosti djeluje danas u velikoj je mjeri uspostavljen 1990-ih, kada je prošireno polje umjetnosti guralo institucije prema seriji kustoskih, edukacijskih pa čak i administrativnih praksi koje su nudile alternativne oblike institucionalne aktivnosti. Tadašnje eksperimentalne prakse danas su u velikoj mjeri postale norma institucionalnog djelovanja. Umjetničke institucije postale su standardni dio ekonomije gradova i njihovog marketinga, a umjetnost je u zadnja dva desetljeća od relativno jednostavne investicijske prilike postala svojevrsni financijski instrument. Linija između kapitala i umjetnosti nejasna je više nego ikad. Istodobno je kritička umjetnost, pa čak i eksplicitno politička umjetnost, postala dio mainstrema koji funkcionira paralelno s umjetničkim tržištem. Naglasak na promoviranju progresivnih vrijednosti u polju umjetnosti u tom svjetlu doima se neautentičnim i izaziva nepovjerenje. To je kontradikcija koja se događa gotovo svim pokušajima da se kroz umjetnost i s umjetnošću pridonese promišljanju i formuliranju relevantnih javnih sfera. U nadolazećem periodu, a od sljedeće godine ponovo radimo u Zagrebu u punom sastavu, želimo otvoriti prostor za te diskusije.
► Nedavno je s programom započela i nova generacija polaznika/ca WHW Akademije. Koji su ovogodišnji planovi za taj program?
WHW: U (post)pandemijskom periodu razvijamo program kao kombinaciju živih i online sadržaja koji se dinamično isprepliću. Ljetna škola WHW Akademije koju smo upravo održali u Centru mladih Ribnjak djeluje kao otvoren format i mjesto eksperimenta, zajedničkog učenja, gledanja i slušanja, kao prostor zajedničkog bivanja. Ove godine s nama je surađivalo četiri profesora: Yael Davids, Pablo Martínez, Marina Naprushkina i Adelita Husni-Bey. Imali smo najveću grupu polaznika do sada, a pridružili su nam se kao gosti i alumni Rijksakademie rezidencijalnog programa u Amsterdamu i Moabit Mountain Collegea iz Berlina s kojima surađujemo na programu Umjetničke ekologije.
Tijekom Ljetne škole Feldenkrais lekcije s Yael Davids bile su praktične sesije koje su povremeno bile otvorene za javnost. Osvještavanje mikropokreta i traženje alternativnih pokreta kada se suočimo s naporom koje proizlaze iz Fendelkrais metode važno je učenje za kulturne radnice i radnike u sadašnjem trenutku obilježenom prekarnošću. Radionica Pabla Martíneza sa sudionicima WHW Akademije istraživala je uvjete rada u umjetnosti. Kroz pisanje, slušanje, pripovijedanje i eksperimentiranje zvukom približili smo se suočavanju s kompleksnim uvjetima produkcije u polju suvremene umjetnosti. Marina Naprushkina fokusirala se na društveno angažirane kolektivne prakse te je podijelila svoje umjetničke i aktivističke metode temeljene na iskustvima rada unutar samoorganiziranih struktura poput Ureda za antipropagandu, Neue Nachbarschaft/Moabit ili Moabit Mountain College. Zajedno sa sudionicima razvila je kazalište sjena, gdje su se protagonisti, narativi i imaginacija stopili u kolektivnu akciju.
U nizu javnih događanja Večeri s WHW Akademijom izdvajamo performativno predavanje alumna WHW Akademije Tina Dožića i Ivane Tkalčić te profesorskog tima WHW Akademije.
Razgovarali smo o tome kako, unutar programa WHW Akademije, razmišljanjem i zajedničkim djelovanjem kolektivno postajemo privremeni, fleksibilni kolektiv. Nedavno je kustos Miguel A. López održao svoje online predavanje Pismo Ceciliji Vicuñi kojim je podijelilo svoju intimnu perspektivu o radu s Cecilijom Vicuñom tijekom mnogih godina, kao i utjecaj njezine prakse na suvremenost. U središtu njezine prakse su gorući problemi modernog svijeta, uključujući ekološko uništenje, ljudska prava, kulturnu homogenizaciju i ekonomske razlike.
Tijekom Ljetne škole Adelita Husni-Bey održala je radionicu pod nazivom Poziv i odgovor: kritička teorija i utjelovljena pedagogija. Prva sesija uključivala je uvod u utjelovljene pedagoške alate i metodologije, kao što je Kazalište potlačenih strukturirano oko problema koji se pojavljuju unutar grupe. U ovoj radionici koja se temelji na procesu, sudionici su se kroz igru i interakciju dotakli tema vezanih za eko-socijalne probleme današnjice dijeleći vlastita iskustva. Program će kulminirati u listopadu desetodnevnim boravkom sudionika u Zagrebu, intenzivnom jednotjednom radionicom s Adelitom Husni-Bey i završnom javnom prezentacijom sudionika u Kulturnom centru mladih Ribnjak. Planirano je da ovaj dio programa, kao i uvijek, bude u Galeriji Nova, no morale smo se prilagoditi novoj situaciji. U planu je još nekoliko Večeri sa WHW Akademijom u kojima će sudjelovati Farid Rakun iz Ruangrupe i Adelita Husni-Bey, kao i bogati program međunarodne 9. konferencije odrasta koji se održava u Zagrebu i čiji smo suorganizatori.
S veseljem svjedočimo odnosima koje je upravo naš program potaknuo među polaznicima WHW Akademije: međunarodni sudionici redovno dolaze u Zagreb, vraćaju se i izlažu, suradnje pa i prijateljstva između sudionika i predavača započete na WHW Akademiji nastavljaju se. Ponosne smo na uspostavu i kataliziranje tih veza, osobito važnih tijekom pandemije i tekućih kriza.
Razgovarala: Jelena Pašić / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
Rad kolektiva WHW možete pratiti na službenoj web stranici www.whw.hr.
