+ 12 Preporuka

U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar do 12. rujna može se razgledati izložba Danila Balabana, fotografa koji je – iako će uskoro bilježiti četrdeset godina fotografskog rada – likovnoj publici manje poznat jer do sada nije izlagao, tako da je ova izložba prvo ozbiljno predstavljanje njegovog autorskog opusa. Na izložbi će biti predstavljena tri ciklusa fotografija s motivima prirode: prvi čine crno-bijele fotografije nastale od 2000. do 2005. godine u Istri, drugi su sjevernomorski pejsaži snimljeni 2013. i 2104. godine u Danskoj, dok treći ciklus čine recentne fotografije  s prisustvom čovjekovih intervencija u tkivo prirode snimljene u Novigradu i Poreču.

 

 

Osim što je snimao umjetnička djela i arhitekturu za kataloge i stručne publikacije, intenzivno se bavio industrijskom i reklamnom, a u nešto manjem obujmu i modnom fotografijom. “Kreativnost koju je oduvijek osjećao mogao je iskazivati tek u minimalnim količinama, jer je ona tražila drugačiji život te se Balaban odlučuje za radikalan rez; napušta Zagreb i kupuje trošnu kuću s velikim imanjem u selu Brkač, podno Motovuna u Istri. Preselivši se, počinje snimati i izrađivati fotografije koje ga istinski raduju i koje u potpunosti nose njegov autorski biljeg. Izabrao je medij klasične crno-bijele fotografije a motivi koje odabire sukladni su njegovom novom načinu života: agave, seoska gospodarstva, šume, redovi maslina… Te fotografije rječito govore o autorovom otkriću prirode, o iznenađenju njenim neoskrvnućem i zatečenošću njezinim sustavom. Snimajući mesnate listove agava u autoru se budi klasični fotografski majstor koji vješto balansirajući odnosima svjetla i sjene stvara sugestivnu svjetlopisnu grafiku koja naročito dolazi do izražaja u gotovo impresionističkoj maniri fotografija gotovo djevičanskog difuznog svjetla u seriji istarskih maslinika. Medij crno-bijele fotografije, bojanje svjetlom, igranje kontrastima ili tonska ujednačenost, stilske su karakteristike kojima će autor naizgled banalnu temu pretvoriti u fotografiju višeznačne refleksije što proizlazi iz njegove prikrivene emotivnosti, koju ni u kojem slučaju ne želi nametati, već je ostavlja da bude prepoznatom. On nam poklanja estetski užitak koji proizlazi iz već pomalo zaboravljenog promišljanja klasične fotografije te nas svojim snimkama zaustavlja u nekom neodređenom vemenu, onom između prošlosti i sadašnjosti, vremenu koje nije stalo, ali koje nezaustavljivo prolazi mimo nas”, piše Mladen Lučić.

 

 

“Prije nekoliko godina ovaj je autor privremeno napustio crno-bijelu analognu fotografiju i ponovo poseže za digitalnom tehnologijom, ali sada ne u komercijalne, već u umjetničke svrhe. Ta promjena medija nije bitno utjecala na karakter njegove fotografije kojoj je osnovni motiv ostala priroda koja je sada snimljena u boji i u drugačijem kontekstu. Autor snima pejsaže kojima je najbitnija atmosfera koju podjednako čine svjetlo, igra volumenima prirodnih elemenata, kao i postupna gradacija zemlje, mora i neba s linijom obzorja kao kulminacijom pažljivo kadrirane kompozicije. Tim vedutama primarna je karakteristika plansko razlaganje prostora obojenog specifičnim svjetlom koje akcentira diskretan i profinjen kolorizam snimljene kompozicije, a stupnjevanjem valernih vrijednosti dočarana je karakteristična atmosfera sjevernomorskih krajobraza. Izbjegavajući jake kromatske akcente, autor snima gotovo metafizičke prikaze što u suodnosu s romantičarskim svjetlom čini da njegove kompozicije imponiraju svojom izvornošću, lirskim ugođajem te predstavljaju odraz stvaralačkog eksperimenta koji traje i ostaje otvorenim za nova autorova istraživanja.” (Mladen Lučić)

 

+ 12 Preporuka