Jedan od najvećih autora eksperimentalnog filma 20. stoljeća, Stan Brakhage, u svom poznatom eseju U obranu amatera objavljenom 1971. godine, doveo je u pitanje široko prihvaćenu predrasudu o amaterizmu kao sinonimu diletantizma, koji za razliku od profesionalne filmske produkcije pojedincima otvara prostor izražavanja autorske slobode. Amater, kao onaj koji voli, Brakhageovim riječima mjeri svoj uspjeh u skladu s vlastitom brigom za taj posao, a ne u skladu s postignućima ili priznanjem drugih (…) Amater je netko tko doista živi svoj život, a ne netko tko tek puko ispunjava svoju dužnost (citat preuzet iz časopisa Filmonaut br. 8, 2013). Ne čudi da se Brakhageov esej prometnuo u manifestne tekstove kinoklubova širom svijeta, a njegova se misao vodilja prožima i kroz onaj Kinokluba Zagreb, čiji članovi, filmski entuzijasti i filmofili, razvijaju organizirani amaterizam i filmsku kulturu punih 96 godina. Kako ističe Tibor Đurđev, jedan od članova izvršnog odbora: Kinoklub Zagreb je vjerojatno najbolje neinstitucionalno mjesto za produkciju amaterskih filmova. Pritom epitet amaterski ne treba shvatiti kao nešto manje vrijedno, već nešto što predstavlja zaseban živući organizam i gdje se u potpunoj slobodi i dalje rade najoriginalniji filmovi. Kada govorimo o nekim idealima i motivaciji za snimanjem filmova, u kontekstu KKZ-a filmovi se snimaju isključivo zato jer autori koji ih rade vole film. I onda kada je riječ o članovima koji se jednim dijelom već bave profesionalno filmom, ili pak članovima koji se u privatnom životu bave nekom sasvim drugom profesijom, u KKZ uglavnom svi dolaze snimati filmove jer znaju da će ovdje naići na mogućnost stvaranja u potpunoj autorskoj slobodi. Ljepota bavljenja amaterskim filmom ne leži isključivo u tematskoj slobodi, već i u estetskoj slobodi te potpunoj rasterečenosti od aktualnih tendencija i estetskih imperativa koji se možda više slijede unutar visoke produkcije.
Većina kinoklubaša svijet filmskog amaterizma upoznaje kroz pohađanje različitih radionica i obrazovnih programa koje se održavaju iz godine u godinu. Pohađanje Filmske škole, kao početničke radionice koja pruža osnovna znanja o scenariju, režiji, snimanju i montaži, ujedno je i jedan od preduvjeta za učlanjenje u Kinoklub, a o kontinuirano rastućem interesu svjedoči činjenica da se za ovu radionicu prijavi veći broj polaznika od predviđene kvote, točnije 70 polaznika na godišnjoj razini. Uloga Filmske škole jest zainteresirati i pripremiti polaznike za amatersko bavljenje filmom kao i za članstvo u zajednici kinoamatera kakva je Kinoklub, ali i pružiti uvodna znanja i kritički aparat za upućenije gledanje filmova te vokabular za njihovu analizu i interpretaciju, ističe Lana Brčić, voditeljica Filmske škole. U čitavom nizu programa i radionica, posebno se ističu napredne radionice (Mala filmska forma – radionica kratkog filma, Montažni laboratorij, Scenaristički laboratorij i Radionica filmske kritike i analize) odnosno one u sklopu kojih članovi Kluba uz mentorstvo mogu usavršavati svoje filmsko znanje i zakoračiti prema autorskom stvaralaštvu; upravo su ove radionice potaknule mnoge autore na stvaranje svojih prvih samostalnih filmova, a neki su od njih prikazani i na platnima priznatnih domaćih i međunarodnih festivala (Plejade Mateje Zidarić, Mjesta koja ne postoje Josipe Henizelman, brojni filmovi Sunčice Ane Veldić, itd.). Napredne radionice također često imaju zadaću odučiti ono što podučavaju ustaljene filmske pedagogije i pokazati im da se filmovi mogu raditi na najrazličitije načine, ne samo onako kako je normirano i proskribirano. Napredne radionice polaznicima pružaju tehničku i umjetničku mentorsku potporu u različitim fazama produkcije ili pak potiču rad i suradnju kroz istraživanje različitih umjetničkih praksi i filmskih izražajnih sredstava. Kinoklub rado surađuje s udrugama i kolektivima ustupanjem prostora i opreme ili suorganiziranjem edukativnih i diksurzivnih programa pa se tako među najuspješnije suradnje ubraja i napredna radionica Ti, ja i Chantal, realizirana u suradnji s kinom Kinoteka, tijekom koje su polaznici imali zadatak osmisliti i realizirati kratkometražni film u dijalogu s opusom legendarne filmske autorice Chantal Akerman, kao i radionica U dijalogu s Agnes, u sklopu koje su istraživali opus Agnès Varde. Među suradnje svakako valja istaknuti i one s filmskim laboratorijem za analogni film Klubvizija, kao i primjerice s Kućom Klajn gdje je nedavno organizirana radionica Lošeg filma.
Svjesne činjenjice koliko je ponekad teško pronaći motivaciju za samostalan rad i stvaranje, Nela Gluhak i Mia Martinović, višegodišnje članice Kinokluba, ističu kako radionice predstavljaju dobru priliku i motivaciju za početak razvoja nove ideje, postojanje vremenskog okvira, podrške mentora te za rad u prijateljskom okruženju, unutar kojeg ne izostaju konstruktivne kritike ostalih članova. Svoje su prve filmove snimile upravo u sklopu radionica, a ubrzo nakon spontano se javila želja za nastavljanjem snimanja novih filmova u kontekstu Kinokluba. Među najposebnijim radionicama ističu onu Nisam od jučer koja se oslanjala na stvaranje novih filmova, imajući prije svega kao podlogu kinoklubašku i GEF-ovu baštinu. U sklopu iste nastali su svojevrsni hommagei, odnosno filmovi inspirirani filmovima Tomislava Gotovca, Mihovila Pansinija, Tatjane Ivančić i brojnih drugih članova koji su ostavili značajan trag u povijesti Kinokluba. Za neke od članova Kinoklub predstavlja odskočnu dasku za početak profesionalnog bavljenja filmom pa je tako primjerice Nela Gluhak, svoj profesionalni razvoj nastavila na studiju oblikovanja zvuka na Akademiji dramske umjetnosti. Usprkos tome, ističe kako Kinoklub ostaje mjesto gdje se želi nastaviti vraćati.
Stvaranje zajednice autora, istinski zainteresiranih za film, koji su spremni uključiti se ne samo u snimanje vlastitog filma, već u bilo kojem trenutku pomoći na volonterskoj razini, u produkciji filmova ostalih članova, specifična je za kinoklubaško okruženje, istaknuo je Dražen Puklavec, zadužen za promociju. Kada je u pitanju volonterski doprinos unutar organizacije, vrijedi jednaka sloboda odabira, kao i kada je u pitanju produkcija, odnosno stvaranje filmova. Zahvaljujući infrastrukturi, članovi mogu ostvariti bilo koju ideju pa tako primjerice članovi Bartol Vukmir i Tibor Đurđev unatrag nekoliko godina organiziraju Projekcije iz podruma, filmske programe koji uključuju suvremene naslove, kao i one iz baštine Kluba. Gledalište, odnosno godišnja revija filmova članova Kinokluba, s druge strane centralno je mjesto kinoklubaške zajednice koju stvaramo, a ondje na godišnjoj razini bude prikazano 60 do 100 filmova. Svim članovima iznimno je važno kako će drugi kinoklubaši reagirati na njihov film, a svakom članu time se omogućava prilika za prikazivanje novog filma upravo zbog ne postojanja selekcije. Ono što autore Kinokluba posebno motivira za nastavak rada svakako jest i svijest o baštini Kluba, kao mjesta koje razvija eksperimentalni film već dugi niz godina. Iako nisu uvjek bili dovoljno valorizirani, vrijeme i silni istraživački rad na opusima značajnih autora, poput Tatjane Ivančić, dokazao je njihovu vrijednost, zaključio je Puklavec.
Uz kontinuiran i posvećen rad na istraživanju i očuvanju dostupne baštine Kinokluba Zagreb voditeljica odsjeka za baštinu Petra Belc Krnjaić zaslužna je i za program zaštite i digitalizacije arhivskog gradiva kroz projekt Digitalni Arhiv. Kao svoj krajnji cilj Digitalni Arhiv ima trajno očuvanje povijesti kluba. Papirnato gradivo KKZ-a kroz proces pretvorbe gradiva u digitalni oblik sačuvalo se od potencijalnog uništavanja i time potpunog nestanka, a njegova javna objava sigurno će zanimati sve one koji se bave poviješću filma i organiziranog kinoamaterskog pokreta u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Iza ovog projekta stoji dugogodišnja želja bratskih klubova iz Zagreba, Splita i Beograda da se njihova povijest učini vidljivom i dostupnom, a ova zagrebačka inicijativa izrasla je iz vrlo konkretnog projekta Connect Archives, koji je 2016. godine pokrenuo mađarski umjetnik, arhivist i kustos Balázs Béla Studio (BBS), Sebestyén Kodolányi. Divno zamišljen projekt, koji bi kroz jedinstvenu platformu objedinio repozitorije AFC-a, ljubljanskog arhiva amaterskog filma, Kino klub Split i Kinokluba Zagreb nažalost se nikada nije realizirao (iako su sredstva za njega u slučaju Zagreba dvokratno dodijeljena Hrvatskom filmskom savezu 2017. i 2018. godine), i svaki je od ovih kluba nastavio raditi na nekoj svojoj verziji mrežne arhive. KKZ je od 2021. prvo pristupio fizičkom sređivanju, sortiranju, izlučivanju i pohrani svog arhivskog gradiva, a od 2023. godine radi na digitalizaciji dokumentacije uz financijsku pomoć HAVC-a, Grada, a od ove godine i Ministarstva kulture i medija. Realizacija projekta ide iz godine u godinu segmentarno, s primarnim financijskim fokusom na digitalizaciji, te velik dio rada suradnika KKZ-a bude odrađen volonterski. Želja je do kraja projekta digitalizirati svu dokumentaciju u posjedu Kluba, dok je cilj (uz očuvanje gradiva) što veći dio gradiva učiniti javno dostupnim, prvo na vlastitoj mrežnoj stranici kkz.hr/digitalni-arhiv, a potom i na portalu e-kultura (portalu sa svom digitaliziranom kulturnom baštinom u RH) te naposljetku i na portalu Europeana kako bi se što šira javnost upoznala i mogla koristiti gradivo KKZ-a, pojašnjava Petra Belc Krnjaić.
Približavanje stote godišnjice postojanja Kinokluba Zagreb svakako je jedan od razloga zbog kojeg članovi već sada promišljanju o načinu obilježavanja obljetnice. Širenje područja “borbe” i djelovanja, geografske prisutnosti, s namjerom razvijanja kinomaterizma izvan gradova poput Zagreba i Splita, kao i umrežavanje i povezivanje sa srodnim organizacijama izvan Hrvatske, te širenje područja edukacije, neki su od ciljeva kojima Kinoklub namjerava nastaviti težiti.
Kinoklubovi se najbolje razvijaju kad imaju i filmske autore i filmske kritičare i upućene i znatiželjne gledatelje, odnosno ljubitelje filma, a opstati mogu gotovo 100 godina, koliko će za četiri godine napuniti Kinoklub, ako se članstvo konstantno pomlađuje, pa je i to jedan od ciljeva vodstva kluba, zaključuje Lana Brčić.
Autorica: Nika Petković / tekstove ove autorice potražite na linku
Zahvaljujemo Kinoklubu Zagreb na ustupljenim vizualnim materijalima.
Tekst je dio Vizkulturine serije “Kratki, animirani i eksperimentalni film u medijima” koju sufinancira Grad Zagreb — Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo te Hrvatski audiovizualni centar.
