Teze o novom geološkom razdoblju ne prestaju okupirati umove znanstvenika, ali i umjetnika. Novoj geološkoj eri, obilježenoj zamjetnim utjecajem čovječanstva na promjene unutar ekosustava Zemlje, uglavnom se nadjeva ime antropocen, naziv koji je početkom 2000-ih popularizirao nizozemski nobelovac, kemičar Paul J. Crutzen. U okviru ovoga tematskog raspona kreće se i novi ciklus radova osječkog umjetnika Maria Matokovića, naslovljen Hu0Na1. Seriju čini šest video performansa koje možete pogledati u nastavku!
Serija od 6 performansa nastalih u 6 dana proizišlih iz promišljanja o čovjeku i izdržljivosti istoga u relaciji s prirodom. Čovjek kao dio ukupnosti svijeta u neprestanoj je interakciji s prirodom tj. prostorom koji ga okružuje ako polazimo od pretpostavke da je i taj artificijelni prostor nekad bio priroda. On u tom okruženju djeluje po vlastitom nahođenju; živeći i radeći u skladu s prirodom, poštujući ili narušavajući pravila iste, zagađujući ju i slično; u konačnici, svjesno ili nesvjesno, interakcija se neprestano odvija. Postoji li još mogućnost kohezije, interakcije ili pak potpunog suživljavanja s prirodom gdje čovjek kao jedinka biva izložen zvukovima, prostornošću ili pak divljinom iste!? Suvremenost nas veže uz tehnološka dostignuća koja su nas u jednom dijelu odvojila od prirodnosti pa nam i najmanji zvukovi ili podražaji iz prirode postaju mentalna prepreka, gotovo možemo reci da je odnos narušen. Stoga si u seriji performansa postavljam pitanje: “postoji li mogućnost suočavanja s prirodom i tko na kraju vodi glavnu riječ?”. U mom slučaju, sam sebe postavljam kao okoliš u odnosu na prirodu. Jedno je sigurno, nemir je konstantan.
*Mario Matoković, “Stamina”, 1’37”
*Mario Matoković, “Confrontation”, 5’24”
*Mario Matoković, “Connection”, 2’15”
*Mario Matoković, “Distance”, 4’15”
*Mario Matoković, “Fear”, 2’15”
* Mario Matoković, “Amnesia, memories and time”, 4’58”
