U suradnji umjetnica Kristine Leko i Vedrane Madžar s lokalnom kninskom zajednicom nedavno je u Galeriji Kninskog muzeja održana izložba Život u gradu – Povijest svakodnevnice u viđenju Kninjana i Kninjanki. Nada Berić, Anđelka Drača, Ljiljana Đudarić Miletović, Mira Jakovljević, Katica Madžar, Hrvoje Marić, Dinko Musić, Aleksandra Sinobad, Marko Sinobad, Milan Zoričić i drugi građani/ke Knina umjetnicama su donosili materijale iz privatnih obiteljskih arhiva te ih zajedno s njima oblikovali u izložbu. Predmeti organizirani u 10-tak cjelina uključili su i zbirku gramofonskih ploča kupljenih i slušanih u starom gradu 1970-ih, jednu modnu kolekciju i fotografije iz školskih dana, kutiju koja je u izbjeglištvu devedesetih služila kao podloga za glavu u improviziranom smještaju, šivaću mašinu s kojom je jedna majka 1990-tih školovala djecu u Zagrebu, fotografiju iz izbjeglištva 1940-tih, tank za kisik iz savezničkog američkog aviona koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata pao blizu Knina, priče o pomoći starijim ljudima, programi pomoć u kući, pjesmu o Kninu…
Cilj je izložbe bio zabilježiti povijest kninske svakodnevnice i pri tome razvijati demokratizaciju kulture sjećanja. Izložba je dio višegodišnjeg programa Demokratizacija kulture sjećanja kojeg umjetnička organizacija Otvoreni likovni pogon iz Zagreba provodi od 2018. godine, i u okviru kojeg je 2019. u Kninu s lokalnim partnerima Udrugom Porta, Narodnom knjižnicom – Knin i Srednjom školom Lovro Monti pokrenut projekt Zidne novine koji traje do danas. Plan je u 2024. u daljnjoj suradnji s Kninskim muzejem i muzejskom osobljem, a na temelju prikupljenih artefakata i priča napraviti seriju privremenih intervencija u postav Kninskog muzeja – na taj način proširit će se etnografska zbirka muzeja te će se građani/ke Knina i lokalne udruge u kulturi aktivno uključiti u rad ove institucije.
U nastavku donosimo tekst Aleksandre Sinobad o izložbi.
Povijest svakodnevice – Izložba o dobrim ljudima u Kninu
Izložba “Život u gradu: Povijest svakodnevice u viđenju Kninjana i Kninjanki” autorica Kristine Leko i Vedrane Madžar održana je u galeriji Kninskog muzeja u periodu od 15. prosinca 2023. do 15. siječnja 2024. godine. Riječ je o nešto drugačijoj izložbi od onih koje smo navikli vidjeti u Kninu. Naime, u galeriji Kninskog muzeja obično se održavaju klasične izložbe akademskih slikara i kipara dok nas izložba “Život u gradu” približava suvremenim umjetničkim tokovima i uvodi u koncept muzeja zajednice koji posjeduje svaka sredina koja drži do vlastitog identiteta. Participativni koncept koji je već desetljećima imperativ svjetske muzejske prakse, iako zastupljen u pojedinim muzejima republike Hrvatske, još uvijek nije dovoljno implementiran. Vodeći muzeji su kroz pojedine projekte radili na primjeni ovog modela u praksi. Međutim, smatramo da svaka sredina, uključujući i one manje poput Knina, mora prvenstveno raditi na uključivanju lokalne zajednice u muzejsku djelatnost jer su muzeji odavno prestali biti “groblja starina”, kako su ih Futuristički umjetnici okarakterizirali prije više od sto godina. Jednu sredinu ne čine samo veliki događaji koji se u njoj zbili niti veliki ljudi koji su se u njoj rodili i/ili živjeli. Predmeti, aktivnosti i događaji koji su dio svakodnevnog života običnog čovjeka te duh određenog vremena i sredine su onu što zajednicu čini autentičnom i što muzej zajednice treba njegovati.
Školovanje i rad u Berlinu obje autorice ogleda se u narativu izložbe “Život u gradu: Povijest svakodnevnice u viđenju Kninjana i Kninjanki”. Glavna ideja izložbe je poticanje i razvoj multiperspektivnog sjećanja s kojom su se autorice zasigurno srele u multikulturalnoj i multinacionalnoj prijestolnici Njemačke koja još uvijek nosi ožiljke holokausta. Odabir Knina za održavanje izložbe u Hrvatskoj čini se potpuno logičan. Ne samo da je jedna od autorica rođena Kninjanka već se Knin kao ratom opterećena sredina u kojoj se vodila jednosmjerna politika i potenciralo jednostrano sjećanje nametnuo kao idealan za implementiranje ideje multiperspektivnog sjećanja, pojma koji je uveo Michael Rothberg koji smatra da svi različiti subjekti koji egzistiraju u jednoj zajednici imaju pravo da njihovo sjećanje bude jednako validirano te da je multiperspektivno sjećanje uvjet za zdravo funkcioniranje društva.* Leko je ideju multiperspektivnog sjećanja i demokratizacije kulture sjećanja već primijenila u projektu Zidne novine u Kninu koji se kontinuirano provodi od 2019. godine u partnerstvu Obrazovno-kulturne udruge Porta, Narodne knjižnice-Knin, Srednje škole Lovre Monti Knin i umjetničke organizacije Otvoreni likovni pogon iz Zagreba, a koji je 2022. godine nagrađen srednjoeuropskom nagradom Sozialmarie za društvenu inovaciju. Ovaj projekt prikuplja sjećanja i fotografije Kninjana na različite teme vezane uz nekadašnji život u gradu koje se jednom godišnje izlažu u formi zidnih novina. Cilj je sudjelovanje šireg građanstva u kreiranju kolektivnog sjećanja, sagledavanje prošlosti grada iz perspektive “malog” čovjeka i međugeneracijsko povezivanje Kninjana, budući da su urednici zidnih novina učenici srednje škole Lovre Monti koji sudjeluju na radionicama i slušaju priče starijih sugrađana. Do sada je obrađeno sedam tema koje su bile sastavni dio života Kninjana u drugoj polovici 20. stoljeća. Projekt će biti nastavljen i u 2024. godini kada će tema biti priče o modi i crtice iz svakodnevnog života Kninjanki. “Život u gradu” logično je produbljenje navedenog projekta i ideje multiperspektivnog sjećanja.
Kao uvod u izložbu u staroj kninskoj knjižnici, 5. prosinca 2023. godine održan je događaj koji je ponio epitet kninskog kulturnog događaja godine. Riječ je o čitanju dnevnika Katice Madžar, Kninjanke kojoj je sa 24 godine dijagnosticirana kvadriplegija. Od tada Katica kontinuirano vodi dnevnik u kojem bilježi vlastita razmišljanja i osjećanja. Način na koji Katica pripovijeda o vlastitoj i sudbini svoje obitelji te društveno-političkim zbivanjima u proteklih pedeset godina nikoga od prisutnih nije ostavio ravnodušnim, a ravnatelj Narodne knjižnice Knin je, na zadovoljstvo svih sudionika događaja, najavio da će u 2024. godini dnevnik izdati u obliku knjige.
Na samoj izložbi prikazani su osobni predmeti osam kninskih obitelji različite nacionalne pripadnosti i različitog porijekla. Izloženi su naizgled banalni predmeti poput kutije za cipele ili reklame za sladoled. Međutim, tekstovi koji prate eksponate otkrivaju njihovo dublje značenje i vrijednost koju imaju za pojedince i njihove obitelji, a samim tim i širu zajednicu. Još jedna poruka se spontano nametnula po realizaciji izložbe. Stupajući u kontakt s Kninjanima i Kninjankama, skupljajući njihove premete i priče autorice nisu očekivale da će u svakom od eksponata i priči koja ga prati biti utkana plemenitost njihovih vlasnika i aktera priča. Tako je izložba “Život u gradu” spontano dobila još jedan podnaslov: Priča o dobrim Kninjanima.
Prvi eksponat na koji se nailazi po ulasku u galeriju je izvod iz voznog reda željezničke stanice Knin za 1980. i 1981. godinu te zidne novine na temu željeznice. Ondašnjih pedeset vlakova koji su dnevno prolazili kroz Knin naspram današnja četiri svjedoči o važnosti željeznice za prosperitet grada u prijeratnom periodu tj. njegovoj degradaciji u postratnom razdoblju. Na zidnim novinama zabilježene su anegdote nekadašnjih zaposlenika Jugoslavenske željeznice od kojih brojne pričaju o ljudskoj dobroti i plemenitosti. Priča o kreativnom okruženju u kojem su odrastala braća Milan i Neven Zoričić koji su i sami postali umjetnici prati sljedeću grupu eksponata. Riječ je o portretima članova kninske obitelji Sarić kod kojih su se Zoričići doselili sredinom prošlog stoljeća te slikama i dizajnerskim nacrtima Milana, Nevena i njihovog pokojnog oca Nikše koji se bavio stolarstvom. Kako se u čuvenoj gostioni “kod Mufte“ umjesto alkoholnih pića počeo prodavati sladoled svjedoči izložena reklama Tvornice korneta Radanović. Naime, u vrijeme kada su bujale nacionalne tenzije, usred učestalih nemilih događaja, vlasnici gostione su odlučili služiti sladoled umjesto alkoholnih pića. Izložene ručno pletena odjeća i kape inspirirane folklorom kninskog kraja pomogle su obitelji Berić da u teška ratna vremena prehrane svoju familiju. Sličnu priču nosi šivaća mašina Kninjanke koja je željela ostati anonimna, a koja je šivanjem u ratno doba uspjela odškolovati djecu koja su studirala u Zagrebu. Ogledalo u “alt Deutsch“ stilu pripovijeda o povijesti čuvene kninskopoljske obitelji Marić, o njezinim osebujnim ali dobrodušnim članovima koji su držali gostionu koju Dinko Šiminović opisuje u noveli “Krčma“. Teška sudbina Katice Madžar i njezine obitelji, snaga vjere i ljubavi te plemenitost susjeda i prijatelja ogledaju se izloženim fotografijama, invalidskim kolicima te Katičinim slikama i dnevniku. Nekoliko osobnih predmeta, poput škara, tacne, radne knjižice i sličnog Ljiljane Miletović, Katičine njegovateljice i velike prijateljice, svjedoče o mukotrpnom putu koji je Ljilja prošla od rodne Zenice do dolaska u Knin kao i o vjeri koja je na tom putu nikada nije napustila. Priča o teškim danim koje je obitelj Sinobad proživjela u izbjeglištvu u Beograda prati izloženu kutiju od patika koja je služila kao podložak za jastuk u vrijeme kada nisu imali ni ležaj. Fotografija šestogodišnje Anđelke Drače svjedoči o mučnim vremenima Drugog svjetskog rata i još jednom donosi priču o ljudskoj plemenitosti zahvaljujući kojoj je Anđelka, danas osamdeset osmogodišnja baka, izbjegla odlazak u Jasenovac. Među eksponatima, jedan predmet privlači posebnu požanju. Riječ je o tanku za kisik američkog bombardera B-24 koji je pao u planini Poštak 1944. godine te koji je u sekundarnoj upotrebi služio kao spremnik za rakiju lokalnoj obitelji. Tank je dio privatne zbirke arheologije Drugog svjetskog rata kninskog arheologa konzervatora Marka Sinobada. Fotografija iz 1986. godine na kojoj je sedam bliskih, uskoro ratom razdvojenih prijateljica, još jedan je od izloženih predmeta. Priča o povijesti kninske svakodnevnice završava zbirkom ploča i fotografija obitelji Zoričić koje lokalno svjedoče o popularnoj glazbi i modi u Jugoslaviji od 1960-ih do 1980-ih godina 20. stoljeća.
Navedeni eksponati zasigurno nisu slučajan odabir. Njima su autorice prikazale različite segmente života u Kninu od Drugog svjetskog rata do danas. Obuhvaćeno je sve ono što čini identitet zajednice, njezine sličnosti sa svjetskim tokovima, ali i lokalne osobenosti. Predstavljena je željeznica kao važna gospodarska grana u kojoj je prije Domovinskog rata bio zaposlen svaki peti stanovnik grada, gostione kao mjesta društvenog okupljanja, život jedne građanske obitelji, folklor te moda i glazba koje su mogle parirati ne samo jugoslavenskim već i vodećim svjetskim trendovima. S druge strane imamo priče o teškim vremenima, o ratovima, izbjeglištvu i borbi za preživljavanje te univerzalnim ljudskim vrijednostima poput obitelji, prijateljstva, vjere i ljubavi.
Nadamo se da je ovo samo prva u nizu izložbi “Život u gradu“ i prva stepenica u osnivanju muzeja zajednice u kojem se neće njegovati sjećanje isključivo na značajne povijesne događaje već će biti posvećen malom čovjeku i njegovoj važnosti u kreiranju multiperspektivnog kolektivnog sjećanja.
Aleksandra Sinobad
*Michael Rothberg (1966., Conneticut, SAD) američki je anglist i komparatist posvećen proučavanju holokausta i kolektivnog sjećanja, nositelj katedre Smauel Goetz na državnom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). Njegove studije o multiperspektivnom sjećanju (2009.) i impliciranom subjektu (2019.) uvele su ova dva pojma u interdisciplinarno područje memorijskih studija kao i pokrenuli debatu u njemačkom govornom području. Michael Rothberg, Multidirectional Memory: Remembering the Holocaust in the Age of Decolonization, Cultural Memory in the Present (Stanford, California: Stanford University Press, 2009); Michael Rothberg, The Implicated Subject: Beyond Victims and Perpetrators, Cultural Memory in the Present (Stanford, California: Stanford University Press, 2019).
