Izložba pod nazivom 90e: Ožiljci, otvorena u srpnju u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU), zatvara se krajem rujna, no prije toga slijedi pregršt događanja kao dio popratnog programa: niz predavanja, razgovora i radionica o tranzicijskim procesima 90-ih godina i njihovom utjecaju na današnje vrijeme. Izložbu nastalu iz potrebe za podsjećanjem i boljim razumijevanjem umjetnosti ranog razdoblja tranzicije europskih država postsocijalističkog nasljeđa kurira Janka Vukmir, a izloženi su radovi niza umjetnica i umjetnika, među kojima su i Boris Cvjetanović, Vlasta Delimar, Ivan Faktor, Antun Maračić i Slaven Tolj. Iz različitih perspektiva, sagledavaju se tadašnje geo-političke promjene koje su uslijedile nakon raspada Jugoslavije, ondašnja medijska politika, kao i potreba za normalizacijom u svakodnevici.
*Postav izložbe “90e: Ožiljci” / foto: Karlo Čargonja
Razgovori o 90-ima odvijaju se u dva termina u MMSU, 9. i 21. rujna, kao sadržajna dopuna izložbe 90e: Ožiljci. Razgovori dopunjavaju umjetničku perspektivu s naglaskom na geopolitičkoj, socijalnoj i medijskoj stvarnosti 90-ih godina. Sudjeluju Dragan Markovina, povjesničar i publicist koji razmatra poziciju Hrvatske unutar Europske Unije te problem uključivanja jugoslavenskih republika u EU; politologinja Gordana Vilović koja se bavi etikom novinarstva i srozavanjem novinarske profesije te teoretičar i kustos Branislav Dimitrijević koji tematizira procese normalizacije na kulturnoj sceni u Srbiji tijekom devedesetih godina. Tanja Frančišković, psihijatrica i psihoterapeutkinja, 21. rujna u MMSU održat će predavanje o posljedicama kolektivnih trauma iz razdoblja devedesetih.
Uz izlaganja, program čine i dvodnevna radionica fanzina koja se odvija u suradnji s umjetnicama Enom Jurov i Tanjom Blašković te predavanje-performans Slike prošlosti kao slike za budućnost umjetničkog dua Doplgenger koji istražuje politiku medijskih slika u izgradnji povijesnih narativa o Jugoslaviji u razdoblju od 1980. do 2000.
*Doplgenger, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, 2016. / foto: Bojan Mrđenović
Online program obuhvaća intervjue sa sudionicima izložbe, novinarima i aktivistima, o promjenama 90-ih godina i njihovom utjecaju danas. U intervjuima sudjeluju: Gordan Bosanac, Branislav Dimitrijević, Elizabeta Gojan, Alban Hajdinaj, Tonći Kožul, Dragan Markovina, Branko Mijić, Zvonko Maković, Karmen Ratković, Dragan Rubeša, Darko Šimičić, grupa Škart, Saša Stanić, Vesna Teršelič, Sonja Briski Uzelac. Intervjui se objavljuju na web i facebook stranici MMSU-a.
Tijekom online rezidencije Kamov umjetnica Ena Jurov napravila je seriju ilustracija Devedesete u retrovizoru u kojoj svoja maglovita i često netočna sjećanja na razdoblje 90-ih isprepliće sa sjećanjima i komentarima iz intervjua nastalih povodom izložbe 90e: Ožiljci. Sve ilustracije pogledajte na linku.
*Ena Jurov, iz serije “Devedesete”, 2021.
Program uživo:
– vodstva izložbom 90e: Ožiljci: subota, 4. 9. u 12 sati; utorkom, 7. 9. i 14. 9. u 18 sati
– 3. 9. u 20 sati, u Križanićevoj 6a: Predavanje-performans umjetničkog dua Doplgenger Slike prošlosti kao slike za budućnost u organizaciji GSG / Građanke svome gradu i u sklopu rezidencijalnog programa Kamov, u organizaciji GSG / Građanke svome gradu. Predavanje-performans održava se uz izložbu dua Neimenovani fragmenti, koja se dan ranije otvara u istom prostoru.
Predavanje-performans Slike prošlosti kao slike za budućnost predstavlja peti rad u kontinuiranoj seriji Neimenovani fragmenti kroz koje Doplgenger istražuje politiku medijskih slika koje su sudjelovale u izgradnji povijesnih narativa o Jugoslaviji u razdoblju 1980. – 2000. Umjetnički dvojac Doplgenger svoja dosadašnja istraživanja u okviru projekta predstavlja na performativan način, obraćajući pažnju na složenost pamćenja, predstavljanja i iznošenja dalekih povijesti kroz medijske slike. Čitajući slike u kanonu arhivskog filmskog stvaralaštva i u kontekstu medijske mašinerije, umjetnici ukazuju na potrebu dekonstrukcije medijskog narativa i utjecaja koji medijski jezik ima na gledatelja, političke implikacije takvih postupaka i odgovornost filmaša / umjetnika.
Doplgenger (www.doplgenger.org) umjetnički duo čine Isidora Ilić i Boško Prostran, film/video umjetnici koji žive i rade u Beogradu. Radovi Doplgengera bave se odnosom između umjetnosti i politike kroz preispitivanje režima pokretnih slika i modusa njihove recepcije. Oslanjajući se na tradicije eksperimentalnog filma i videa, Doplgenger intervenira na već postojećim medijskim proizvodima ili proizvodi u formi proširenog filma. Iako im je pokretna slika osnovni medij, njihova praksa uključuje i tekst, prostorne instalacije, performanse, predavanja i diskusije. Radovi Doplgengera nalaze se u javnim kolekcijama, predstavljeni su na samostalnim i grupnim izložbama i na film/video festivalima u zemlji i inozemstvu. Urednici su publikacije Amateri za film (Beograd, 2017), a od 2018. su angažirani kao kustosi i selektori festivala Alternative film/video u Beogradu. Dobitnici su umjetničkih stipendija i rezidencijalnih boravaka, nagrada filmskih festivala i Politikine nagrade.
– 9. 9. u MMSU od 18 do 20 sati: Razgovori o 90-ima, s povjesničarom Draganom Markovinom, politologinjom Gordanom Vilović te kustosom i teoretičarom umjetnosti Branislavom Dimitrijevićem
Dragan Markovina: Post-jugoslavenska geopolitika
Raspad Jugoslavije i novo miješanje geopolitičkih karata vratilo je kompletan ovdašnji prostor u vrijeme prije socijalističkog modernizma pa i prije bilo kakve Jugoslavije. Odnosno, umjesto da postane prostor spajanja ljudi, kultura i geopolitičkih utjecaja, on je iznova postao prostor razdvajanja. Dok se Slovenija i Hrvatska nalaze u Europskoj uniji, sve ostale jugoslavenske republike žive u kaotičnim okolnostima, zahvaljujući umnogome nespremnosti EU da ih kolektivno primi unutra. To je s jedne strane rezultiralo nemogućnošću izlaska iz nacionalizma devedesetih, što donekle vrijedi i za ove dvije zapadne zemlje, s druge strane sukobom između zapada, Rusije i Kine upravo na ovom prostoru i s treće činjenicom da je između Hrvatske i Bosne i Hercegovine uspostavljen protuizbjeglički zid. On je tim očitiji, što ga policija i službena politika ignoriraju, jednako kao što je posve jasno da je tu kao rezultat volje europske politike. U svemu ovome, snažna povezanost ljudi i ovih zemalja, kako u obiteljskom i poslovnom, tako i u jezičnom i kulturnom smislu, omogućava da se te barijere prelaze i da se postjugoslavenski prostor nalazi u jednoj nedefiniranoj situaciji.
Gordana Vilović: Devedesete u hrvatskim medijima
Devedesete godine prošlog stoljeća u hrvatskim medijima ostat će zabilježene kao konfuzne i manipulativne u kojima je jedna vrst jednoumlja zamijenjena drugim oblikom jednoumlja u kojem se opravdanje za to nalazilo u potrebama ratnih događanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Razvija se novinarstvo prečesto začinjeno senzacionalizmom, ekskluzivitetom i nevjerojatnim manipulacijama. Oslobođeno novinarstvo se tabloidizira ili pak ostaje/postaje u cijelosti glasnogovornikom vlade odnosno države. Tek rijetki mediji (primjerice Novi list, Slobodna Dalmacija /do ožujka 1993.), Feral Tribune, Radio 101) odolijevaju srozavanju novinarske profesije.
Branislav Dimitrijević: Još jednom o normalnosti: Zašto i kako istorizovati umetnost u Srbiji devedesetih?
Izložba O normalnosti (MSU Beograd, 2005.) bila je verovatno prvi pokušaj istorizacije umetnosti devedesetih u Srbiji, ali i drugde. Naslov izložbe je proizveo različite nesporazume na umetničkoj sceni pre svega zato što se pojam “normalnog” nije obično vezivao za ovu epohu rata i nemaštine. Ali takođe i zato što je naslov zapravo preuzet iz jednog teksta kosovskog filozofa Shkëlzena Maliqija koji je i u načinima otpora Miloševićevoj politici identifikovao relativno ispraznu želju da se ova epoha prevaziđe tako što će se konačno ući u period nekakve društvene “normalnosti” za kojom je tada žudela anti-miloševićevska opozicija u Srbiji. Priželjkivanje “normalnosti” postalo je fantazijska zamena za ono što bi trebalo da bude nekakav jasno izrečeni politički i društveni cilj, a kultura i umetnost su viđeni kao važni činioci u ovakvom procesu normalizacije. Vraćajući se na izložbu, i rasprave oko nje, u ovom izlaganju dotaći ćemo se pitanja promena u formi, društvenoj ulozi i diskursu umetnosti koje se događaju upravo tokom devedesetih a koje, kako agonijski tako i kritički, adresiraju ideologiju normalnosti kao postpolitički izraz pankapitalističkog konsenzusa.
– 16. i 17. 9. od 17 do 20 sati: radionice izrade fanzina Beni s Enom Jurov i Tanjom Blašković za starije od 16 godina
Dvodnevna radionica započet će razgledavanjem izložbe te razgovorom o temama i tehnikama koje će se koristiti u izradi fanzina, a zatim slijedi izrada fanzina kojeg će polaznici formirati kroz dva radionička popodneva i umnožiti fanzinskim metodama. Muzejski fanzin Beni nastaje posljednje tri godine kao dio edukativnih programa uz izložbe u MMSU. Voditeljice radionice su Tanja Blašković, riječka umjetnica koja od samih početaka vodi priču o fanzinu Beni, te Ena Jurov koja je kao dio MMSU online Kamov realizirala niz ilustracija koje su popratile kratke intervjue sa sudionicima izložbe 90e: Ožiljci te novinarima i aktivistima.
Radionica je namijenjena starijima od 16 godina, dobrodošle su sve generacije od srednjoškolaca do umirovljenika. Sudjelovanje na radionici moguće je prijavom na e-mail adresu: [email protected]
– 21. 9. od 19 sati: Predavanje Tanje Frančišković Psihološki aspekti devedesetih i slušaonica 90-ih / Dj Strikan
Razdoblje devedesetih za zemlje koje su prošle tranziciju sa svim mijenama koje je ona donosila i još uvijek donosi bilo je na psihološkom planu svakako visoko stresno razdoblje za sve sudionike ovih procesa. Uspostava novih sustava vrijednosti, novih obrazaca ponašanja, promjene u klasnim strukturama, koliko god one bile priželjkivane, uvijek kreiraju period krize sa mnoštvom mogućnosti, ali i velikim zahtjevima za pojedinca i društvo. Kada se tome pridoda i traumatsko razdoblje rata kao što je to slučaj sa Hrvatskom, psihološke posljedice i za društvo i za pojedinca još su složenije. Da bi bolje razumjeli psihološke procese koji se u ovakvim situacijama događaju, trebali bi ih sagledavati u okviru društvenih zbivanja, ali jednako tako imati uvid u psihološke procese pojedinca, kao i biološke zakonitosti po kojima naša psiha funkcionira. Izlaganje će obuhvatiti viđenje psiholoških zbivanja devedesetih kroz biopsihosocijalnu paradigmu razumijevanja individualnih i društvenih procesa.
